U razgovoru sa mojim kumom, kad se dotaknemo političko gospodarske situacije u našoj lijepoj zemlji, on mi zna reći: „Samo nam meteorčić može pomoći, i to da nas zvekne baš kad je zasjedanje vlade i sabora u isto vrijeme“. A onda zaključimo da nismo te sreće.
Kada danas pogledam kako smo se srozali kao zemlja, na političkoj i gospodarskoj razini, nije niti čudo što stotine tsuća građana bježe sa obiteljima u svijet, u nadi da će tamo naći bolji život. Od 90-ih na ovamo, mijenjale su se razne grupe na vlasti, a sve sa istim lošim učinkom upravljanja zemlje. Na kraju čovjek zaključi da naši političko-gospodarski poltroni, koji upravljaju ovom zemljom, nisu ništa drugo nego lutke na koncu, upravljanje vanjskim silama. Oni neće napraviti nikakav pomak na bolje jer ne znaju i ne smiju. Jedini pomak na bolje je za njihov vlastiti probitak a zemlja i narod su ionako nevažni. Čovjek se onda upita pa kada će doći to bolje sutra? Pitamo se da li smo usitinu osuđeni na najgore? Što se treba dogoditi da se naš narod probudi iz hipnoze i napravi taj iskorak u svijesti?
Tempo podizanja svijesti je prisutan, no trebati će proći još dosta godina da dođe novi naraštaj i napokon makne kriminalnu-korupcijsku hobotnicu duboko uvučenu u našem društvu. Smatram da nešto u obliku okidača uistinu neće doći tako brzo iz našeg naroda. Budimo se ali previše sporo. Prije će to buđenje doći izvana, pa će nas poklopiti uspavane i nespremne kao tsunami. Čuditi ćemo se „čudu“ što nam se to desilo.
Meni je zanimljiv datum 26.3.2018., koji je pred nama i uskoro na vratima. Običnom građaninu RH taj datum je nevažan. Zašto baš taj datum? Zato jer je to službeni datum kada Kina započinje sa trgovinom nafte za svoje potrebe u valuti Juan, koja je pokrivena u zlatnim rezervama. A kakav to pak ima utjecaj na nas u zabiti od RH? E, pa takav što će najveći svjetski uvoznik nafte izbaciti petrodolar, što će za posljedicu imati pad njegove vrijednosti i povratak tih ogromnih suma novca nazad u SAD. Tim događajem uzrokovati će se inflacija u SAD-u, pa će inflacija uzrokovati destabilizaciju velikog i snažnog tržišta u SAD-u, pa to vodi padu burzi itd. Onda kreće kontra potez SAD-a, a u igri velikih to je kao šah sa mnogo poteza i kontra poteza. Jedan od sigurnih poteza u svijetu će biti prebacivanje međunarodnog bankarskog plačanja sa SWIFT sustava (američki sustav plaćanja među bankama) na CIPS sustav (kineski sustav plaćanja među bankama) što će dodatno prouzročiti svjetsku nestabilnost. Rusija je još 2014. najavila da je spremna na zamjenu SWIFT sustava, što znači da će to učiniti čim krene igra. Svjetske ekonomije će zvoniti poput simfonija. Nećemo više znati tko pije a tko plača.
I kad se svi veliki igrači iz G7, G10, G20 i slično protresu, a morati će, tada će val zvonjave napokon poput domina doći i do nas – zadnje rupe na svirali. Malo sa zakašnjenjem ali doći će. Zanimljivo je da će se veliki zatresti na nekih par dana (neki kraće a neki duže) i relativno stabilizirati, no naša neekonomija će zvoniti vječno i od te sinhronizirane zvonjave ćemo se urušiti k’o kula od karata. Taman kad se zaigra svjetska ekonomija, taj domino naići će na slučaj Agrokor, što će biti kao kanister benzina na putu vatri. Stečaj na stečaj biti će ne više slučaj nego pravilo, koji će prošarati našim gospodarstvom.
Naši politički poltroni kroz povijest su se uvijek svrstavali na krivu stranu, pa ćemo se i ovaj put naći opet na krivom mjestu u krivo vrijeme. Pa naš mili Proračun je sastavljen velikim dijelom od prihoda od turizma, a kad turisti zbog svjetske nestabilosti odluče radije ostati doma nego doći na lijepi Jadran, kreće dodatni problem besparice. Evo ministar financija Marić nam je nezadovoljan što nam se industrija ne razvija i što imamo pad u izvozu. Opet prognoza rasta BDP-a niža nego u planu. Sada je svega na 2,5% a realno bi trebala biti barem dupla ili trodupla da izađemo iz ove drame.
Kad pukne balončić zvan Hrvatska Ekonomija, kada naši građani koji vole peglati kartice, shvate da ne mogu kupiti hranu u obližnjem dućanu jer im kartica ne prolazi ili jer transkacije zapinju, onda će krenuti zbunjenost, pa strah, pa bijes. I tada ćemo imati „buđenje“ naroda i „bijes“ izazvan uvoznim meteorčićem. Nemojmo zaboraviti da mi proizvodimo hrane za svega 2 mil. stanovnika, a kad bude pitanje tko će od 4 mil. (koliko nas je preostalo ovdje) pronaći hrane koje ima samo za 2. mil, a uvoz zapeo jer je neka besparica u zraku, onda ćemo mi Hrvati izmisliti novi sport…. Koji se zove „pronađi krivca“. A kriv je uvijek onaj koji je doveo ovu zemlju u ovu noćnu moru… i tada kreće napokon buđenje naroda. Tada ćemo imati nove svjetske rekorde u trčanju na 100 m, kakve će postizati mnogi „funkcioneri“. Domino efekt svjetske titrajuće nestabilne ekonomije poklopiti će nas poput meteorčića, sa vrlo sličnim efektom. Smiješno i žalosno u istom trenutku, uvoz će nam prvi put dati nešto što nam treba – buđenje naroda.
Ovaj scenarij je više nego moguć, i pred nosom nam je. Možda ćemo imati čast da sjedimo u prvom redu kazališta imena Ludara, gdje ćemo svi zadivljeni moći „uživati“ u predstavi.
I zaključak. Onaj razgovor sa vrha teksta o meteorčiću nam je možda bliže nego što mislimo….. Samo ne znam da li da se smijem na ovaj moj tekst ili da plačem.
Autor: Davor Popović
Leave a Comment