Poštovani predsjedavajući, kolegice i kolege,
Danas raspravljamo o još jednom pokušaju da se kozmetičkim promjenama stvori dojam borbe protiv korupcije. Mijenja se naziv – iz “suzbijanja” u “sprječavanje” korupcije. Papir sve trpi. I riječi lijepo zvuče. No, građani Hrvatske žive realnost u kojoj je korupcija sustav, a ne devijacija.
Jučer smo svjedočili još jednom uhićenju – državni tajnik Josip Škorić, HDZ-ov kadar, osumnjičen je za pogodovanja i zloupotrebe u milijunskim iznosima. I nije izuzetak. On je pravilo.
HDZ-ovi kadrovi redovito završavaju u naslovnicama i u optužnicama. Jer HDZ nije samo stranka – HDZ je sustav. Sustav koji je pravomoćno osuđen za korupciju. Sustav u kojem politička pripadnost znači pristup novcu, funkcijama i sigurnosti od progona.
Ali danas ne želim govoriti samo o visokoj politici. Želim govoriti o atmosferi straha koju je taj sustav proizveo. Jer korupcija ne postoji u vakuumu – ona ide ruku pod ruku s represijom.
Zašto ljudi biraju stranku pravomoćno osuđenu za korupciju? U Hrvatskoj se ljudi boje.
Boje se reći što misle. Boje se sudjelovati u politici. Boje se stati na bilo koju listu koja nije HDZ-ova, jer znaju što ih čeka: inspekcije, otkazi, prijetnje, izolacija. Država im postaje neprijatelj.
Na terenu, tijekom ovih lokalnih izbora, imali smo slučajeve da su ljudi morali slikati svoj glasački listić zajedno s osobnom iskaznicom kako bi dokazali da su “glasali kako treba”. HDZ-ova struktura je to tražila. Jasna ucjena. Ako ne poslušaš – gubiš posao, ugovor, poziciju, subvenciju. Ili ti dolazi porezna.
To nije demokracija. To je zarobljena država.
Građani su nam pričali: “Ne mogu vam potpisati podršku, doći na listu, izaći javno – jer će mi supruzi poslati građevinsku inspekciju. Jer će mi dijete izgubiti posao. Jer mi je šef HDZ-ovac.”
To je Hrvatska danas – država straha. I što vlast nudi kao odgovor? Promjenu naziva jednog vijeća.
Gospodine Malenica, vi ste bili ministar pravosuđa. Recite nam otvoreno:
Jeste li zadovoljni s hrvatskim pravosuđem? S njegovom učinkovitošću, neovisnošću, pravednošću?
Što ste učinili kao ministar da se prestane s političkim kadroviranjem, s beskrajnim procesima, s nekažnjavanjem moćnih?
Građani vide da je pravo selektivno. Da mali ljudi odgovaraju, a veliki se štite. Da prijave malih ljudi nestaju, a istraživačko novinarstvo radi posao državnih tijela.
Hrvatska je po indeksu percepcije korupcije među najgorima u EU. Transparency International nas godinama pozicionira uz bok Bugarskoj i Rumunjskoj. Europska komisija i GRECO redovito kritiziraju našu nevoljkost da provedemo ozbiljne reforme i učinimo institucije neovisnima.
Zato ne trebamo novu riječ. Trebamo novu odgovornost.
Trebamo državu u kojoj građanin ne strepi što će reći i kome će potpis dati. Trebamo sustav u kojem pravosuđe ne ovisi o stranačkoj volji. Tamo gdje su zakoni jednaki za sve. Tamo gdje su dužnosnici odgovorni, a institucije snažne.
U HDZ-ovom sustavu nema toga. Ima samo PR, simulacija reformi i produbljivanje jednoumlja. Vi mijenjate nazive – jer sadržaj ne smijete dirati. Jer bi onda morali dirati i vlastite ljude. A to ne želite.
Gospodin Plenković se hvali kako se “Hrvatska zaplavila”. No ne vidi da se Hrvatska – ugušila. U atmosferi u kojoj se ne usudimo disati slobodno. U kojoj ljudi više ne vjeruju da se poštenim radom išta može postići.
Zato, dok god institucije štite moćne, dok se ljudi boje uključiti u politiku, dok se prijeti inspekcijama i otkazima – Hrvatska nije slobodna zemlja.
I promjena riječi to neće popraviti.
Ali postoji nada.
Postoji nada u svim onim građanima koji unatoč prijetnjama odlučuju ostati uspravni.
U svim poduzetnicima koji odbijaju dati mito.
U svima onima koji dižu glas kad svi drugi šute.
U svim javnim službenicima koji pošteno rade svoj posao, iako im se za to nitko ne zahvaljuje.
Postoji nada jer je naša odgovornost veća od njihove moći.
Zato ne smijemo šutjeti.
Ne smijemo se povući.
Ne smijemo pristati na normalizaciju nepravednog sustava.
Borba protiv korupcije nije samo pravna – ona je moralna.
To je borba za dostojanstvo svakog građanina. Za društvo u kojem se više isplati biti pošten nego biti poslušan.
Zato vas pozivam:
Prestanimo mijenjati naslove dok sustav trune. Počnimo mijenjati sebe i svoje postupke. Jer Hrvatska bez straha – to je Hrvatska u kojoj vrijedi živjeti.
Marijana Puljak
Leave a Comment