Poštovane kolegice i kolege,
danas ponovno raspravljamo o osnivanju saborskog istražnog povjerenstva. Ovaj put riječ je o poslovanju Hrvatskih šuma. I nažalost, već unaprijed znamo ishod – da će vladajuća većina, kao i u brojnim slučajevima do sada, ovaj prijedlog odbiti. Ne zato što nije utemeljen. Nego zato što dolazi iz oporbe. I zato što se boje da bi povjerenstvo moglo otkriti ono što svi već slutimo – a neki i znamo.
No bez obzira na rezultat glasanja, I sama rasprava o ovoj temi ima svoju vrijednost. Jer jasno pokazuje što se događa kad politički interesi preuzmu kontrolu nad javnim dobrima.
A Hrvatske šume upravo su to – javno dobro. One nisu samo gospodarski subjekt. One su ekološki, strateški i financijski resurs. One su prirodna imovina Republike Hrvatske, temelj za borbu protiv klimatskih promjena, izvor sirovine i radnih mjesta u ruralnim područjima – ali i, nažalost, poligon za političko kadroviranje, pogodovanja i klijentelističku mrežu koju svi predugo gledamo, svih ovih 30 godina Hrvatske države.
U posljednjih nekoliko godina, gotovo da nije prošla sezona bez afere u Hrvatskim šumama:
- USKOK trenutno vodi izvide protiv više djelatnika u Slavoniji zbog navodne štete od 150 milijuna eura u sanaciji nakon oluja. Tvrdnja je da su prodavali netaknutu, kvalitetnu drvnu masu – dok su onu doista oštećenu ostavljali propadati.
- Bivši predsjednik Uprave, HDZ-ovac Nediljko Dujić, povezan je s više afera, uključujući nezakonito primanje naknada i sumnjive stanove za članove obitelji.
- Europska komisija otvorila je istragu zbog sumnje na nedopuštene potpore kroz netržišne cijene sirovine, koje su godinama pogodovale odabranim kupcima.
- Državna revizija već godinama upozorava na netransparentan model prodaje sirovine, tajne dogovore s kupcima i izostanak tržišnih mehanizama. Gubici se mjere stotinama milijuna eura godišnje.
I sada, u svemu tome, gledamo najnoviji čin političkog cinizma: Hrvatskim šumama upravljali su kadrovi HDZ-a – sada ih, prema dogovoru vladajućih, preuzima Domovinski pokret, kao dio političke podjele plijena. Navodno da bi “počistili nered”.
A koji je njihov prvi korak u toj borbi protiv korupcije? Postavljanje “svog” čovjeka na čelo tvrtke – bez natječaja, bez kriterija, bez odgovornosti. Dakle, borba protiv klijentelizma – novim klijentelizmom.
U isto vrijeme, međunarodne institucije, poput OECD-a, godinama upozoravaju da je nužno reformirati sustav upravljanja državnim poduzećima – da se uvedu javni natječaji, neovisni nadzorni odbori, jasni kriteriji i profesionalizacija.
Ali kod nas – nema reformi. Kod nas se fotelje dijele.
Zato Klub Centar snažno podržava osnivanje ovog istražnog povjerenstva. Jer se više ne radi samo o šumama. Riječ je o načinu na koji se u ovoj zemlji upravlja imovinom svih nas. Riječ je o obrascu – u kojem politička podobnost nadjačava stručnost, a javno dobro postaje politička lovina.
No idemo korak dalje. Predlažemo i da otvorimo raspravu o promjeni Poslovnika. Jer ne može biti da u demokratskoj državi opozicija ne može istražiti ni jednu temu – bez dozvole većine.
Kako je istražila kolegica Viktorija Knežević, u Njemačkoj, 25% zastupnika u parlamentu može pokrenuti istražno povjerenstvo. U Austriji – isto. U Sloveniji – jedna trećina je dovoljna. To su standardi europske demokracije.
To traže i preporuke Vijeća Europe i Venecijanske komisije: da parlamentarna manjina ima stvaran mehanizam nadzora nad izvršnom vlašću.
Istina je – te preporuke nisu pravno obvezujuće. Ali su politički relevantne. One ukazuju na smjer u kojem idu europske demokracije. Na vrijednosti koje bismo i mi trebali slijediti, ako zaista vjerujemo u transparentnost, odgovornost i pluralizam. I u to da se vlast ne boji istine, ako nema što skrivati.
Ako vjerujemo u demokraciju – onda to pravo moramo omogućiti i ovdje.
Zato vas pozivam: čak i ako nećete podržati ovaj prijedlog, razmislite – što ostavljamo građanima? Državu u kojoj nema alata za istinu? U kojoj se sve odlučuje iza zatvorenih vrata?
Građani ove zemlje zaslužuju odgovore.
U ovom slučaju – zaslužuju znati što se događa u Hrvatskim šumama. Zato smo predložili da se istraži:
- kako se upravlja državnom imovinom, posebno šumama kao javnim dobrom,
- zašto dolazi do poništavanja natječaja, političkih smjena i kadrovskih rotacija mimo zakona,
- kakva je bila uloga resornog ministra, nadzornog odbora i drugih politički imenovanih osoba,
- postoji li obrazac pogodovanja pojedinim privatnim interesima nauštrb javnog interesa,
- i zašto građani i stručna javnost sve češće izražavaju nepovjerenje u upravljanje ovim javnim poduzećem.
To nisu bezazlena pitanja. I ne tiču se samo Hrvatske šume. Tiču se obrasca – obrasca koji se ponavlja u mnogim javnim sustavima i tvrtkama. Obrasca gdje politički utjecaj zamjenjuje zakon, a lojalnost vladajućima vrijedi više od stručnosti, odgovornosti i rezultata.
I zato, čak i ako ovaj prijedlog – kao i mnogi prije njega – ne bude usvojen, on ipak ima svoju vrijednost.
Jer ako povjerenstvo ni ne smije biti osnovano – onda je jasno da je car gol.
I neka se vidi da je gol.
Mi iz Kluba Centar bit ćemo i dalje ovdje da to govorimo – bez straha, bez kalkulacije i bez interesa. Samo s jednim ciljem – da ova država napokon bude vođena u interesu građana, a ne stranaka.
POJEDINAČNA RASPRAVA
Poštovane kolegice i kolege,
Danas ne govorimo samo o Hrvatskim šumama. Govorimo o tome kako se upravlja ovom državom. I za koga.
Hrvatske šume upravljaju s više od tri četvrtine državnog šumskog zemljišta. One su naš prirodni kapital, temelj održivosti, klimatske otpornosti i lokalne prerade drva. A što su postale? Simbol klijentelizma, političke trgovine i pogodovanja.
Kolega iz HDZ-a kaže da ne žele podržati povjerenstvo jer je to, navodno, “politički motivirana inicijativa koja ne počiva na činjenicama”.
U redu. Idemo se onda držati činjenica.
- Činjenica je da USKOK upravo sada provodi izvide zbog navodne štete od 150 milijuna eura u sanaciji nakon oluja.
- Činjenica je da je Europska komisija pokrenula istragu zbog mogućih nedopuštenih potpora.
- Činjenica je da je Državna revizija 2021. i 2022. godine utvrdila nepravilnosti u modelu prodaje sirovine i tajnim dogovorima s kupcima.
- Činjenica je da Hrvatske šume prodaju manje od 10 % sirovine putem javnog natječaja.
- Činjenica je da se trupci hrasta prodaju po 300 eura, iako vrijede više od 800.
- I činjenica je da aktivistici Vesni Grgić prijeti tužba od 60.000 eura jer se drznula upozoriti na devastaciju šuma, čak i u zaštićenim područjima.
