Pao je snijeg no nema euforije,čak su i djeca suzdržana i ona su proživjele traume.
Slike koje gledamo na TV ,gdje ljudi gackaju u dvorištu po velikom blatu, ne izlaze iz glave. Dvorište im je dnevni boravak bez obzira jesu li dobili kontejner ili kućicu. Koliko god su imali skroman život ovo je još strašnije.
No pomoć dolazi, u Italiji grupa prijatelja se okupila i napravila i potpuno opremila kućicu za samo 6 dana. Danas stiže u Majske Poljane.
Gradi se i u Istri, ljudi daju sve od sebe dok naši političari pričaju o ugovorima i namjerama.
Nakon žestoke reakcije građana zbog namjere ograničavanja obroka malo su umjereniji u izjavama.
Ne mire se da su u drugom planu da je katastrofa iznjedrila heroje u keceljama.
Skupa odijela i blindirani auti ne plijene pažnju nego izazivaju ljutnju.
Ne djeluju nego se prigodno pokazuju, ljudima je preko glave izjava ako, još uvijek spavaju u autima.
Jučerašnja izjava Plenkovića da ga snažno podržava saborska većina izjava je očajnika
koji pleše na tankoj žici i svaki tren može se sunovratiti u dubinu.
Niti njegovo prisustvo pri skidanju tornja s katedrale nije dobro sjelo građanima. Nije posjetio niti jedan razrušen dom,nije se susreo s niti jednom postradalom familijom.
Ne poštuje ljude ni njihovu patnju,održava se na vlasti s jednom rukom većine , a i ta je ruka nestabilna, ovisi o ponudi .
Zaboravio je da su država i građani, današnja istraživanja pokazuju da pola građana u Hrvatskoj ne može popraviti perilicu rublja ,ako se pokvari, niti ima za sahranu ako netko premine u obitelji.
Građani koji su bili siromašni sada su potpuno financijski iscrpljeni.
Ovih 76 zastupnika nikako ne predstavljaju građane, ljudi koji su se obogatili u privatizaciji, namještanjem raznih natječaja, koji su iskoristili funkcije i prenamijenili šikare u građevinske zone, koji dobivaju milijunske poticaje ,dok građani trpe oskudicu ,a u katastrofi ih se poziva na strpljenje, ne plješću više.
Raste samo bijes, a nikako oduševljenje za poteze Vlade, pitanje je dana kada će pasti ta jedna ruka a možda i više njih.
Od danas država preuzima kuhinju, građani će itekako paziti što to država kuha i po kojoj cijeni.
Zahvaljujući dečkima s pregačama podignut je standard koji se temeljio na solidarnosti građana.
Glupa izjava da je hranu darovao CK dodatno je zapaprila situaciju.CK je nevladina udruga koja opstaje na donaciji građana.
Time su uvrijeđeni svi koji su od malo onog što imaju ,odvojili i odnijeli za one koji su ostali bez svega.
Potres nije samo promijenio izgled gradova i sela, promijenio je i način razmišljanja građana.
Više se ne plješće političarima nego tesarima koji grade kućice i kuharima koji kuhaju obroke.
Cijene se vrijedne ruke, a ne prazna obećanja, tanka žica po kojoj pleše Vlada postala je jako skliska.
Izjava Milana Bandića da djeca zaobilaze postavljene prepreke koje upozoravaju na opasnost, tako da se kreću po prometnicama po kojima se odvija promet, pokazuje da su duboko zaglibili u nebulozama i da su se opasno distancirali od stvarnosti.
Dečki vani je snijeg i zima, a ima ljudi koji nemaju smještaj, očekujemo djela a ne saopćenja.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment