Ne treba dvojiti da je HDZ, posebno Plenković žestoko uzdrman nedjeljnim porazom na predsjedničkim izborima jer su sudeći po prvim potezima u Hrvatskom saboru očito brzo detektirali što ih je to snašlo i tako žestoko uzdrmalo. Nije stoga slučajno da se u fokus pokušava vratiti umirovljenička problematika jer su 12. siječnja upravo penzići bili oni koji su masovnim izlaskom na birališta glasanjem okrenuli palac dolje HDZ-u i Plenkoviću.
„Prekoredno“ ubacivanje u saborsku raspravu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dobrovoljnim mirovinskim fondovima i mirovinskim osiguravajućim društvima je očito učinjeno samo kako bi se kroz raspravu po tko zna koji puta iznova pokušalo uvjeriti umirovljenike da su im mirovine realno rasle i da im zapravo nikada bolje usprkos tome što sve deblja većina umirovljenika misli suprotno.
Zanimljivo je i da se ovaj puta u Hrvatskom saboru nije pojavio ministar Piletić, moguće i zbog negativnog imidža kod umirovljenika, pa su poslali državne tajnike Ivana Vidiša i HSU-vog Marinka Lukendu. Bolje da nisu. I tako dok je Vidiš kroz svojih jedva 15-ak minuta od raspoloživih pola sata iskoristio za objašnjenje najavljenih zakonskih izmjena, drugi državni tajnik HSU-ov Marinko Lukenda je kao i u ranijim prilikama sve pasivno promatrao, za što svaki mjesec redovito prima više od 4000 eura.
O prijedlogu izmjena i dopuna Zakona gotovo da nitko od zastupnika nije ni zucnuo, što je bio i očekivano, no zato se ponovo otvorila priča o tome kako je HDZ u mandatu Plenkovića povećao mirovine 75% uz inflaciju od 30%, a SDP odnosno Milanović u svom premijerskom mandatu za tek desetak eura, kao i da je umirovljenicima „oteo“ više od 4 milijarde kuna iz II mirovinskog stupa. U odgovoru na repliku zastupnice Burić državni tajnik Vidiš je potvrdio kako su mirovine rasle 75%, a u isto vrijeme kumulativna inflacija bila 30%, naglašavajući da to znači kako se radi o realnom rastu mirovina od 40%. Svi koji su to slušali, a mnogi penzići sasvim sigurno jesu, su sa nevjericom slušali Vidiševe nebuloze koje sa istinom veze nemaju. Ono što je zapravo najvažnije i što svi u HDZ-u prešućuju je činjenica da su cijene u navedenom periodu porasle 80 -100%, a mnogi artikli i preko toga, što znači da je svaka priča o bilo kakvom realnom rastu mirovna zapravo smiješna.
Saborska zastupnica HDZ-a Majda Burić je po tko za koji puta u svojoj replici pokušala uvjeriti javnost kako su mirovine zaista realno rasle i to pokušala dokazati pripremljenom grafikom, no njen je problem što očito ne shvaća da čak i sa grafikom kojom je mahala zapravo sama sebe i svoju stranku demantira.
A što su ovaj puta smislili u HDZ-ovoj kuhinji? Što je uopće novo? Tko će od najavljenog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dobrovoljnim mirovinskim fondovima imati koristi?
Novost je da će se predloženim promjenama omogućiti da Mirovinsko društvo iz države članice OECD-a može na području Republike Hrvatske obavljati poslove upravljanja dragovoljnim fondom, a sve kako bi se navodno dodatno unaprijedilo dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje, a sve to uz dodatno liberaliziranje tržišta DMF-ova proširivanjem subjekata koji mogu obavljati poslove osnivanja i upravljanja DMF-ovima. Sve navedeno se navodno čini radi doprinosa ispunjavanju kriterija u procesu pristupanja Republike Hrvatske OECD-u.
Da bi sve izgledalo što ljepše trebalo je sve to malo „obojaati“ empatijom pa se najavljuje mogućnost prijevremene isplate cijelog iznosa (umanjenog za izlaznu naknadu) iz III dragovoljno stupa putem mirovinskoga društva članovima DMF-ova kod kojih tijekom trajanja članstva u fondu nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti odnosno opća nesposobnost člana za rad…. nešto slično je smišljeno i kod II stupa ako ne daj bože kao korisnik umrete „prije nego su to oni odredili“.
A tko to uopće može ili je i do sada mogao ulagati u DMF-ove? Sasvim sigurno ne oko milijun umirovljenika od kojih mnogi ni „kraj sa krajem“ ne mogu spojiti… Sasvim sigurno ne može ni cca 850 tisuća zaposlenika sa primanjima nižima od medijalne, pa i prosječne plaće. Dakle ostaje nam nekoliko stotina tisuća onih koji imaju neki „višak“ novaca koji im se ne isplati čuvati u bankama radi niskih kamata… I što se događa sa ovima koji „imaju“ višak? Njih država stimulira sa 15% na iznos koji godišnje (do 663 eur) uplate u DMF, a povrh toga mogu računati i ne neki pristojan prinos od samog DMF-a. Nije loše, zar ne? Doduše ovih malo koji imaju puno su i do sada mogli višak novaca „posuditi“ državi kroz obveznice ili Trezorske zapise sa višestruko većim kamatama no što im banke nude….
Da, da, dobro ste shvatili, one koji imaju država nagrađuje stimulacijama i poreznim olakšicama kako bi imali još više, a velika većina koja nema će imati još manje. Da da bi nekome dali nekome morate uzeti, zar ne? Zašto ne uzeti siromašnim umirovljenicima i potplaćenim radnicima koji ionako nisu navikli imati, a bogme još do prije koji mjesec ni prosvjedovati?!
Vrijeme za promjene, novi prosvjedi slijede, prvi već početkom ožujka….
U Zagrebu, 17.01.2025.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment