Pored 200 tisuća riješenih predmeta i dalje više od 100 tisuća zahtjeva za inkluzivni dodatak čeka na rješenje, neki mjesecima, a nerijetko i dulje od godinu dana. Riječ je o pravu namijenjenom osobama sa invaliditetom, teško bolesnima i najranjivijim građanima. Za mnoge od njih vrijeme nije administrativna kategorija nego pitanje života i smrti. Nažalost, dio korisnika rješenje nikada nije dočekalo. Umrli su čekajući državu.
Ova činjenica sama po sebi predstavlja tešku optužnicu protiv Vlade Andreja Plenkovića i resornog ministra Marina Piletića. Inkluzivni dodatak Vlada je predstavljala kao veliki iskorak socijalne politike. Najavljivani su veći iznosi, pravedniji sustav i veća uključenost. No iza političkih najava nije osiguran osnovni preduvjet, funkcionalan i sposoban administrativni sustav.
Danas se građanima, među kojima su i teško bolesni ljudi u terminalnim fazama bolesti, umjesto žurnog rješavanja statusa poručuje da strpljivo čekaju, no neki čekanje ne prežive. To više nije birokratski propust, to je teški institucionalni nemar. Ministar Marin Piletić mjesecima ponavlja da se „radi na ubrzanju postupaka“. No činjenice govore drukčije, zahtjevi se gomilaju, sustav vještačenja i socijalne skrbi je preopterećen, a proračunska sredstva očito nisu planirana u skladu sa stvarnim brojem korisnika.
Premijer Andrej Plenković, koji se u javnim nastupima rado poziva na velike uspjehe Vlade i stabilnost sustava, o ovom problemu uglavnom šuti. Kada i govori, odgovornost se prebacuje na procedure, službe i „objektivne okolnosti“. No država nije apstrakcija, država ima Vladu, ministre i političku odgovornost. Posebno zabrinjava podatak da su stotine obitelji preminulih korisnika podnijele tužbe upravnim sudovima, jer njihovi najbliži nisu dočekali rješenje o inkluzivnom dodatku. To je presedan koji jasno pokazuje razmjere sloma sustava.
Kada obitelji moraju pravdu tražiti na sudu zato što država nije bila sposobna odlučiti na vrijeme, tada više ne govorimo o socijalnoj politici, nego o moralnom bankrotu uprave. Vlada mora bez odgađanja uvesti hitni postupak za teško bolesne i starije osobe, povećati kadrovske i financijske kapacitete sustava, jasno priznati pogreške i preuzeti političku odgovornost.
Inkluzivni dodatak koji dolazi prekasno, nije pomoć, nego zakašnjela isprika, a država koja dopušta da njezini građani umiru čekajući rješenje, ne može se nazivati ni učinkovitom ni socijalno osjetljivom.
U Zagrebu, 15.01.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment