“Evo ti 10 000 eura da imaš za Uskrs!” rekla je Josipa tajnici Njavro, navode novinski portali. Novac je bio samo akontacija, trebala je još dobiti 500 tisuća i da ima i za ostale praznike, a trebala je samo srediti da se Hrvatski građani mogu pljačkati. Tako su te cure, Svete blagdane prisvojile, gospođa Njavro, mogla je veselo slaviti. Uskrs je bio tu zbog nje, ne zbog svih ljudi, kako kaže Biblija. Ove godine, kada su na Uskrs ljudi bili zatvoreni, kada je korona prijetila, samo ona je imala, bogati Uskrs. Zahvaljujući dobroj prijateljici i njezinim, dobrim prijateljima. Njezino slavlje i slavlje njezine prijateljice, trebali su plačati Hrvati 25 godina, u preskupoj struji. Ljudi na minimalcu umirovljenici s prosječnom mirovinom od 2500 kuna, Zauvijek su one okrnjile, sjaj Uskrsa u Hrvata, od sada na dalje, bit će propitivanje svakog Uskrsa, kome se sreća osmjehnula ove godine a i mnogih prošlih, za koje nismo znali, jer su ih dobro sakrili. Svi ovi koji su ove godine strepili hoće li morati umrijeti, hoće li imati posao, hoće li netko bližnji umrijeti, hoće li biti dovoljno hrane u dućanima, nisu nikada spoznali ljepotu, takvog bezbrižnog života, oni samo plaćaju, njih ovršuju ako ne plate vodu, njima isključuju struju, kada umjesto da plate struju, kupe hranu, a oni su eto trebali platiti raskošan Uskrs u porodici Njavro u porodici Rimac. S njima se ne rukuje i ljubi Premijer, njihov j život u Hrvatskoj vrijedi, samo ako redovito plaćaju porez i sve ono čega se domisle političari, i ako redovito dolaze na izbore, potvrditi da isti ljudi, rade taj posao, mnogo godina. Josipa je puno godina, dika i ponos stranke na vlasti, omiljena u svakom društvu, svi su se s njom rado pokazivali, bila je voditeljica prošle izborne kampanje. Ona je bila zadužena da se izaberu pravi ljudi na prava mjesta, vidimo da je znala, izabrala je da jedni slave, a drugi plaćaju, A i Premijer zna, pored toliko prijatelja u EU, pored tolikog novca koji je dostupan iz EU fondova, toliko dobrih suradnika koje je on izabrao, on u svakoj krizi posegne u mirovinski fond. Uzme ušteđevinu, staraca koji kopaju po kontejnerima da bi preživjeli. Velika priča o velikim novcima, zahvaljujući njegovim sposobnostima, njegovim sposobnostima žicara, ne reformatora, ne privrednika, ne pametnog gospodara prirodnih bogatstva, već žicara, koji koristi priliku. I svaki dan, ćemo slušati da je upravo on i jedino on, sposoban, to činiti ponovo, na rok od nove 4 godine. Ne treba nam kampanja, ne trebaju nam uvjeravanja, znamo tko su, što su, uostalom i kampanju ćemo mi platiti, sve te šarene laži, kojima nam mašu i mažu nam oči, nisu dovoljni da sakriju istinu, da smo postali prosjaci u vlastitoj zemlji, prepunoj, prirodnih bogatstva i ljepota !