Promjena koja se dogodila u Njemačkoj uzdrmala je sve dosadašnje koncepcije koje su držale pojedine političke stranke na dugogodišnjim pozicijama izvršne vlasti.
Imamo i mišljenja analitičara koji su ocijenili da se promjena dogodila jer je SPD našao dobar komunikacijski odnos s građanima Njemačke.
Drugim riječima komuniciralo se jednostavno i na način koji je prihvatljiv velikom broju ljudi.
Samim tim na političkim govornicama prestaje komunikacijsko prenemaganje, što se obično svodi na to da se troši puno riječi, a malo se konkretno kaže Tipičan primjer je sjednica “naše” Vlade kada ju prenosi TV, Predsjednik pozdravlja sve prisutne po redu i imenu.
Nakon dugih pozdrava i osobnih upadica, na predloženi prijedlog ministri obrazlažu potvrdno na široko i dugačko ono što se unaprijed odlučilo prihvatiti.
Ministri u individualnim istupima sramote sebe i državu i građane Hrvatske.
Istup ministra Beroša kada je komentirao smrt dvadesetogodišnjakinje koja je preminula u Sloveniji, poslije cijepljenja,
a rekao je da :
“Jedna lasta ne čini proljeće”
bezobrazna je i arogantna i napravila je više štete nego cijela kampanja za cijepljenje koristi.
Postoje ljudi kojima je riječ doktora svetinja
ti ljudi nisu nikakvi protivnici sistema
samo su nesigurni i trebaju čvrstu vjeru u nekoga.
Ovakav istup ministra zdravstva bacio ih je u još dublju nesigurnost i potpunu depresiju po pitanju osobnih odluka.
Jučer je i Plenković učinio ogroman komunikacijski propust kada se sprdao s gradonačelnikom Tomaševićem riječima da ” lije suze kada vidi svjetlo na gradskom poglavarstvu”.
Sva gluma pala je u vodu, jasno je rekao da je svaki napor uzaludan,
da je na Tomaševića proširio tvrdu kohabitaciju kojom od izbora nameće kao službenu politiku između Vlade i predsjednika.
Sasvim drugačiji odnos imao je s bivšim gradonačelnikom, prihvatio ga je kao rješenje njegovih briga oko većine u Saboru i Bandić je radio što je htio i kako je htio.
Sada kada se otkrilo kako je u stvari radio Bandić poslao je svoje ljude u napad na Tomaševića i podmetanje krivih ljudi na mjesta od važnosti.
Ministri Horvat i Medved svojski se trude održavati obnovu u čvrstom mirovanju.
Medved veli da će bageri na Baniji sredinom jedanaestog mjeseca.
Baš kada počinje loše vrijeme za bilo kakve građevinske zemljane radove,
dobro je prućio prognozu vremena i utvrdio je da slijedi kišno razdoblje i da će kiša natopiti ceste i da teška mehanizacija neće iz garaža.
Izgubljeno je cijelo sušno ljeto za otklanjanje svih polusrušenih objekata,
tek sada je donesen okvirni plan za sanaciju rupa na čijim rubovima su kuće koje u kišnoj sezoni mogu odsklizati u ponor.
O ministru Medvedu Plenković ima samo riječi hvale
dok se nečije kuće njišu na rubu provalije.
Za Zagreb ista priča, jučer smo čuli da se prve obnovljene kuće mogu očekivati
dvije godine poslije potresa. Najprije je trebala privola svih vlasnika koji su od stoljeća VII bili u određenom posjedu oštećene nekretnine,
a nakon godinu i pol Horvat veli da će promijeniti “Zakon”već u četvrtak, da to više nije važno.
Ključna sporna riječ je četvrtak kojih je od potresa do sada bilo više od 100,
za mnoge prekrasno, neki su umrli, neki su odselili a neki potajice žive
iza vrata s crvenim naljepnicama.
Stari ljudi prepušteni su i sami u tri najveće nemoguće situacije.
Nemoćni su radi starosti, nemoćni su radi siromaštva i nemoćni da razumiju komunikaciju koja je obilježje bahatih političara.
Oni ne razumiju da je simbol smrti lastavica, koja preleti pola kugle zemaljske da bi savila gnijezdo ispod poznatog krova,
ne razumiju da se nečija kuća može ljuljati skoro godinu dana na rubu jame
u koju se može urušiti svaki čas, i da treba devet mjeseci da bi se odlučilo da jamu treba zatrpati.
Pouka iz Njemačke da treba jednostavno govoriti možda će doprijeti do naših saborskih zastupnika,
koji isto troše puno vremena na uvodne pozdrave poštovanih prisutnih zastupnika i poštovanih prisutnih članova Vlade, jer su saborski zastupnici predstavnici građana koje ova Vlada u ničemu ne poštuje.
Poštovanje se ukazuje u međusobno ravnopravnim odnosima. U zemlji iz koje je iselilo blizu milijun stanovnika,
u zemlji u kojoj je više od 600 000 umirovljenika ispod granice siromaštva,
gdje oko 300 000 ljudi blokirano, a milijuni novaca pokradeno, a lopovi čekaju pravomoćne presude jedno desetljeće, niti jedan narodni zastupnik ne bi se smio obraćati s poštovanjem prema vladajućoj ekipi koja podcjenjuje svoje građane u svakom pogledu.
Veliki političar je onaj čovjek koji glasno veli što većina građana misli,
definicija je ispravnog političara, mi trebamo osluškivati i prepoznati ,
metoda elimnaicaje je najbolja metoda.
Svaki dan otpišemo one koji se u Saboru prenemažu, koji forsiraju teme nebitne za život danas i sutra.
Moramo prihvatiti novu praksu koja je pobijedila u Njemačkoj,
dok svi zajedno nismo odsklizali u rupu iz koje nas neće imati tko izvući.
Došlo doba da se kaže BOBU BOB, POPU POP.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment