“Srbi su lud narod”, reče svojedobno jedan psihijatar, Srbin
“Nismo ni mi, Hrvati, pripametni”, ponekad znam reći ja …
ponekad …
ponekad i češće …
….
09.09.2020.
….
U prirodnom, normalnom prirodnom, a ne „novom normalnom“ prirodnom, sustavu
postoji hranidbeni lanac …
veći, jači jedu manje, slabije… i to je normalno…. tako je to priroda uredila,
bez razmišljanja… nego „po instiktu“… tj evolucijom,
….
No, kako stvari stoje baš u – parazitskom svijetu..!?
I to je neka priroda… ti paraziti… i oni nekako žive… „preživljavaju“, reklo bi se,
E, kako..?
zanimljiv je i taj svijet … ta parazitska priroda,
premda nitko ne plaća turistčka putovanja da bi je, tu očito zajebanu prirodu,
išao promatrati…
ko sta se plaćaju za odlazak u Ngorongoro,
Ne, nije greska, nije se dogodilo poduplavanje riječi greškom,
zbilja tako, baš tako, zove se zaštičeno područje u Tanzaniji
(tamo, „u blizini“, je i poznatiji NP Serengeti),
“Ngorongoro je zaštićeno područje, krater ugaslog vulkana s jednom od najvećih kaldera u svijetu, sjeveroistok Tanzanije. Površina kaldere je 260 km², promjer do 22 km, a dubina 610 m”
Tamo, u rečenom krateru ugalslog vulkana,
odvija se – “kazališna predstava koja traje već milijunima godina”,
“Pomalo nevjerojatno zvuči, ali većina životinja koje krater Ngorongoro nazivaju svojim domom u njemu svjesno pristaje obitavati usprkos svakodnevnoj smrtnoj opasnosti. Da kojim slučajem odšetaju iz kratera, zebre, gazele i bivoli možda bi i ostali uskraćeni za svakakvo izobilje, ali bi živjeli daleko spokojnije.
Ovako su konstantno na ciljniku lavova i inih mačketina koje leže ni dvije stotine metara dalje i samo čekaju da ih opet uhvati glad, slijedom čega sve izgleda kao kakva morbidna kazališna pozornica, čija predstava neprekidno traje već milijunima godina.”
….
E, da,
A šta ćeš i ići… nekamo… tražiti turističku agenciju… pa putovati… kad je ona tu,
ona, ta parazitska priroda…
Da , tu…u Hrvatskoj…. posvuda oko nas,
A najbolji primjer je upravo – HGK – Hrvatska gospodarska komora ..!!
….
Nisam biolog… ni makro, ni mikro …
no, razumin se ponesto u ekonomiju… a i u – zdravu pamet… malo više od ponešto,
pa tako mogu detektirati te neke parazite…
a jednog, koji će se, kako bi rekla moja baba, „imentovati“ u nastavku
poznajem i osobno…
da, onog najkrupnijeg… kojemu ni lavovi ni nosorozi nisu dorasli,
….
“Najdugovječniji predsjednik neke županijske gospodarske komore u Hrvatskoj, od 30. rujna odlazi u mirovinu, a njegov će nasljednik biti izabran u srijedu, 9. rujna. Dario Jurin je na mjestu predsjednika zadarske Komore proveo punih 28 godina, a s prethodnim radnim iskustvom, u mirovinu odlazi s 44 godine staža.”
piše-izvješćuje danas SD…
Već ono “najdugovječniji”…a pogotovo ono “na mjestu predsjednika zadarske Komore
proveo punih 28 godina”… naznačuju da tu nešto ne valja,
Da bilo šta stoji malo poduže negdje… pa i u idealnim uvjetima – ukiselilo bi se…
fermentiralo bi… o’šlo na kvasinu …
Duuuuuugo je to…predugo… na jednom mjestu… na sigurnoj državnoj sisi,
dakle, na parazitskom mjestu!!
….
Spomenuh na početku taj prirodni hranidbeni lanac,
upitah (se) potom da „kako stvari stoje baš u – parazitskom svijetu..!?“,
Mislim, ono… kolju li se oni, taru li se oni, tamane li se međusobno,
ti paraziti,
jedu li se međusobno… pa makar to bio i kanibalizam..!?
(ne’š ti kanibalizma… ionako nemaju ni čast ni savjest… ti paraziti,
pa ih ne more ni peći… savjest,
razmišljam ja… sam za sebe… a evo to sad i napisah)
Odgovor je: ma kakvi..!!
Ništa od toga… nije to normalna priroda… to su jednostavno – paraziti..!!
….
“Kako danas gledate na eru privatizacije i pretvorbe uz koje se vežu brojne afere i kriminal?
– Iskreno: ja sam tada mislio da privatizaciju i pretvorbu treba obaviti. Kada o tome razmišljam iz današnje perspektive, sačekao bih neko drugo, postratno vrijeme. Možda smo malo ubrzali te procese u kojima je bilo dosta pogrešaka. Ali, bilo je pogrešaka i sa predstečajnim nagodbama, u nekim poptuno drugačijim uvjetima.
U te „pogreške” spada i bivši predsjednik HGK Nadan Vidošević…
– Mogu reći samo ovo: osobno sam bio dobar s Vidoševićem i to sam ostao do danas. Jako dobro smo surađivali, a nadam se i vjerujem da neće biti dokazano sve ono što mu se stavlja na teret.”
….
Evo ga na…
to je to šta je mene “nagnalo” pisati danas, dan poslije Male Gospe, pisati o – parazitima,
ko bi mogao preskočiti ovo… a da se barem ne preznoji… od muke,
videći kako jedan parazit brani drugoga,
ni “k” od kanibalizma među njima,
naprotiv, jedan parazit “nada se i vjeruje” da drugi parazit nije činio ono šta je cijeli svijet vidio
da jest činio,
ovaj nižerangirani parazit ne moze ugledati i prepoznati lavove i nosoroge ni iz blizine,
ovaj nižeranigirani parazit očito ima mrenu, dioptriju, senilnost, zaboravljivost, demenciju,
sve to… i ko zna koje još bolešćine,
vjerojatno je i mozgojedca uhvatio negdje, nekom prigodom… taj jebeni društveni virus,
ali, svejedno, i takav je “preživljavao”…i to dobro “preživljavao”..!!
….
Dakle,
deratizacija i higijenizacija zaraženih mozgova je bila nužnost… i još uvijek jest,
mozgova zarazenih socijalističkim uranilovkama…pa i onom famoznom: „snađi se, druže“..!!
No,
ne radi se ovdje o „snalaženju“… jer svako „snalaženje“ podrzumijeva i
„nedržanje (se) zakona kao pijan plota“… kako je to lipo, elastično svojedobno rekao
„najveći sin naroda i narodnosti…“
i udario temelje zarazi koje se, evo, nismo riješili do dana današnjega,
ma koja korona… nista to nije usporedivo sa pogubnom zarazom socijalističkih mozgova,
zarazom tipa: „snađi se druže“, „mjerljivi rezultati rada – šta je to?“,
„odgovornost – šta je to?“, „mogu šta oću jer sam faca“…itd…itd
dakle, ne radi se tu o „snalaženju“, nego o – kriminalu… i kriminalcima..!!
….
Dakle,
Nadan jest jedan od najvećih, ali nije i jedini… parazit,
Nadan jest jedan od najvećih, ali, nazalost, ne i jedini… kriminalac,
dakle,
komu još treba jedna ovakva, parazitska, ustanova… ko šta je HGK,
koja, očito, ima pogodnu klimu baš za uzgoj parazita… pa i kriminalaca,
koji su njeni vidljivi-prepoznatljivi-mjerljivi-provjerljivi rezultati djelovanja..!?
osim, dakako, lavova i nosoroga …
i slonova… i slonova…
Ivanko Dajak
Leave a Comment