IMPRESIVNE DOBITI “NAŠIH” STRANIH BANAKA U HRVATSKOJ ( Zemlji sa najvišom stopom inflacije i privrednom dnu EU )…

Premise ovom osvrtu:

1. Lijepa naša, pa i “lijepe naše” strane banke na hrvatskom financijskom tržištu, trebaju i moraju prije svega služiti na korist i dobro hrvatskog naroda a ne samo krupnog / građevinskog, turističkog i drugog / kapitala.
2. Narodna mudrost da, “nikad nikom nije svanulo a da prije toga nekom drugom nije smrklo”.

Mjeseci srpanj i kolovoz su prijelomni mjeseci svake godine kada se stavljaju u fokus gospodarska i financijska stanja države iz raznih aspekata te daju generalne projekcije za tekuću godinu; potrošački indeksi cijena (CIP), stope inflacije, kreditni rejtinzi svjetskih agencija Fitch, S&P, Moody’s etc., turizam i prometi, dug države, izvoz i uvoz, industrija, poljoprivreda, banke etc.

Meni osobno, kao umirovljeniku i skromnom štediši, s razlogom su pale u fokus “naše” strane banke, kao neproizvodni uslužni subjekti, za koje čitam izvješća o njihovim impresivnim prihodima za 2023 god. koja dosežu i do 100% povećanje u odnosu na prethodnu godinu a u tome ih odmah prati i građevinski sektor.

KAKO I OD KUDA?! logična su pitanja i čuđenja.

Razmišljam…..”naše”, uglavnom strane, banke koje ne proizvode novac već samo uslužno promeću mukotrpno zarađen novac hrvatskih građana, uglavnom na tržištu naše zemlje, zemlje sa najvećom stopom inflacije i na gospodarskom dnu EU.  SIC !

Čudo jedno pa razmišljam dalje iz naših i svojih vlastitih cipela, umirovljenika-štediša sa potrošenim životima i nekim ušteđevinama za “rainy days”, koje su u zadnje 3 do 4 godine žestoke inflacije, pandemije i drugih državno-bankarskih razloga doslovno prepolovljene i totalno obezvrijeđene.

Vrijeme svjetske inflacije (ali i Covid-pandemije), koju razvijeni zapadni svijet relativno uspješno obuzdava i drži pod kontroliranom stopom od 4(6) do 10% max., Lijepa naša je, pod našim premijerom Andrejom Plenkovićem i guvernerom HNB-a g. B. Vujčićem,

“razigrala” doslovno sa duplo većim stopama od 10 do 20%, pa čak i više. I tako, dok razvijene zapadne zemlje (kojih smo i mi dio, bar formalno); SAD, Velika Britanija, Švicarska i dr.EU zemlje obuzdavaju inflaciju primjerenim uvođenjem i povećanjem kamatnih stopa na štednju od 3 do 6%, Hrvatska vlada sa Ministarstvom financija i HNB ne čine ama baš ništa da zaštite hrvatske štediše i čitav narod nego, čak što vise, odlučuju se na zamjenu kune i uvođenje eura, u periodu najviše inflacije, sa svim posljedicama koje rasplamsavaju tržišne cijene i troškove života, tj. Inflaciju generalno, koja tinja sve do danas. Ove 2024 godine, osjetio je to i inaće najpropulzivniji turizam.

U svim tim nedaćama, kao da ih je netko planirao, Vlada tj. Premijer

Implementira neke kamilice, (tipa; olakšica u pandemiji, obuzdavanja režijskih troškova kućanstava, simbolična povećanja plaća i mirovina) u odnosu na visoke stope inflacije  dok, u tom istom period, “naše” strane banke, građevinski sektor i trgovine bujaju, da ne kažem divljaju, sa impresivnim dobitima i cijenama stambenog kvadrata koje su otišle u nebo.

Iz čitavog ovog košmara, nereda i nečinjenja proizlaze posljedice za narod, državu i bankovne štediše posebno, koje su strašne.

Mladi i (visoko)kvalificirani Hrvati, nemogavši riješiti u svojoj zemlji osnovna životna pitanja, kao što su stan, pristojna zarada i dr., iseljavaju i to sa čitavim obiteljima više nego ikad do sada u povijesti iz čega je proizašla i najveća demografska kriza u povijesti Hrvata. Još početkom 90-tih, bilo nas je 4,8 milijuna dok nas je sada, nakon 30+godina, tek 3,8 milijuna. Dakle, 1 milijun manje?!

U ovom istom procesu, kada građevinski sektor i dr. krupni kapitali divljaju, Vlada im po nekom nametnutom programu uvozi desetine i desetine tisuća nekvalificiranih radnika te daje azile migrantima iz Azije i Afrike, čime praktički radi zamjenu svog vlastitog iseljenog hrvatskog puka. Sic !

