Svi se slažemo, da se nešto treba promijeniti, no za svaku promjenu, na bolje, treba puno novaca.
Ministar Marić, ponovo će negdje, da posudi novce za ono što su obećali, nova zaduživanja, tko zna, do kojeg koljena unaprijed.
Domaći izvori su presušili, nema ni turista ni proizvodnje, ovo malo poljoprivrede, dokrajčit će oluje, koje nemilosrdno haraju iz dana u dan.
Nije lako, trebaju ogromni novci, da se bar prividno održi sistem, bar do izbora, a možda nešto, stigne iz EU za to vrijeme.
U svemu tome, iskočio je podatak da se lani potrošio, fenomenalni iznos od 224 milijuna na promociju Vlade. 224 milijuna su potrošili na samohvalu, a najviše je potrošio ministar Horvat.
Istina je, da je većina tog novca došlo iz EU, no to je uludo potrošen novac, ako ljudi ne vide sami, da im je bolje, nikakva reklama tu ne pomaže.
Gospodarstvo na koljenima, nema nikakve ozbiljne proizvodnje, nigdje ništa se ne otvara, nikakva radna mjesta, a oni troše silne milijune na samopromociju.
Nakon toliko opomena iz EU, odlučili su, naravno pred izbore, samo obećati, dići minimalac, tko zna s kojom vremenskom odgodom, obećali su “socijalnu mirovinu” isto s odgodom, povećanje mirovine od 10%, do kraja drugog mandata, ali ove novce 224, milijuna, potrošili su lani.
Naravno, da smo stalno slušali, kako su uspješni u povlačenju novca iz EU, no nisu nam rekli, na što su ga i potrošili, sad kad to znamo, nitko nije sretniji zbog toga, novci se nisu “uplodili,” kako to kaže, ministar Marić, oni su naprosto, isparili.
Saznali smo, i ovih dana, da direktor Hrvatskih šuma ima plaću oko 29 000 kuna, neto, pored toga ima i sve ostalo, automobil, benzin, dnevnice, kartice.
Istovremeno je prosječna mirovina oko 2500 kuna.
Jedna siromašna država, koja ima četvrtinu stanovništva na rubu gladi, istovremeno proizvodi besramno, bogate, ljude u nacionalnoj firmi, s nacionalnim bogatstvom, jer u toj šumi, niti jedno drvo, nije samo, direktorovo.
Pod hitno, trebamo i podatke za sve firme, koje su u vlasništvu mirovinskih fondova, isto tako i podatke o plaćama i bonusima, direktora mirovinskih fondova.
Svaki umirovljenik, ima pravo znati koliko ga košta, upravljanje njegovim novcem, svaki budući umirovljenik, ima to pravo znati,, oni su naši uposlenici, nitko nam ništa ne daje, to su naši novci.
Dosta više, s obećanjima, zatražimo račune.
“BEZ RAČUNA SE NE RAČUNA!” moto je kojim se obraća država nama!
Pred izbore, građani trebaju isto to poručiti i vladajućoj garnituri, jer samo je jedno pravilo u tome, samo čist i pošten račun, može donijeti, dugu ljubav.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment