Nedavno je dečko s Hvara, zapalio Hvar ispaljenom signalnom raketom s neke jahte,
slaveći rođendan. Buknulo je i u vatri nestalo raslinje koje je na Hvaru bilo i prije nego se rodio.
Mladić 22 god. star postao je tako Neron s Hvara u dobi kad vjerojatno još ništa nije zaradio.
Cijena je procijenjena na četiri milijuna kuna, a predviđena kazna za to je 6 mjeseci do 5 god. zatvora.
Dečko će vjerojatno proći s malom kaznom jer je mlad i brzo će biti sve zaboravljeno,
doći će roditelji i reći da je umiljato dijete i da su oni fina porodica.
Zgarište će još dugo opominjati da je opasno biti bahat, igrati se vatrom .
Oprosti finoj porodici postali su sudska praksa, a ludovanje “zlatne mladeži” prolazi olako.
Za tog dečka vrijeme provedeno u zatvoru ništa ga neće naučiti, a da mu se dosudi prisilni rad na tom zgarištu itekako bi ga podučilo životu, “fina porodica” također bi mogla dati doprinos,
novac nije problem, umjesto jahte za divljanje, potrošiti na pošumljavanje.
No kod nas je sve otišlo u krivom smjeru, vatrogasce, kanadere, vodu,
čišćenje zgarišta platit će ljudi koji nisu nikada bili na Hvaru, a dečko će za koji mjesec na sve zaboraviti i nastaviti svojim životom.
Bogataši su izuzeti iz solidarnosti , danas u novinama serija slika vila koje se grade na Pantovčaku. Zet od ovoga, menadžer onoga, sin generala, čak i predsjednik skijaškog saveza. Građevinske ekshibicije imaju isto obilježje, basnoslovnu skupoću.
Ministar Marić ne mora više obilaziti domjenke da bi pronašao prijatelje, samo onako uzgred spomene da mu je omiljena destinacija za šetnju Tuškanac i Pantovčak, upoznati će svu elitu našeg društva,
a poviše grada ne vidi se pustoš koji je ostala iza menadžera, ne vide se uvjeti života u kojemu žive ljudi s čijim su radom stečena bogatstva.
Na brdu je i Todorić, on je ostao u svojem dvorcu, napušten i zaboravljen,
tu i tamo gađa otrovnom strelicom one koji su krivi za njegov poslovni krah, ako i priča istinu, nitko mu ništa ne vjeruje.
Jučer je prozvao Marića da je osobno imenovao člana likvidacijskog klana, koji je presudio njegovom carstvu.
Vijest se izgubila u vijesti o izgradnji kapelice, došla je u krivo vrijeme,
a porezna uprava u kojoj je šef Marić, oprala je Blaža od svake krivice, priopćenjem
da je ove godine pretplatio porez. Marić može odahnuti i svi akteri u bilo kakvoj vezi.
Gospođa Dalić koja je vukla konce u procesu zvan “Agrokor” danas je ustoličena u zlatnu fotelju u Podravci,
sitne igre dovele su je na tron,
umjesto Kralja Todorića, sada imamo Kraljicu Martinu i njezinog kraljevića Niku
s kraljevskim prihodima.
Oni još nisu u brdima, ali njihovi prihodi omogućuju izgradnju rezidencije odmah ispod Oltara Domovine.
Konzum je i dalje na najmanjem prosjeku plaće od svih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj,
Ina koju kontrolira Niko i dalje je u rukama Mađara, Martina je objavila da radnici Podravke neće više dobivati manju plaću od minimalca.
Što to znači za budućnost Hrvatske, radnici Konzuma, Podravke, i ostalih firmi koji su pod dirigentskom palicom ljudi koji žive po brdima iznad Zagreba,
nemaju šanse zaraditi
za minimalnu mirovinu koja je sada oko 2800 kuna, uplata po mirovinskom osiguranju na njihovu plaću nešto je veća od 1000 kuna
i pokriti će tek 16 godina života u mirovini.
Kako je mirovinski fond opterećen s bezbroj onih koji nisu ništa uplatili,
a imaju za i tri puta veću mirovinu, pokrivenost života u starosti mirovinom pada na 10-12 godina..
Ovakva politika upravljanja, našim sljedećim generacijama,
pored već napravljenih dugova, ostavlja ogroman teret budućim radnicima, da svojim radom uzdržavaju i umirovljenike,
sadašnje generacije uspješnih menadžera s ogromnim bonusima.
Vatra koja guta budućnost naše djece tinja u svim firmama koje pored
sjajnih menadžera imaju i potplačene radnike i gašenje je nužno i najpreči zadatak građana Hrvatske,
ako ovako potraje iza nas ostat će pustoš kao i na Hvaru na zgarištu.
Dobro je da nam za gašenje treba samo olovka.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment