Gdje ste sada svi vi veliki Hrvati dok nam „ekomafija“ truju Domovinu? Gledam, slušam, čitam, i pitam se gdje su danas svi oni koji se godinama okićeni raznim znakovljem busaju u velike hrvatske grudi? Gdje su danas brojne braniteljske udruge, umirovljeničke stranke i udruge, gdje su naši vrli intelektualci, studenti, radnici, gdje su svi oni koji u svakoj prilici ističu kako im je Hrvatska iznad svega?
Pitam kolege dragovoljce Domovinskog rata, posebno one koji su još u ljeto 1990. godine bili spremni staviti vlastiti život na oltar Domovine. Jesmo li tada bili spremni život dati za slobodnu i demokratsku Hrvatsku da bismo danas šutjeli dok kriminalne strukture, uz prešutno dopuštanje institucija, truju našu zemlju i izvore pitke vode? Jesmo li se borili da bi nam netko danas uništavao ono za što smo bili spremni umrijeti, našu zemlju, naše domove i budućnost naše djece?
Gdje su sada svi oni veliki Hrvati koji se kunu u Domovinu i ponosno kliču „Za dom spremni“? Ako su za Dom bili spremni onda kada je prijetila „puška“, zašto danas nisu spremni stati u obranu tog istog Doma kada ga nagrizaju korupcija, kriminal i do sada neviđena pohlepa? Ovo više nije pitanje lijeve ili desne politike niti ideologije, ovo je pitanje našeg opstanka. Ako trovanje naših polja i izvora vode nije znak za uzbunu, i poziv na građanski otpor, onda trebamo priznati da smo kao društvo pristali na vlastitu propast.
Ono što je razotkriveno, srećom ili nažalost, tek uz pomoć Europola, ne smije završiti još jednim priopćenjem, inspekcijskim zapisnikom ili nekom novom PR farsom bez ičije odgovornosti. Za ovakvu razinu korupcije, kriminala i pohlepe, sa sve jasnijim obilježjima veleizdaje, moraju uslijediti stroge sankcije za sve koji na bilo koji način imaju veze sa time. Institucije kojima nažalost više ne možemo vjerovati bi trebale odraditi svoj posao, a vlast položiti račune građanima.
Ako je netko do sada dvojio treba li Vlada Andreja Plenkovića podnijeti kolektivnu ostavku, onda nakon svega što se događa sa toksičnim otpadom u Gosipću više nema ni malo prostora za dilemu. Gospić je danas točka nakon koje više nema natrag. Gospić nije samo mjesto, Gospić je danas simbol i test za sve. Danas se svi moramo izjasniti jesmo li za čistu, poštenu i sigurnu Hrvatsku, ili za državu premreženu korupcijom i kriminalom koja se deset godina rastače pred našim očima?
Danas nitko ne smije ostati po strani, jer šutnja nije neutralnost, šutnja je pristajanje na zlo.
U Zagrebu, 14. 08. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment