By Podjeli
Kad u istom danu imate dvije situacije pred očima, jednu u režiji ministra Horvata, drugu u režiji Plenkovića, spoznate koliko je veliki glib u kojemu gackamo.
Horvat se junači, ima obraza otići na Baniju na dan potresa, privatne inicijative ubraja u svoje zasluge .
Još je i poslana poruka volonterima da je njima lako, jer ne stoji država iza njih .
Horvat će otići na Baniju pod rotirkama u dugačkoj koloni, s novinarima u pratnji, da bi pričao bajke koje bi sakrile istinu.
Ne može on izmisliti tako lijepu priču kako je surova istina. Ljudi u uvjetima koji nisu za ljude, nemoćni da se odupru estradizaciji njihove muke, za političke poene.
Horvat će na Baniju donijeti puno laži, puno obećanja, čak ni olovke i kišobrane na koje je spiskao dva milijuna, za koje je mogao predati 4 “glanc” nove kuće, neće dobiti Banijci.
Doći će s pratnjom odverglati naučeno napamet i odgovoriti na dogovorena pitanja, danas njegovi doušnici na terenu traže prigodne domaćine na čijem će dvorištu odigrati predstavu.
Domaćini će dobiti koje obećanje više, no poslije njegovog odlaska sve će biti kao i prije.
Jedina briga Horvata biti će da ne ukalja skupocjene cipele i da ga novinari snimaju iz pravog ugla.
Sramota je igrati se tako s ljudima, a još teže je slušati premijera kako rasipa obećanja onima koji su pobjegli iz te kaljuže nepoštenja, gramzivosti, korupcije i krajnji izostanak empatije za postradale ljude.
Kako će se ljudi vratiti kad vide ove napuštene postradale kako se muče i pate po kontejnerima, djecu kojoj se svaki dan produžuje trauma.
Premijer nudi u istom kontekstu istu količinu novaca i očajnicima koji su Hrvatsku napustili u potrazi za kruhom i onima koji su bili na školovanju vani.
Ovi drugi već su imali izbora i financija za , a iz krugova su ovih koji o svemu odlučuju.
Za njih će se posao naći, biti će državni tajnici, pročelnici načelnici, njihovo će iseljenje u drugo mjesto biti ciljano i planirano da pomognu vladati ovima na vlasti da stišavanju bure siromašnih.
Ne vidi i ne čuje premijer Hrvatske kako mu je siromaštvo ispred vrata, nikad čuo za gladnu djecu u školama, ne vidi penzionere koji kopaju po kontejnerima, ne vidi i ne čuje očaj invalida, jednom riječi ne tiče ga se sirotinja koju je stvorio izgradnjom povlaštene kaste milijunaša .
Jedan je takav nezasitan egocentrik kojeg se svijet nije ticao, koji je sebi ugađao u safarijima ubijajući životinje, s njihovim leševima krasio zidove i podove svoje palače, ,završio u sobici dva sa dva, gdje može birati donji ili gornji krevet, noćas napustio svijet raskoši, skrutio se na dulje vrijeme u Remetincu.
Svi ti milijuni koji mu nisu trebali žuljati će ga 8 godina.
GRECO je jučer upozorio Plenkovića da po pitanju korupcije nije reagirao na 17 upozorenja koje su im već poslana. Korupcija i dalje neometano cvijeta i raste, dok se građanima serviraju priče o uspješnom oporavku od krize .
Ne širi se mržnja već se širi siromaštvo, ljudi se ujedinjuju u nemoći, bore se na svoj način. Novi jaki val inflacije povećati će broj ovršneih i blokiranih , povećati će broj kreditno zaduženih koji će opet građane odvesti u ruke kamatara.
Pusti priče o blagostanju u Hrvatskoj, padaju u vodu jednom vožnjom u tramvaju, kada se susretnemo s beskućnicima kojima je krevet stolica u tramvaju, kada se starci skrušeno i sagnute glave guraju s vrećama plastične ambalaže.
Ta vreća njima je ručak i večera, o tome Premijer ne priča, ne priznaje, iz Banskih dvora se ne vidi iz “blindirke”s tamnim staklima se ne vidi i ne čuje.
Stani na trenutak Premijeru i pogledaj kako ti žive građani i sjeti se izreka mudraca po kojima se ravnala i razvijala civilizacija:
“A bez pravde,što su
tada države drugo doli
velike razbojničke bande ?.”
(Sv. Augustin)
Poruka je to iz prošlosti, poruka je to kao opomena za sadašnjost, kojoj će se suditi u budućnosti.
I Nadam Vidošević je mislio da se Zemlja okreće radi njega, mislio je da je jači oči od lavova, nilskih konja, tigrova.
Na robiju ga je otjerala pohlepa i bahatost.
Stani Premijeru i pogledaj građane, porazgovaraj s radnicima, zaviri u hladnjak umirovljenika, prošeći se do škole i pogledaj u oči dječaka koji nema za topli obrok u školi, posjeti invalida koji si sam ne može pomoći.
Tada ćeš znati i nećeš tako gadno lagati.
Svi ti ljudi su građani Hrvatske.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
