Korčula se ovih dana nakon što je završena jedna važna Javna rasprava što je zapažena pad dana prije nakon što je prošla. Prate se mali oglasnici, otvaranje “novih“ restorana, Internet trgovine, ali nikako otvorit službene stranice grada Korčule ili Dubrovačko neretvanske županije i pogledat što se radi i planira za naš zajednički napredak, koji često ima protivnika, od kojih su najgori oni frustrirani što u problematiku uđu kad je to problem postalo njima a ne kad je trebalo demokratskim načinima reagirat. I još to javno priznaju, da ne prate i ne znaju ali kad su pogledali onda je Izet Fazlinović sa svojim humorom prema njihovim dramatskim katarzama mala beba „visokog“ političkog glumišta.
Pri tom meni je najinteresantniji naboj kojim sebi pametni pojedinci nastupaju, dignu brale ton na Gradonačelnika, Župana, kao da su skupa ovce pasli, istovremeno zahtijevajući od njih da budu tihi, paze na svaku dikciju da izbjegnu nekako planirane upadice iako šamaranje ne gine. Pitanje, kreće lagano odgovor, upadica prekidanje, nadglašavanje, uljudni Pezo nastoji doći do svoje riječi koju ima, ali to ne dolazi u obzir, ona se nasilničkim govorništvom oduzima i “moderira. Meni to u trenutku sliči onome kad je izložen u djetinjstvu nasilju izrastao u nasilnika. Udri župana, gradonačelnika, načelnika prutom po dlanovima, kao dijete koje eventualno može suzu pustiti ali ne smije od sebe glasa dati. Otok na koji sam se vratio pun je iznenađenja, gradske pročelnice šamaraju gradske vijećnike, djelatnice zaposlene u komunalnim poduzećima ne bave se time kako unaprijediti svoj posao nego se bore protiv rješenja koja su pravno i legalno važeća. Takva “sloboda“ izlaženja sa stavom stručne osobe zna biti i protiv vlastite firme i duboko je iza leđa direktoru komunalnog, upravnom vijeću, nadzornom odboru i kome sve već ne. Nisam nigdje pronašao neki strani pojam za takva ponašanja pa da ih nazovem jednostavno: “ Nekulturno inzistiranje na kulturi dijaloga“. Prvo spomenuti su slona u porculanskoj radnji, a ovi potonji na razini podnapita djelatnika u porculanskoj radnji, rekli bi naši stari lakše blebnuti nego promisliti, ali što se može tradicija privilegija seže do nadaleko. Objašnjavaju to meni uzaludno tupastom, kako se recimo radi o izvrsnim osobama samo ne vole Državu u kojoj jedu i imaju i zarađuju.
Kako sve ovo objasniti. Dragi moji u pitanju je isključivo borba za vlast i naslijeđene privilegije s jedne i nastojanje da nam bude malo bolje napokon s druge strane. Prijedlozi za rušenje, zaustavljanje svega što „ne valja“ a bez čega ne možemo i te kako nam nedostaje i pokušaja predlaganja i realizacije tog što se napada a bez bilo kakvog kontra prijedloga, već da se ono što je već prije naopako dočekalo novu garnituru sad provede. Meni sliči ali na žalost jer sam imao puno bitaka za vrijeme oponiranja HDZ-u kako je mojim odmicanjem od pragmatične politike taj HDZ s ovakvom “opozicijom“ porastao u galeba kojemu je kao obaveza da nahrani vrane, a vranama da samo podignu kljun i taj trenutak zaglume tišinu, ali do sljedećeg hranjenja grakću kao “lude“. Tko je ikad pogledao moje istupe na sjednicama Županijskih skupština jasno mu je koliko je “posla“ bilo sa mnom vladajućima, a s druge strane glasao sam za proračune i funkcioniranje i plaće djelatnicima i financiranje kulture, sporta, branitelja… Kolege, dio njih iz opozicije, nisu mi sve to zamjerile jer da bi bio protiv tražio sam koji je prijedlog ili alternativa Za koju bi se valjalo boriti.
Da rezimiramo grad Korčulu, ne bih se nikako usudio reći i otok Korčulu.
Eto, nema brige za javni interes prethodna dva mandata ili mandat i po, a onda nastaje političko “buđenje” i udrikritika na povišene tonove… jer tema nije javni interes nego njegovo zanemarivanje… Bilo bi puno toga što se sve na otoku treba preispitati, ali se šutjelo, kad je u pitanju javni interes sve prođe i ide dok se ne padne s vlasti. Ako se samo malo prisjetim imalo se namjeru čak i prodavat društveno, dok se privatno nije, a ni sad se ne spominje. Fale mnogima za to loptice objekcije. Prolazi u kontinuitetu ispod radara na tisuće kvadratnih metara čemu ova buka politički poraženih i “ojađenih“ gubitnika doprinosi. S toga držim, ako se ne radi o naivnim ljudima da je takva “ometajuća glazba“ komponirana i namjerna… naime, politikantski psi laju i ne smeta im što karavane prolaze… Politika je malo kompleksnija nego obični građani na prvi pogled mogu vidjeti. Pa onda udri bez granica po onoj interesno-pragmatskog… moga perem tvoga kakim.
Dok se u Korčuli gradi, u Čari se nastoji podići “revolucija“… a smeće bi trebalo, kad nemaju drugog boljeg prijedloga nego onaniranja po starim Zlopolje-nama i prosipanja iz šuplje u prazno, oni koji ne znaju što bi a znaju što ne bi… držati gospoda i drugovi u svojim kućama… jedan apartman više-manje.
Ništa nije slučajno, nitko me ne pita pa ne objašnjavam a imam u nogama jedno blizu dva desetljeća borbe za javni interes. Čudno da nisam bio na nadvikivanju, ali… samo poželite jer nećete? zažaliti. Nije problem što su se probudili iz sna ali problem je što nemaju san a on je vizija i put do cilja koji je takvima nedostižan dok vrane hrani galeb a one čekaju kad će hraniteljima brisnuti siti s vazda zabave na Afterparty. Ma, e, bit ću ja blesav a kopa se, kosti vade posvuda možda i to pokušaju zaustaviti sad kad “znaju“ što je to, gdje je i kako se regulira Natura 2000. Kad je Natura 2000 u pitanju postoji selektivnost na takvim područjima jer ne ide u pamet da je pola otoka bez vode opičeno potezom olovke u nju a tamo di vode ima nje ni u tragovima. Da, reći će neki napravit će župan Pezo vodno jezero pa će Nature 2000 tamo bit. Jeli to što se u naprijed odredila pa je Dobroslavić moro pravit jezero doseg baba Vanga graditelja u Potoku nakon što je svoje napravio, moguće i naplatio, ili je “neka “ druga “struka“ zaštitila Bultinu u Lumbardi i Jelin rog u Čari, a prepustila nemaru jamu Vranine u Veloj Luci to nije teško odgonetnuti. Ne kontate neki, uskoro ćete. Na žalost neki igraju igru, a jesu li toga svi od njih svjesni ne znam ali neki ljudi koji malo šire gledaju i te kako jesu.
Bog s vama moji Korčulani, i dragi moji Hrvati.
Marko Mujan
Leave a Comment