Inflacija je pojela jednu prosječnu radničku plaću. Kao da ju nismo dobili. U uskrsnom tjednu kad se brašno najviše kupuje, poskupjelo je s 26 na 36 kuna pakovanje od 5 kila. Više nije ni jeftino doma kruh ispeći.
S umirovljenicima još je puno gore. Male ili samačke obitelji s fiksnim troškovima za stanovanje izgubili su i dvije mirovine. Kako preživjeti s time uz bolesti koje nosi starost i potrebom za lijekovima koji se dodatno plaćaju, samo znaju oni.
Podatci o pojačanoj smrtnosti govore za sebe. Svih proteklih godina broj umirovljenika je rastao, prošle, usprkos dobro punjenju s naslova branitelja, umirovljenika je 8164 manje nego prethodne.
Čazma je grad s okolnim selima koji ukupno ima između 8-9 tisuća stanovnika.
Dakle, lani je za toliko više umrlo nego prijašnjih godina, zamislite na karti taj geografski prostor bez ijednog stanovnika, koliko je to praznih domova, ugaslih ognjišta.
Za one koji su preživjeli mirovina je još na vrijednosti izgubila, nikad u lošijem omjeru spram prosječne plaće
Jučer slušamo Plenkovića kako su plaće silno rasle, izgleda da nije skoro bio u dućanu i nema pojma koja je cijena brašna i jestivog ulja
Samo jako pokvaren čovjek priča viceve o tome.
Dozlaboga neumjesni vic i o novoizabranom ministru. Veli Premijer koji ga je postavio, a neka se sam pravda za imovinu, on nema ništa s tim.
Način kako se ministar bogatio svaki dan sve je jasniji, ministar je koristio sve dostupne informacije koje su morale biti povlaštene.
Kao da doktor koji dijagnosticira pacijentu kobnu bolest, koja mu ostavlja dan, dva života, ponudi dosmrtno uzdržavanje pacijentu.
Zakon ne brani, ali zrnce morala, morala bi biti prepreka, kada čovjek izgubi to zrnce sve je moguće , živi dokaz , ministar Paladino.
Plenković veli da je svejedno tko je ministar jer svi idu na rentgen . Niti jedan koji je prošao njegov radar ne prolazi rentgen javnosti.
Da bi država išla naprijed između građana i selektora vlasti mora vladati harmonija. Kod nas selektor naj negativniji čovjek u državi, a kad dođe u Sabor, on si uzme za pravo da pljucne svakog koji se usudi dići glavu.
Riga uvrede na osobnoj razini, usprkos anketi da mu građani vele da je najgori.
Odgovornost za izabrane kadrove svaljuje na genetiku, ništa na svoje krivo baždarene radare. Niti u jednom trenutku svoje karijere nije pomislio da dade ostavku, što su ankete za njega lošije, to je on bahatiji.
Verbalnom agresijom na sve oko sebe pokušava silom mijenjati mišljenje javnosti. Vrlo uski krug ljudi koje je moćno zbrinuo ga podržava.
Ministar Ćorić koji je davno trebao otići jer u svakoj aferi ima trag koji dolazi do njega, sam je zatražio da ga se smijeni.
Novi posao o kojem se danas piše je posao viceguvernera. Za čovjeka koji prolazi Plenkovićev radar, a ne prolazi rentgen javnosti, a ima nekoliko ladica u DORH -U i OLAF -U koje čekaju da na red dođu detalji, odlazi na mjesto gdje se novci broje u trenutku kad se povlači kuna, a uvodi Euro.
Već viđeno za vrijeme rata kada nam je zlato čuvao general od povjerenja predsjednika Tuđmana.
Ništa nije slučajno, ni ono onda, ni ovo sada, u HNB-u bi morali raditi ljudi kojima je CT potvrdio da imaju zrnca morala. Ljetos smo vidjeli da tamo rade ljudi koji znaju iskoristiti tuđu nesreću, a itekako znaju kada treba iskoristiti poziciju. Dostupne informacije o tokovima novca danas su najbolja roba.
Oprošteni dugovi čuvaju stabilnost Vlade, Ćaćić sa svojih oproštenih 100 000 milijuna najčvršća karika. Gospođa koja je otkrila nezakonite kamate u lasing poslovanju, u HNB-u, koje su građani preplatili, dobila je otkaz.
Dopustimo li Plenkoviću da na ključna mjesta gdje se obrću milijarde i kreira monetarna politika i obnova koja raspolaže velikim budžetom koji se prenamjenjuje, stavi svoje ljude od povjerenja, ostat ćemo bez još većeg grada od Čazme, svake godine.
Dobna granica bit će sve niža, siromaštvo je jednako pogubno kao i pandemija.
Sve znamo i opet oni rade po svom, u robnim rezervama imamo hrane za dva mjeseca, robne rezerve se ne obnavljaju, a nekoliko puta su i pokradene, za zlato nam se davno pobrinuo general Zagorec.
Ministar Marić već je nekoliko puta potpuno ispraznio mirovinski fond, s njim je spašavao Agrokor koji je onda dao Rusima za dug, bivši Premijer predao je Inu za mito,
a Ćorić pogasio rafinerije, na čelo obnove došao je čovjek koji zna unovčiti, u svoju korist, svaki nacionalni problem.
Svjesno puštamo čopor lisica u kokošinjac da nam čerupaju koke nesilice koje bi nas trebale hraniti.
Lisici je u genima da čerupa, nije problem u lisici, nego u nama, koji nismo osigurali kokošinjac.
Hoćemo li čekati da lisice obave posao do kraja, ili ćemo braniti kokošinjac, dok još ima nešto u njemu?
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment