Kažu da u Korčuli imamo dva puta maškare. Jedan put kao i svugdje u vrijeme poklada, a drugi put prilikom dočeka pola Nove godine. Međutim, pojavila se ideja da ljevičari i njihovi lijevi aktivisti maškare uvedu kao cjelogodišnji projekt. Jer analizirajući njihove ideje, koje ne drže vodu u ničemu, ovaj projekt maškara im je jedini. Naime, jučer u Korčuli imali su kako su iz usta jednog od njih rekli da se radi o protestu, i jezikom i namjerom jasno su dali do znanja o čemu se radi i što to oni žele zaustaviti. Društvene mreže su pune njihove bučne ali i teško podnošljive „nove revolucije“. Lako se prepoznaju akteri, makar to pokušali umotati u celofan “glasa naroda”, nitko od nazočnih nije van političkog lijevog određenja. Nema dugo vremena da su nas svojim objavama terorizirali vezano za aktivnosti koje su se radile u neposrednoj blizini Doma zdravlja Korčula. Toliko žuči su trošili i prozivali aktualnog gradonačelnika Korčule, pokušavajući mu nalijepiti etiketu nestručnosti, neznanja, pogodovanje ovim i onim, za njih su tada bili nepoznati investitori. Toliko su se potrudili da dežurnu plaćenu novinarku Južnog Nikolinu Metković nisu ni izvijestili, jer nisu bili sposobni provjeriti u sudskom registru tko se zapravo krije iza investitora. Također je navedena novinarka u istom tonu napadala, ali iz istog neznanja da sazna investitore, lupetala uglavnom gluposti kako to obično radi. Međutim kada se saznalo tko su investitori, zavladao je muk. Nitko više ni riječi o devastaciji park šume Hober, nitko o ekocidu, nitko o uništavanju staništa. Nitko više ništa o željama o mogućim stanovima za liječnike, medicinsko osoblje, prosvjetne djelatnike. Sve se zataškalo, progutalo i ušutjelo. Zašto? Jer je jedan ili više njih upravo investitor iz njihovih redova. Tada kritika više nije potrebna.
Novinarka se potrudila intervjuirati svjetioničara s Palagruže, koji se stavio na stranu naručioca intervjua. Zdušno se zalaže da se Dubovo zaštiti jer on svakodnevno, kada je doma, ne prestaje ga posjećivati. Lijepo je čuti da se svjetioničar zdušno zalaže za biljni i životinjski svijet, staništa životinja. Možda zamišlja da će sresti ličkog medvjeda ili jelena lopatara. Ovim zahvatom u vidu deponija kamena, a kasnije pretovarne stanice ništa bitno nisu izgubili. Jednostavno velik je otok, ponosimo se da je najpošumljeniji otok na Jadranu, pa će se životinje i ptice lako snaći. Međutim svjetioničar s Palagruže nije poznato da je tako štitio i brinuo se o morskom svijetu na Palagruži, osobito ribama i jastozima. A i brojne stabljike samoniklih kapara nisu se samo obrale.
Maškare su razotkrivene, pale su maske i prije maskenbala u pokladama. Ma zapravo i s maskama i bez maski znamo svi tko su oni. Maskirani pod nazivom narod, ili poruka javnosti, zapravo je bio klasičan ćorak. Jer javnost koja broji 50-ak uglavnom osoba svih s lista SDP i Možemo nije javnost. Tek toliko da se zna da grad Korčula, to jest općina Korčula broji 5.415 stanovnika, pa sada dragi čitaoče vidi koliki je to postotak koji prosvjeduju. Manje od 1 %. Upravo oni nikako ne mogu prihvatiti poraz na prošlim izborima i umjesto da nude kvalitetna rješenja, prijedloge, oni zapravo nastoje „minirati“ svaku aktivnost izabranog gradonačelnika. Pri tome su uzeli za pravo da sebe nazivaju narod, iako zapravo taj isti narod i građane Korčule sustavno maltretiraju i teroriziraju. A nedolaskom na taj njihov skup, građani su im jasno rekli što misle o tom skupu.
Upotrebljavajući teške riječi poput izdaje, političke slabosti, neznanja, srama za počinjenim djelom, jer nesposobnosti da se odupremo devastaciji otoka… itd.
Sve te fraze koje kao da čitamo i da su prepisane iz komunističkog manifesta. Jedan komentar koji navodi: “ Koja je svrha postojanja braniteljskih udruga u miru ako prvi ne istupe i reagiraju na uništenje onoga što su branili“. Upravo suprotno, braniteljske udruge su reagirale u miru kada su demaskirani lijevi aktivisti na čelu SDP, Možemo i Most željeli pozvati u grad crnogorski POP hor da im za dana oslobođenja Korčule pjevaju partizanske pjesme. Upravo njima, partizanskim sljednicima i sljednicima komunističke partije nije smetalo da nas je ta „bratska Crna Gora,“ kako joj tepaju, napala 1991. počinivši razaranja, ubojstva, palež i pljačku.
