Prošao je i taj dan, u Saboru novi zastupnici nastavili tradiciju starih.
Prvi dan odmah se istaknuo Zulum, onaj iz općine Seget koji je puno trošio na ići i piće u svom kraju.
Otegla se sjednica i čovjek ogladnio i napao Katarinu radi predaka iz tko zna kojeg vremena. Tako su ustaše i partizani ponovo u Saboru, od prvog dana, a nadali smo se da su otišli s Glasnovićem.
Društvo je stvarno šaroliko, gosp. Miletić jednim svojim govorom na Trgu bana Jelačića, za vrijeme štrajka učitelja, osigurao si je plaću kao netko s dva doktorata i on ostaje apsolutni pobjednik štrajka prosvjetara, svi drugi, a naročito djeca, samo su štrajkom izgubili.
Jučer je ispao prvi kostur iz ormara HDZ – ove Vlade. Ministar Pavić, koji je vodio mirovinsku reformu trošio je novce na mirise i poklone, kako bi sebi osigurao bolji imidž.
Čovjek je bio zadužen za mirovinsku reformu, u toj reformi trebali su se osigurati pošteni zakoni po kojima bi se trebala osigurati dostojanstvena starost svih umirovljenika, a on je na njihov račun stvarao kolekciju skupih mirisa.
Svrstao se tako u istu skupinu celebrity političara koje predvodi Josipa Rimac, koja je od mita kupovala torbice s jedinom razlikom što on nije tražio mito, već je samo uzeo iz zajedničke kase.
Da je pravde i poštenja, zajedno bi u Remetincu pisali memoare, a Pavićeva mama bi im donosila, štrudlu od sira koju bi sama pekla, jer i ona je umirovljenica s 1800 kuna mirovine,i ništa drugo mu ne bi mogla priuštiti, no do toga sigurno neće doći, on sigurno ima neka stečena prava kod našega Premijera, koji je u toliko ljudi baš njega našao i postavio za ministra.
Jedna od “škrtih zemalja”, kako ih je više puta nazvao Plenković, pozvala je svoje građane da hitno napuste Hrvatsku, ili ne vjeruju u povoljnu situaciju oko korone, ili ih možda nije previše oduševio Plenkovićev govor u EU parlamentu.
Naš “Stožer” gubi bitku u svijetu, sve je više zemalja koje vade crveni karton za naš turizam.
Lovu koju smo mogli zaraditi odmah, dobiti ćemo kroz 7 godina, turisti iz Nizozemske vračaju se doma, slušaju svoje, jer kruh i posao trebaju cijele godine, žrtvuju svoj bajkoviti odmor za neke druge ciljeve.
Da barem i to naši znaju, da se barem prime posla a ne odlaska na odmor, da nađu rješenja za školu, za djecu, da se prime obnove Zagreba, da se djeca mogu vratiti u škole bez panike i straha.
Kako je krenulo ništa od toga, panika i strah ostaje saveznik vladajućih, do neke nove prilike za one koji dočekaju.
A naša je zemlja lijepa, bajkovita i gotovo savršena, a toliko nesretnih ljudi, bez prilike da u tome nađu svoj mir, da im zauvijek ostane jedini dom,
već samo uspomena.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment