Drugo je ponižavati umirovljenike s malim mirovinama , oni su na kraju životnog puta…

Uhvatio se Plenković love iz EU, kao slamke spasa za predstojeće izbore.

Svu zaslugu pripisao je sebi. Lova stiže, jer je on lijep i sposoban i jer ga u EU vole. Nema to veze, niti s koronom niti potresom, samo s Plenkovićem. Da se barem trudio čitati i ostale stvari, kao zamjerke na primjer, o korupciji o siromaštvu, to nikada nije spomenuo.

Samo ono što on spomene, to je istina.

A i lova je stalno u porastu, ujutro je bilo u igri 10 milijardi, na večer već 20.

Dečki se već bruse gdje i kako će se lova potrošiti,ništa o projektima, ništa o bilo kakvim novim zapošljavanjima, samo o zaslugama.

Kao i do sada, ako lova i stigne građani, će imati malo koristi od toga. Ako je lova stigla zbog HDZ – a oni će si uzeti i ekskluzivu pri podjeli.

Još će koronu proglasiti kao dobrobit za državu.

Ni riječi o tome da smo na začelju Europe po siromaštvu, da nas je Rumunjska pretekla.

Da nismo u stanju osigurati 4 školska obroka, djeci jer roditelji nisu platili, kao da su djeca kriva.

Nismo uspjeli niti tu tanku crtu ljudske osjetljivosti uspostaviti, ta djeca, su vjerojatno i u vlastitom domu, zadnja na redu i onda dođu u školu, gdje se treba provoditi socijalizacija, onda dobiju šamarčinu od institucija.

Nikada oni neće zaboraviti uskraćeni obrok, poniženje iz djetinjstva, takve stvari se doživotno pamte, prvi je korak k tome, da se u njima  pojavi buntovnik, jer dijete se rađa nevino, sve što se kasnije s njim događa , isprovocirano je od sredine u kojoj živi

Dijete ne poznaje licemjerstvo, tu ne pomaže isprika, šteta je već učinjena.

Drugo je ponižavati umirovljenike s malim mirovinama, oni su na kraju životnog puta, pomireni sa životom, malo im treba za malo su i zahvalni. Kad vidi da mu je mirovina porasla za 20 kuna, ima jedan obrok više, onda čuje da mu je to netko dao, pa kaže bolje išta, nego ništa.

No to se mora mijenjati, nitko mu nije dao, on je to pospremio dok je radio, upravo za to, da ima u starosti, a netko je potrošio u njegovo ime, za nešto drugo. Moramo se izboriti za to, da je dovoljno onoliko, koliko je dovoljno, za režije za hranu, za lijekove.

Ne možemo si dozvoliti više, da je prosječna mirovina 2500 kuna, dovoljna za život, živimo u Europi, ako Europa daje pomoć u novcu, daje ga i za djecu i za umirovljenike, moramo preuzeti i njihove načine raspodjele.

Socijalna pomoć u mnogim zemljama Europe veća je od prosječne mirovine u Hrvatskoj, nasljeđivanje mirovine pokojnog supružnika, normalna je stvar, nije to nešto što se daje, već ono što pripada.

Oni što se hvale, našim predsjedanjem u EU, uskraćuju nam nešto, što nam pripada, i to već puno godina.

Sve dok se i zadnje pravo ne dobije, ne smijemo stati i ne smijemo odustati, tko ne zna kako, ne smije dobiti naše glasove, niti povjerenje,previše godina je prošlo i dok čekamo, i ovaj još jedan mjesec, bit će strašno dug.

Umirovljenici svu dobivenu lovu, ostavljaju u svojoj državi, svu radom stečenu imovinu, dali su državi, da upravlja njome, vrijeme je da dobiju  mirovinu, dovoljnu za život i poneku, malu, sitnu, radost.

Dragica Trumbetaš