Situacija u međunarodnim odnosima ubrzano se zaoštrava, postojeća geopolitika zapadnog svijeta se okrenula za 180 stupnjeva. S nekadašnjih postavki razmišljanja Mackinderovog cilja kontroliranja svijeta-otoka do naglog zaokreta i povratka Monroevoj doktrini govori nam o tome da ulazimo u ono što se često naziva zanimljivim vremenima.
Gledajući ,,našeg’’, ,,hrvatskog’’ predstavnika na Svjetskom ekonomskom forumu, u određenom trenutku se promislim da ću uistinu pronaći i određenu pohvalu. Međutim, nedugo nakon tog trenutka čujem priču o nekakvim ,,problemima’’ iz 90-ih godina pa shvatim da očito, valjda jer je riječ o jednom poliglotu, ne pričamo istim jezikom. Naime, ono što je meni, a i velikoj većini nas Hrvata poznato je to da smo imali srpsko-crnogorsku vojnu agresiju 90-ih godina prošlog stoljeća koja, barem kad je u pitanju ova srpska strana, nikada nije ni prestala, samo je promijenila način djelovanja. Barem danas se to odvija toliko transparentno da valjda nije potrebno previše trošiti riječi na objašnjavanje nečeg tako trivijalnog. Ipak, kad već pišem o većini nam jasnim činjenicama, činjenica je i to da Hrvatska u ovom trenutku treba u potpunosti podržati Crnogorce u njihovoj borbi za crnogorsku Crnu Goru jer je to i hrvatski strateški te nacionalno-sigurnosni interes iz niza razloga, po težini blizak onom kakvog imamo u BiH. Međutim, vratimo se pak za sada ,,našem’’, ,,hrvatskom’’ predstavniku. Kao da nije bilo dovoljno bizarno slušati takvo iskrivljenje stvarnog stanja srpske agresije i borbe za državu Hrvatsku te zanemarivanje žrtve hrvatskih branitelja i broja pobijenih civila koji jasno ulaze u sferu genocida (43% ukupnih hrvatskih žrtava su civili) koji su usput rečeno imali nezamislivo težu situaciju u usporedbi s Ukrajincima na početku prve faze rata iz 2014. godine ili druge faze iz 2022. godine, čovjek ovih dana ide dalje. Naime, prema određenim informacijama u javnom prostoru, Plenković je upravo poklonio dvije hrvatske neaktivne elektrane ukrajinskom oligarhu Rinatu Leonidoviču Ahmetovu preko njegove tvrtke DTEK, koja je pak dio System Capital Management Holdings grupe. Naravno, poslije niza veleizdajničkih poteza kroz godine njegovih mandata, nije potrebno postavljati upitnike i čuditi se takvim potezima. Međutim, bitno je osvrnuti se na jednu drugu situaciju koja nam se upravo odvija pred očima, a ista ne dobija dovoljno relevantne pozornosti. Naime, Hrvatska je preko LNG terminala na Krku i projekta Južne interkonekcije pokušavala (a valjda još uvijek) postati svojevrsno energetsko čvorište za jugoistok Europe.
Budući da ovih dana vidimo da je dogovorena prodaja ruskih udjela, djelomično srpske naftne tvrtke NIS, mađarskoj tvrtci MOL, očito dolazi do nagle promjene u pogledu energetske borbe za udjele tržišta jugoistočne Europe. Dodatno, Hrvatska se s prošlom američkom administracijom godinama borila da tvrtka koja će upravljati projektom Južne interkonekcije ne bude smještena u Sarajevu već da bude u Mostaru jer ipak sam projekt veže se i spaja na hrvatsku mrežu te bez Hrvatske istog ne bi ni bilo, a budući da bi kadrovi islamsko-ekstremistički orijentirane SDA pokušali na taj način preuzeti kontrolu kao što na prijevaru rade i unutar Federacije kad je u pitanju odabir hrvatskog člana predsjedništva. Jasno je da su imali podršku prošle američke administracije u značajnom pogledu po ovom pitanju. Međutim, ovdje dolazi do jedne druge situacije čija je povoljnost također, blago govoreći, upitna po hrvatske strateške interese.
Dakle, trenutno stvari idu u tom smjeru da u sam projekt budu uključene tri američke tvrtke koje bi projekt velikim dijelom i financirale, ali sve tri, naravno, biti će pod američkom kontrolom. U nekim drugim uvjetima to nužno ne bi ni bilo loše rješenje, ukoliko uzmemo u obzir kako bi to izgledalo da je pod upravljanjem spomenute sporne SDA. Ipak, ako znamo da je MOL preuzeo NIS te da je već prije preuzeo slovački Slovnaft, a na račun korupcijske afere upravljaju većinskim paketom INA-e (koju imamo prilike vratiti u hrvatske ruke zbog prodaje upravljačkih prava mitom, kad bi imali uistinu hrvatskog predsjednika Vlade), tada postaje vidljivo da mađarski interesi dolaze u poziciju ucjenjivanja Hrvatske i posredno hrvatske tvrke JANAF o cijenama za korištenje našeg cjevovoda kako bi se ista prilagodila mađarskim interesima. Uz to, nije nepoznato da Orban ima dobre odnose s Trumpom, a istovremeno Hrvatska ima komunističko-globalističku vlast, što svakako neće doprinijeti Hrvatskoj u nadolazećem geostrateškom energetskom preslagivanju. Međutim, prostor za optimizam ipak postoji, Plenković je najavio otkup INA-e na Badnjak, 24. prosinca 2016. godine pa činjenica da se to još nije realiziralo je vjerojatno to što će nakon mađarske kupovine NIS-e vjerojatno cijena otkupa pasti, u usporedbi sa 2016. godinom i općenito situacijom u to vrijeme. Naravno, riječ je o sarkazmu.
Ipak, još Hrvatska ni propala, ali da je potreban veći broj ljutih Hrvata kako bi se uistinu pozitivne promjene na društveno-političkom prostoru Hrvatske počele događati, neupitno. Očito nismo toliko agresivni kao što nam se često predbacuje.
Hrvatstvo živi!
Vlaho Modrinić
Leave a Comment