Dakle, ako su to “neprovjerene i nestručne informacije”, onda predlažem kolegama iz HDZ-a da o tome obavijeste i Europsku komisiju, i USKOK, i Državni ured za reviziju. I UN-ovog specijalnog izvjestitelja koji je upozorio na represiju prema okolišnim aktivistima.
Kažu i da imamo institucije koje su nadležne za nadzor, pa nam povjerenstvo ne treba. Da, imamo ih. Imamo reviziju. Imamo DORH. Imamo Povjerenstvo za sukob interesa. Imamo i policiju. No što se događa kad te institucije nešto pronađu? Kada obave posao?
Ništa.
Nalazi revizije ignorirani. Upozorenja aktivista ignorirana. Zato nam je potrebno povjerenstvo. Ne kao zamjena institucijama – nego kao parlamentarni alat kada institucije ne djeluju dovoljno, ili su pod pritiskom.
I konačno – s obzirom da Domovinski pokret, koji je u političkom dogovoru dobio Hrvatske šume, danas nije ni prisutan u sabornici – tumačim to kao njihovu tihu podršku ovom povjerenstvu. Jer ako zaista žele spriječiti korupciju, kako bi mogli biti protiv tijela koje treba utvrditi činjenice?
Na kraju, želim upozoriti na širi kontekst. U Mađarskoj je sve krenulo slično. Oslabljene institucije, ignoriranje opozicije, koncentracija moći. Danas istražna povjerenstva ne postoje. Presude dolaze kad vlast odluči. I ljudi više ne vjeruju – ni institucijama, ni izborima.
Zato ne govorim samo o jednoj tvrtki. Govorim o putu na kojem smo. I ako sada ne reagiramo, ako šutimo, ako blokiramo svaki pokušaj da se nešto istraži – onda nećemo moći reći da nismo znali.
Zato podržavam osnivanje ovog povjerenstva. I podržavam promjenu Poslovnika – da jedna četvrtina zastupnika ima pravo tražiti istinu, kao što je to u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji.
Jer ako istina ovisi o dopuštenju većine – onda nije demokracija. Nego kontrolirani sustav moći.
ZAVRŠNO
Kaže kolegica iz HDZ-a da je prijedlog za istražno povjerenstvo “ofrlje sklepan”, pun netočnosti i nepotrebnih sumnji.
Zanimljivo. Jer te sumnje nisu izmislili samo oporbeni zastupnici.
Podsjetit ću vas da je vaš stranački kolega Josip Đakić – ne tako davno – sam slao poruke tadašnjem direktoru Hrvatskih šuma, raspitujući se o drvenoj masi i ugovorima, i to “na ručku”. Ako je sve bilo tako transparentno, zašto takva potreba za privatnim dogovorima?
Također – ravnatelj Hrvatskih šuma, Krunoslav Jakupčić, bio je uhićen i pod istragom USKOK-a. Je li to isto bilo “ofrlje”?
Čak su i HDZ-ovi zastupnici u prošlim sazivima u više navrata postavljali pitanja i izražavali sumnje u poslovanje Hrvatskih šuma – uključujući moguće pogodovanje i netransparentne dodjele.
Dakle – ako je ovaj prijedlog “ofrlje”, znači li to da su i vaši kolege bili neodgovorni kad su postavljali ta pitanja?
Naravno da ne. Jer ovo nije pitanje politike, nego pitanje odgovornosti prema javnosti.
A ako zaista vjerujete da je sve zakonito i besprijekorno – onda se ne treba bojati povjerentsva, povjerenstvo to može samo potvrditi.
I još nešto za kraj: u Njemačkoj, Austriji i Sloveniji, za osnivanje istražnog povjerenstva dovoljno je da to zatraži jedna četvrtina ili trećina zastupnika. Tamo vladajući ne mogu spriječiti da se postavi pitanje – jer to nije znak slabosti, nego demokracije.
Možda je vrijeme da i mi prestanemo glumiti demokraciju – i počnemo je provoditi.
| Marijana Puljak Saborska zastupnica Stranka Centar |
Leave a Comment