A, o nekom programiranom povratku Iseljene Hrvatske, o kojoj sam godinama sanjao, mogu i dalje samo sanjati ili potpuno prestati sanjati.

Nego, ovdje se želim vratiti impozantnoj štednji hrvatskih građana na računima “naših” stranih banaka i sudbini nas hrvatskih štediša iz minulog vremena žestoke inflacije koju je Hrvatska država, iz nehata, neznanja ili drugih spekulativnih interesa, ostavila totalno nezaštićenu, odnosno ostavila na raspolaganju stranim bankama u sprezi sa građevinskom mafijom i drugim krupnim kapitalom kao besplatan novac, 0,00% kamata prema štedišama, vlasnicima novca?! Ma, vise nego za ne vjerovati.

A, radi se o golemom iznosu od preko 37 milijardi eura s kojim bi se moglo riješiti puno gospodarskih, demografskih i drugih problema, ili možda izgraditi jedan novi Novi Zagreb kojim bi bili riješeni svi stambeni i demografski problemi Zagreba i Hrvatske kompletno.

No, umjesto Države taj impozantni novčani kapital promeću “naše” strane banke u sprezi sa građevinskim sektorom i drugima iz kojeg frcaju impozantni prihodi stranih (da bar naših, o.a.) banaka i cijene stanova u novogradnjama koje lete baš u nebo.

Našem “vrlom” premijeru bio je potreban čitav njegov drugi mandat od 4 god. da shvati da je njegov ministar financija, g. Marić, tek obični knjigovođa i da ga kao takvog zamjeni visokim stručnjakom, prof. Primorcem, koji je odmah po stupanju na dužnost ministra, raspisivanjem državnih obveznica i trezorskih zapisa, narodu-štedišama i samoj državi također, bacio pojaseve za spašavanje. Jer, zar nije bilo suludo da Država uzima kredite od banaka umjesto svojih građana-štediša na obostranu tj. dvostruku korist. (Narod = Država). Na žalost, dosta kasno; lako je izračunati da su hrvatske štediše u više od 3-godišnjoj beskamatnoj štednji oštećene za impresivan iznos od 4 do 7 milijardi eura, vrijednosti 10 do 15 Peljeških mostova ili 3 do 5 eskadrila x 12 borbenih Rafale-a.

Uzme li se u obzir suludo krivi timing zamjene kune eurom, u vremenu najžešće inflacije, ovaj gubitak hrvatskih štediša, a time i same države, je i uvećan bar za 10 do 20 %.

U svemu ovom, negativnu ulogu guvernera HNB-a i ne spominjem. A i DORH, dok na sve ovo mudro šuti, umjesto da je pokrenuo financijsku istragu i ispitao dubine ove velike pljačke te priveo pravdi guvernera HNB-a i druge umoćene u ovaj slučaj, naš autocrat, ne znam već po koji put dokazuje da “može raditi što hoće” čime ovaj slučaj postaje još znakovitiji.

Summa summarum kada se uzmu u obzir i svi objektivni negativni efekti svjetske inflacije, vrijednosti štednje hrvatskih građana su u 3 do 4 god.

i više nego prepolovljene. Sic !

Ovdje moram napomenuti da su se imućnije i visprenije štediše u ovom beznađu spašavale sa kupovinom zlata, stanova i drugih nekretnina, dok štediše srednjih i manjih iznosa, uglavnom umirovljenici i sirotinja, bačeni su u životnu nesigurnost i još veću sirotinju.

I ovo nije sve. “Šlag na tortu” su odluke državnih institucija u minulim ljetnim mjesecima;

1. Hrvatskog Sabora, 12.07. o reizboru guvernera HNB-a g. B. Vujčića sa znatnim povećanjem brutto plaće na oko 10.000 eura kao nagrada za njegovu odgovornost za prodaju hrvatskih zlatnih rezervi iz 2012 god. za 1/10 sadašnje vrijednosti zlata, što čini gubitak od oko 80 mil. eura te nespriječavanje naprijed opisane pljačke hrvatskih štediša od “naših” stranih banaka – saborski zastupnik g. Troskot.
2. Hrvatske vlade od 25.07. o povečanju plača bez presedana;

– hrvatskih dužnosnika cca do 80% i

– službenika cca do 60%.

3. Odluka Hrvatske vlade iz drge polovice mj. kolovoza, o povećanju

mirovina (među inima i onima od banaka već oplindranima u milijardskim iznosima) za 7,46%.

NA ZDRAVLJE – primjereno, nema što. Na potezu je DORH (ako je neovisan).

Miroslav Papić, dipl.ing.stroj.u mirovini.

Zagreb.