Pozivati se sada na zaštićeno područje, ne vidim što se tamo ima posebno zaštiti, kada se radi o istoj šumi ili biljnom pokrovu kao po cijelom otoku. Spominjati endemične biljke, i zaštićene životinje je puko neznanje, obmanjivanje javnosti i prikazujući sebe kao nekakve biologe, stručnjake je laž. Svi mi koji živimo na otoku znamo što spada u makiju: nisko raslinje, vrijes, planika, smrič, smrča, mirta, leprina, somina…od visokog raslinja tu su česvina ili hrast crnika, i nešto bora i čempresa. Od biljaka, trave, kadulja, pelin, smilje, tratinčice… Dakle niti jedna vrsta nije endemska kao što bi to bila velebitska degenija (Degenija velebitica) ili biokovsko zvonce (Edraianthus pumilio). I svaka od navedenih biljnih vrsta prilikom gradnji cesta, vila, kuća, trgovačkih centara se također uklanjaju s mjesta gradnje i više nikada neće tamo rasti. Također životinjski svijet, spominje se u komentarima trpi veliku ugrozu i istrebljenje. Također vrijedilo bi spomenuti koje su to vrste endemi, zaštićene životinje na tom području. Nema ih, možda su u neposrednoj blizini u jami Jelin rog pronašli umjesto posmrtnih ostataka iz Drugog svjetskog rata čovječju ribicu (Proteus anguinus). Međutim o prvom nalazu pisano je dosta, o čovječjoj ribici koje nema, s razlogom ništa.
Spominje se devastacija, površine 2 hektara. U neposrednoj blizini deponija za kameni višak koji nastaje prilikom iskopa za pristupnu cestu Lokva – Luka Polačište, i buduće pretovarne stanice, nalazi se obradiva površina i predstavlja polje. Kako to da ta iskrčena površina nikom ne smeta, a također je i ona po dušobrižnicima zaštite prirode uklonila raslinje, i staništa za životinje.
Ako se uzme da je cesta 8 m širine i preko Dubova, recimo u dužini od 3 km, kao najmanja dužina, cesta je zauzela 24.000 m kvadratnih samo na 3 km duljine, ovaj podatak je lako provjerljiv, dok spomenuta 2 hektara su slobodna uveličana procjena. A otočka cesta je duga preko 40 km, koliko je onda ta cesta „devastirala“ okoliša. Tek za ilustraciju to je 320.000 kvadratnih metara, služi za opće dobro i svi smo na nju ponosni.
Živimo u vremenu kada zbrinjavanje otpada treba zadovoljiti visoke standarde EU, u prošlosti ne tako slavnoj se otpad bacao posvuda. Svjedoci smo nemilih saznanja da su smećem zatrpavani leševi ubijenih i bačenih u jame. Umjesto da iz počinjenih zlodjela naučimo da se više nikada ne ponove takvi zločini prema ljudima, ali i prirodi. Slušajući naputke EU, upravo smo na dobrom tragu da trajno i kvalitetno zbrinemo otpad. Uz to kako doznajem, EU sve to još će i financirati. Zašto Dubovo, odgovor je sljedeći. Zato što je na pola puta otoka i za istočni dio i općine Korčula i Lumbarda. Također, za zapadni dio i općine Smokvica, Blato i Vela Luka. Ma koliko se pojedinci ne slagali i izrugivali s ovim projektom, on donosi veliki korak naprijed za sve otočke općine. Zatvorila bi se dva odlagališta koja su desecima godina prave ekološke bombe u prostoru. Sabirni centar bi prihvaćao otpad i pripremao za daljnje odvoženje s otoka. Što tu nije dobro? Lijevi aktivisti i stranke ljevice, umišljaju da smo u bivšoj državi a ne u Hrvatskoj, a eto oni zaštitnici nas, naše djece i prirode, kako biljnih tako i životinjskih vrsta. Jer mi se ne znamo brinuti o svima nama i njima podjednako kvalitetno i na opće dobro. Ova njihova mantra im je upisana u gene, tako su mantali narod da nas štite od svih agresora i da narod može biti miran dok “ONI“ – Partija bdije nad narodom. A upravo ta petokraka koju i danas ljevičari slave i ne odriču se, i JNA u koje je narod ulagao i vjerovao, napala je Hrvatsku i stavila se na stranu srbočetničkih agresora, sijući smrt.
Mi nešto stariji pamtimo kako su unatoč brojnim prosvjedima, dok je bio gradonačelnik iz redova SDP-a izgradili trgovački centar TOMMY, mnogi ne znaju da je bio planiran kat manje sa zelenom površinom na krovu centra. Međutim samovolja gradonačelnika, dopustila je izgradnju nakaradne građevine, koja trajno bez povratno je uništila prostor i nagrdila ga. Iako je dio parka šume Hober, nitko o tome više ne zbori, pa i o devastaciji okoliša se šuti.
Postavljam pitanje kako bi se tek reagiralo da se želi izgraditi solarna elektrana za samoodrživost otoka. Zanimljiv podatak je, kako baš nitko ne reagira, a i bolje da se šutjelo na vinograde na predjelu Kokojevica, kolika se tamo površina “devastirala“, zapravo oplemenila vrlo kvalitetnim vinogradima vrhunskih vina. Tako su i aerodrom, kojeg umjesto da smo imali osamdesetih na potezu Račišće -Kneže, stopirale upravo takve “napredne snage partije“, u to vrijeme predvođeni djedom sada članice Možemo u Korčuli.
I onda združenim snagama u bojkotu svega što miriše na napredak daju izjave poput: “Mi mislimo svojom glavom, imamo zdrave oči i završili smo neke škole. Ne smijemo u tišini ovo gledati jer odobravanje je kukavičluk, to je licemjerje, to nije sloboda.“
A sada hajde da malo razmrsimo ovaj parangal fraza.
Eto, samo oni misle svojom glavom, i na skup su okupili niti 1 % istomišljenika, uz sve plaćanje novinarke da piše za njih, građani svojim nedolaskom rekli su svoje. I mi imamo i uši i oči i svoju pamet i obrazovanje, stečeno na studijima u Hrvatskoj, a ne kao neki u BiH. Jer nije diploma bilo kojeg fakulteta u Zagrebu identična recimo nekom fakultetu manjeg grada u BiH, jer se u Zagreb nisu mogli ni upisati. Bilo bi lijepo da nekima očevi i muževi nisu samo mirno gledali agresiju na Hrvatsku, umjesto što su šutjeli, zar to nije kukavičluk, ili šutnja znači odobravanje. Da baš tako, na svoj način potpora agresoru.
Sve što bi bilo pozitivno, napredno, prosperitetno za stanovnike otoka bilo u kojem pogledu, oni bojkotiraju. Ma koliko važni bili projekti, za cijeli otok i zajednicu u cjelini za njih je bezvrijedno, štetno. Sreća naša da govorim za grad Korčulu, nisu imali prilike dugo vladati, jer bi učinci njihove vlasti i politike, koju su provodili, bile teške za popraviti generacijama. Sjedimo se samo sadnje borova na Puntinu u sred grada. Bor kao invazivna vrsta uništava pločnik, asfalt. Tamo gdje su ih posadili, prolaze cijevi glavnog kolektora kanalizacije. Ako bor svojom agresivnošću korijenjem rastače kamen, rastočit će i cijevi, namiriše li dobar izvor svog opstanka. A tada pucanjem cijevi nastaje prava ekološka katastrofa, osobito uređenoj plaži na Puntinu. Stoga podvala ljevice sadnjom borova, treba dati odgovor, ukloniti ih i posaditi primjereno ukrasno drveće, kao što to ima npr. grad Dubrovnik, i brojni drugi dalmatinski gradovi i mjesta, divlje naranče. Kao prvo djeluju ukrasno, ne zaklanjaju pogled na zapad, i zalazak sunca, nisu opasne ni invazivne a izgledaju božanstveno.
Na kraju da zaključim. Ovaj skup, ma kako da su ga nazvali protest, zapravo je prosvjed SDP-a i Možemo. Antifašisti, ili kako se danas rado nazivaju Antife, je samo jedan od eufemizama za rigidni totalitarni komunizam. Nositelji lijevih ideja shvaćaju da su kroz povijest doživjeli totalni krah. Svako društvo ih je prokazalo kao destruktivne za društvo, u koje su se ukorijenile i pokušavaju naći neki novi naziv za svoj agresivni ljevičarski ekstremizam. Svi oni koji nastupaju pod nazivom Antife, zapravo se radi o nasljeđu totalitarne misli s kojom jednako kao i s fašizmom, i Nacional socijalizmom zauvijek treba raskrstiti.
Identificirati se s nekom od navedenih ideologija u modernoj i suverenoj Hrvatskoj zaista nema potrebe jer upravo te ideologije koje ljevica i Antife zagovaraju kroz povijest su pokazale ništa drugo nego svoje zločinačko lice i sebične namjere.
Vaš
Frane Katin
Leave a Comment