Što bi sve mnoge članice EU dale da u svojim redovima imaju jednog Plenkovića, državnika koji krize rješava takvom brzinom i efikasnošću da bi čovjek pomislio kako se krize same javljaju unaprijed, čisto da ne bi zakasnile na njegov raspored. Nema te krize u posljednjih desetak godina za koju Andrej Plenković nije pronašao rješenje uz, naravno, onu legendarnu razinu empatije prema najugroženijima, ponajviše umirovljenicima, koji iz nekog čudnog razloga tu empatiju nikako da osjete na vlastitoj koži.
Još nam je svježe sjećanje kako smo se „obračunali“ s COVID-19, malo zatvaranja, malo „konc logor“ atmosfere, pa malo milijuna eura „uloženih“ u cjepiva koja su na kraju, eto, završila gdje i završavaju takve briljantne investicije. A svinjska kuga? Ma remek-djelo! Potamaniš svinje, „spasiš“ uzgajivače, toliko učinkovito da mnogi više ni ne pomišljaju vratiti se poslu. Problem riješen, konkurencija eliminirana. Naravno, Vlada je cijelo vrijeme mislila na sve. Paketi pomoći letjeli su na sve strane, osobito prema umirovljenicima, koji nikako da shvate da im nikada nije bilo bolje. Valjda im smetaju brojke na računima, što ćeš, matematika zna biti nezgodna kad se ne uklapa u službeni narativ.
Na rat u Ukrajini reagirali smo gotovo prije nego što je i počeo. Hrabra i odlučna politika, novac, oružje, podrška, sve transparentno i glasno, da slučajno netko ne bi ostao neinformiran o našoj velikodušnosti, dovoljno da na nekim listama završimo na samom vrhu popisa „neprijateljskih“. Istina, penzići su tu ostali malo po strani, ali ne može se baš svima udovoljiti, pogotovo kad ministrima treba dignuti plaće za „skromnih“ 70–80%. Prioriteti su, ipak, stvar državničke mudrosti.
I evo nas danas, nova kriza, novi herojski potez. Cijene goriva rastu? Vlada odmah „žrtvuje“ dio prihoda smanjujući trošarine. Grafikoni, objašnjenja, analize, sve je tu. Cijene su naravno porasle, ali, pazite sad, ne onoliko koliko bi porasle da Vlada nije intervenirala. Dakle, mogli smo proći i gore. Što u prijevodu znači, budite zahvalni što nije još gore. A kad se malo zagrebe ispod površine, vidi se prava čarolija. Trošarina manja, cijena veća, država po litri i dalje uzme isto. Ili gotovo isto. Drugim riječima, odričemo se, ali tako da se zapravo ne odričemo. Fiskalna akrobatika na razini cirkusa, samo bez klauna… ili možda baš sa njima.
Nije moguće u jednoj objavi pobrojati i objasniti sve te „pomoći“ Vlade, ali obrazac je jasan, uzmi, vrati, objasni, uvjeri. I tako u krug. Jeste li shvatili kako nam Vlada pomaže? … ili ćemo i dalje klimati glavom i zahvaljivati na svakoj „velikodušnosti“?
Kaj bi Dudek rekel?
U Zagrebu, 26. 03. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment