Danas je država puna penzionera koji zbog siromaštva važu između kruha i lijeka….

Kad je čovjek bolestan ima samo jednu želju, a ta je da ozdravi. Svi životni planovi na čekanju i u tom trenutku strašno je važno da ima podršku.

Jučer smo na trgu bili da dademo podršku svima koji su u bolesti ostali poniženi.Majkama koje se bore s bolestima svoje djece, koje su morali na prosvjed kako bi im se priznalo pravo na minimalnu novčanu naknadu koja niti ne pokriva osnovne troškove.

Bili smo tamo i zbog onih koji u životu naiđu na zid i nema nikog da im pokaže vrata koja vode dalje. Bolnica mora imati psihologa koji će odškrinuti vrata rješenju kada u glavi bude mrak.

Bili smo tamo radi svih onih ljudi koji  moraju tražiti javno pomoć za liječenje u nekoj drugoj zemlji.

Bili smo tamo radi lista čekanja na kojima bolest pobjeđuje, odnosi živote, a možda je bilo lijeka.

Bili smo tamo zbog toga što je Mirela čekala previše dugo da joj netko očita nalaz.

Stotinu je razloga da kažemo dosta. Licemjerju nema mjesta kada čovjeku treba pomoći. Bolnice smo naslijedili, ova vlast nije niti jednu izgradila, a zdravstvo kakvo poznajemo potpuno se izgubilo.

U bolnici se zdravljem ne može trgovati, za zdravlje se ne smije čekati u redu.

Jučer se na trgu okupili ljudi kojima je dosta ovakvog ministra zdravstva koji je radi protokola projurio pored ranjenog čovjeka koji je na poslu obrane njegove sigurnosti bio izrešetan . Već tada smo trebali stati u obranu bolesnih ljudi protiv besćutnih.

Danas je država puna penzionera koji zbog siromaštva važu između kruha i lijeka, zapuštenog zdravlja, prepušteni i sami u starosti, a 5% plaće od svojeg cjeloživotnog rada izdvajali su da u starosti imaju liječenje koje će ublažiti bolove koje nosi starost.

Građani Hrvatske su se konačno probudili dugo su omađijani nekom domoljubnom čarolijom čekali da bude bolje, oni su čekali a “domoljubi” su odmaglili u  svijet kojem gospodari novac, lažni moralisti pokradenim bogatstvom drže nam lekcije.

Oni prihodima u tvornicama koje su pokupovali za jednu kunu, radnici na minimalcu, dijele bonuse i dobivaju plaćena osiguranja kod privatnih osiguravatelja koji im osiguravaju vrhunske specijaliste.

Radnici koji zbog radnih uvjeta postaju invalidi svojim radom plaćaju preventivne preglede svojih menadžera koji imaju vrhunske uvijete za rad, automobile najveće klase za prijevoz na posao.

Radnik ako se razboli od posla koji je obavljao, na fizioterapiju čeka godinu dana, ako zbog invalidnosti mora u mirovinu, prije godina starosti, mirovina je doživotno penalizirana.

Sve to je razlog da budemo silno nezadovoljni i da ovakvi prosvjedi  budu i radi siromaštva radnika i gladnih penzionera. Moramo ustrajati i istjerati ove koji su nam uzeli pravo na dostojan život

Moramo naučiti da je rejting Vlade slika naših ulica na kojima penzioneri kopaju po kontejnerima, ne procjena Fitch agencije.

Premijer Plenković umjesto da čita  BBB prognozu neka prošeće do Dolca, gdje se za otpali list salate bore  penzioneri s golubovima, neka ih pita vjeruju li  Fitchu koji kaže da je u Hrvatskoj krenulo s njim na bolje.

Život bez dostojanstva u siromaštvu nije ono što želimo svojoj djeci , uzeli su nam ga oni koji su u stanju na svakoj nesreći dobro zaraditi.

To mora prestati, život moramo opet uzeti u svoje ruke, trguju s našom Domovinom za koju su ratovali naša braća, muževi i prijatelji dok su oni bili daleko i sigurni.

Penzioneri će danas dobiti energetski dodatak koji su čekali 3 mjeseca i većinu će ostaviti u apotekama za prijeko potrebne lijekove.

Ništa od boljeg života dok Banski dvori  ne dobiju nove stanare. Novci koji još nisu ni stigli već su potrošeni.

Dragi ljudi samo ne dopustite da vas  zavedu slatkorječivi, oni su dobro plaćeni za taj posao, proizvode maglu u kojoj im se zameće trag.

Bit će bolje, jer mi to hoćemo !

Dragica Trumbetaš