Obično na dnevnoj bazi dolazi do mene dosta e-mail-ova, pa je tako došao do mene mail vrlo zanimljivog naslova:
„Navike koje možemo naučiti od Japanaca, ali i primijeniti u svojem svakodnevnom životu“. Letimično pogledam i pomislim, opet nekakve gluposti. No, ipak odlučim podrobnije pročitati tekst i ostanem „paf“. Pazite ovo!
„ 1. Japanska djeca svakog dana zajedno s učiteljima čiste svoju školu kako bi se naučili poštovati čistoću, ali i rad.“
Hrvatska: Po školama djeca ne čiste ništa, već uglavnom iza sebe ostavljaju nered, jer ih roditelji doma uče da ni ti nastavnici, a ni profesori „tak i tak ništ’ ne delaju“, a čistačice trebaju čistiti iza njih – pa moraju zaraditi plaću! Koliko suglasnosti bi trebalo potpisati i koliko roditelja bi odobrilo da njihova djeca sudjeluju u takvoj vrsti „programa“.
„2. Prosječno kašnjenje vlakova u Japanu je 7 sekundi godišnje. Vrijeme se poštuje.“
Hrvatska: Vrijeme u Hrvatskoj ne poštuje se uopće. Ne rijetko vlak, čak niti krene s polazne stanice. Razlog? Pa, zar je bitno, kome se zbog toga treba položiti račun. Prisjećam se priče o strojovođi japanskog vlaka koji je sa zakašnjenjem od dvije sekunde, ušao u dolazni kolodvor. Nije mogao podnesti sramotu, objesio se! Jeste li ikada kod nas pročitali ili čuli da je netko podnio ostavku, zbog lošeg obavljanja poslova? Naravno da niste. Njegovanje kulta nerada Hrvatima je vrlo poznata disciplina!
„3. Japan praktično nema prirodne resurse, svake godine ga pogađa na stotine potresa, ali je i pored toga druga ekonomija svijeta.
Hrvatska: Vic u kojem ima i puno istine;
Hvalili se Amerikanac, Japanac i Hrvat svojim radnim sposobnostima.
Veli Amerikanac: Zgradu od 400 katova mi izgradimo za 10 dana.
Na to će Japanac: Cestu od 10 kilometara mi napravimo u roku od 6 dana.
Smije se Hrvat i veli: Dečki, totalni ste luzer, mi u Hrvatskoj ujutro postavimo temelje za pivovaru, a već u podne smo svi pijani ko g…ce!
„4. U Japanu se mobilni telefoni ne koriste u gradskom prijevozu, restoranima i javnim mjestima zato što to uznemirava druge ljude.“
Hrvatska: Haloooo, pa tko bi nam tako nešto zabranio. Pa, kod nas, je nužno i stvar prestiža hodati po cesti i razgovarati na mobitel i to po mogućnosti što glasnije, neka svi čuju razgovor. Statusni simbol-mobitel u rukama je nužan da se vidi koliko vrijedimo! Svako malo u prigodnim trenutcima bombardira nas se podacima o gladnoj djeci u školama. Ne kažem da toga nema, no bilo bi uputno pogledati ima li po razredima i koliko djece koji nemaju mobitel vrijedan i po nekoliko tisuća kuna. Imati za mobitel podrazumijeva imati i za gablec! Naslanjamo se na tezu života nas Hrvata: „Izvana gladac, iznutra jadac“!.
„5. Đaci od prvog do šestog razreda u školi uče etiku u odnosu prema drugim ljudima.“
Hrvatska: Plagiranje, uzimanje siromašnima kako bi se dalo bogatima, neprilična i krajnje nepristojna komunikacija u javnom životu i među političkim elitama; i treba li više dodati osim ovog. Rektor Boras je najviše novca za istraživanje dao – sam sebi i ponovno za nagradu postao Rektor. Akademska zajednica, koja bi trebala biti uzor i pokretač pozitivnih pomaka, te predvodnik širenja kulturnog ophođenja među svima u RH, šalje poruku: „Nije svim svinjama isto kao i „bicku““!
„6. Djeca u mlađim razredima nemaju ocjene. Cilj obrazovanja je prije svega građenje zdrave osobnosti. „
Hrvatska: Koliko god godina postojimo, toliko traje naše lutanje i traženje u školstvu, odnosno, obrazovnom sustavu. Priča se o svemu samo ne o najvažnijoj stvari, a to je kao kod Japanaca građenje zdrave osobnosti. Da, uspijeh je definitivno sretan pojedinac. Taj sretan pojedinac čini i skupinu sretnih pojedinaca i sve se tako lijepo širi. Dok se to ne desi naša djeca će i nadalje nositi torbe od 10-15 kg težine dnevno, učiti napamet nepotrebne stvari, a iz matematike rješavati zadatke s kojima su glavu razbijali i ljudi koji su matematički eksperti. Uskoro ćemo organizirati i „straže“, kako bismo onemogućili pojedine saborske zastupnike da se približe našoj djeci. Jer, eto, nije dovoljno da nam djecu promatraju sa određene distance, počeli su im se opako probližavati. I to baš oni koji baš nemaju izgrađenu zdravu osobnost!
„7. Svatko tko ima psa mora nositi vrećice i počistiti za svojim ljubimcem. Čistoća je dio japanske etike“. Hrvatska: Ma dajte molim! Kakvo čišćenje za pesekima! Nema lijepše stvari pustiti svog pesa na dječje igralište, po mogućnosti u pijesak ili pred vrata svog susjeda. Pa kako vam može smetati da se pas pokaka pred vaša vrata. Tko ne voli životinje, ne voli ni ljude,bla bla bla. Na noge se dižu i udruge za zaštitu životinja. Ako vam smeta, pa počistite. Čast iznimkama. Vrlo su rijetki.
„8. Poslije obroka u školi djeca uvijek peru zube!“
Hrvatska: U torbama naše djece nažalost nema mjesta još i za četkicu za zube. Pored hrpetine knjiga i pernica, tenisica za tjelesni, šlapa za u razred… To što samo 5 % Hrvata ima zdrave zube, a od nas gori su jedino Bugari /podatak s interneta iz 2015./ kako bi rekao tetec Cinober „a kaj znači!“. Školske kuhinje po školama postoje, no nažalost, vrlo malo djece se u njima hrani, a u mnogim slučajevima to nema veze s neimaštinom. Za vrijeme odmora od 15 minuta, djeca si van škole kupuju nezdravu hranu, jedući u hodu, a još vrijeme za pranje zuba. Brojke pokazuju da Hrvati zube peru jednom na tjedan.
Kako funkcionira Plenkovićev i njegova vlada? Hvalite me usta moja! Održavaju konferencije za novinare, određuju što će ih i tko pitati. Nastupi naših političara su teatralni, a situacija u zemlji prezentira se kao krasna cvijetna livada, posuta cvijećem, zuje pčelice, lete leptiri… Ma divota! Možda je sunčana cvjetna livada ostala omeđena na Markovom trgu, no kod nas malih jako je hladno i pao je snijeg. Svakim danom nam je i sve hladnije, dok nas podsjećate kako postojite mi i vi. Porezna reforma nama 0, vama par tisuća kuna više. Nema novca za asistente u nastavi, pa se digne frka, pa ima. Strašno! Da, iz dana u dan zabavljate nas svojim nastupima punim mržnje i netrpeljivosti, nekulture i skandaloznog. Nije čak bitno što će se izgovoriti, bitno je da se „lupi i ostane živ“. E, kada bi pojedinci znali značenje riječi hara-kiri!
Kultura, etika, čistoća, građenje zdrave osobnosti, zadovoljni pojedinac…
O bože, taj Japan nam je zaista daleko, daleko!
Anđelko Jeličić
Leave a Comment