Kako gledatelji mogu utjecati na program Hrvatske radiotelevizije (HRT) koji se svakodnevno emitira na čak četiri kanala po punih 24 sata, odnosno od jutra do jutra? Nikako. Jedina obveza gledatelja HRT-a jest da svaki mjesec redovito plaćaju TV pristojbu. Ta mjesečna naknada iznosi 10,62 eura po kućanstvu, što na godišnjoj razini iznosi 127,44 eura.
Kroz ovaj namet, HRT od građana ubire goleme milijune. Na mjesečnoj razini u njihovu se blagajnu slijeva oko 12,9 milijuna eura, dok na godišnjoj razini taj iznos doseže nevjerojatnih 155,2 milijuna eura.
Za taj ogroman novac, javna televizija gledateljima uglavnom prikazuje razne, pretežno strane, smiješne i žalosne filmove ili TV serije. S druge strane, program za hrvatske branitelje sveli su i zaokružili na svega 30 minuta jednom tjedno, i to u kasnom ili neatraktivnom terminu koji malo tko prati. Prava je sreća što danas možemo gledati i druge televizijske programe koji se ne naplaćuju na ovaj način, a koji su kvalitetom i sadržajem već odavno u svemu pretekli sva četiri kanala HRT-a.
Osim relativno lošeg programa, na HRT-u (ali nažalost i drugdje) javna su tajna takozvane crne liste. Točno se zna tko može, a tko ne može dobiti termin na ekranu, odnosno čija se izjava smije emitirati, a čija se svjesno prešućuje i reže. No, takvo ponašanje nije od jučer.
S druge strane, pokušajte samo jedan mjesec ne platiti naknadu za HRT. Odmah ćete dobiti opomenu, a na kraju i sudsku tužbu uz ekspresnu ovrhu. U tom su segmentu prisavski birokrati istinski prvaci svijeta.
A pravi prvak svijeta postao je naš boksač Filip Hrgović. Bilo je predivno gledati njegov izlazak na londonski ring u borbi za svjetsku titulu, kada je cijeli bio u prepoznatljivim bojama Hrvatske. Kada je pobijedio odličnog boksača pred njegovom vlastitom publikom, postigao je to da za Hrvatsku čuju i oni koji za nju nikada prije nisu znali.
Pitanje je, koliko mu je država Hrvatska uopće pomogla u tom teškom usponu? Da mu je pomogla samo deset posto od onoga koliko je pomogla obitelji Mamić ili skijaškim elitama, njegov bi put bio neusporedivo lakši.
Nakon svega, Hrgović navodno otvoreno poručuje kako ne želi nikakve svečane dočeke, crvene tepihe ni naslikavanja s političarima. I tko mu može zamjeriti? Taj njegov logičan šamar sustavu najbolje pokazuje što misli o onima koji prstom nisu maknuli dok je krvario na putu do vrha.
Upravo tu na scenu stupaju dežurni politički lešinari i licemjeri. Naime, dok sportaši sami, u dvoranama koje prokišnjavaju i bez kune državne potpore, prolijevaju krv i znoj, političara nema nigdje. Ali onog trenutka kada se oko vrata zasja zlatna medalja ili osvoji svjetski tron, ti isti dužnosnici u skupim odijelima prvi trče u zračne luke i guraju se u prve redove. Odjednom postaju “najveći navijači”, tapšaju heroje po ramenima i besramno se fotografiraju s njima kako bi preko tuđeg znoja ugrabili pokoji jeftini politički poen i glas na izborima. To parazitiranje na tuđem uspjehu postalo je gadljiviji spektakl od samog ignoriranja sporta.
Sjetimo se samo legendarne priče naše bacačice koplja Sare Kolak, djevojke iz Ludbrega koja je osvojila zlatnu olimpijsku medalju, a kasnije i prvenstvo Europe. Svojedobno nam je sama ispričala gorku istinu – prije nego što je pokorila Olimpijadu, u cijeloj državi nije mogla pronaći gotovo nijednog ozbiljnog sponzora. Jedini koji joj je tada ponudio kakvu-takvu “pomoć” bio je jedan proizvođač sireva, koji joj je velikodušno ponudio da joj spakira nekoliko kilograma sira da ima za pojesti! Eto kako se sustav i država brinu za potencijalne svjetske prvake dok su na dnu. Nema novca, nema opreme, nema koplja, ali zato ima sira.
No, sada kada je Hrgović sam ostvario svjetski uspjeh, i na HRT-u će se polomiti da s njim rade intervjue, a možda i posebne emisije. Licemjerno će pratiti političku elitu i gurati se u prvi red kako bi ugrabili mrvicu njegove slave, iako bi ga, da je izgubio, potpuno prešutjeli, ne bi ga bilo ni na trećem ni na četvrtom programu.
Zbog toga neki s pravom pitaju: koji je stvarni razlog što HRT uopće ne prenosi mečeve za svjetsku titulu? Kakvi su to urednici koji hladnoruko ocijene da vrhunski sportski spektakl s hrvatskim borcem “nikoga ne zanima”?
HRT se ponovno dokazuje kao država u državi. Sluša i emitira samo ono kako politički “aga” kaže. Ipak, ni to nije od jučer, to je sustav koji predugo traje na račun džepova hrvatskih građana.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
Leave a Comment