Biti liječnik izuzetno je stresno , ali časno zanimanje…

Bravo za našu generaciju, sto puta bravo za umirovljene liječnike, koji su se odazvali da pomognu u suzbijanju pandemije.

Biti liječnik izuzetno je stresno, ali časno zanimanje.

Ako radi u bolnici s pacijentima svaki dan svoju kutiju sa sjećanjima puni teškim slikama iz svoje prakse.

Teške povrede, zloćudni tumori, bolesna djeca i stalno vreba smrt iz prikrajka.

Sve to čovjek pospremi u svoje spremište u glavi i to nosa sa sobom, u slobodno vrijeme razmišlja o tome kako pobijediti virus ili opaku bakteriju.

Skupi se toga kroz život, tek kada liječnik ode u mirovinu, sjećanja s posla padnu na dno kutije i naprave malo mjesta za nove ljepše slike.

Nađe se mjesta za šarenog leptira, za lijepi cvijetak i pokoju gljivu pronađenu u šumi u šetnji.

Naši doktori u mirovini na prvi poziv da su potrebni kako bi pomogli da se suzbije pandemija odmah su se odazvali.

Njih 23 ostavilo je svoj život mirnih boja i tonova i krenulo na ring u borbi s virusima.

Znaju oni dobro kako je to rizično za njihove godine, znaju koliko je takvih doktora umrlo u Italiji, no kako reče jedan od njih tako im je pao grah.

Spremni su baš kao i ona Sanja koja je priskočila u pomoć ranjenom policajcu na Markovom trgu, miran život izložiti opasnom izazovu, bez obzira na posljedice.

Njihovi mlađi kolege koji su politički aktivni imaju svoje razloge za ne odazvati se, nekima je takav poziv uvreda, a neki jednostavno ne žele propustiti jeftin i dobar gablec u Saboru.

Ti stariji ljudi možda i neće raditi s Covid pacijentima no svaki izlaz iz kuće i svaki susret s drugim čovjekom nosi svoj rizik, najviše je pozitivnih upravo u medicinskim ustanovama.

Doktori koji nas svaki dan zasipaju po raznim TV kućama svojim prognozama o tijeku i budućnosti s virusom, a do sada su jedino pogodili da će jesen biti teška a zima i duga, sad se slobodno mogu vratiti u bolnice a svoja mjesta za mikrofonima prepustiti starijim doktorima, jer to je puno manje rizično nego raditi u bolnici.

Naša pak bi se Vlada mogla sjetiti da imamo puno bivših saborskih zastupnika i dužnosnika koji primaju naknadu 6+6 i pozvati ih da volontiraju u bolnicama.

Ne mora biti stručan da bi dao bolesniku hranu s pladnja i pobrinuo se da dobije pidžamu.

Još jednom treba podsjetiti da u Hrvatskoj ima puno praznih hotela, hostela i privatnih klinika, koje bi bile puno bolji smještaj nego šator naselja za bolesne i stare kojima treba mjesto za izolaciju i pružiti im barem takav smještaj kakav smo pružili izbjeglicama u raznim migracijama.

Također se treba sjetiti da smo u kriznim vremenima imali papir koji se zvao “Radna obaveza”, taj papir bi sada mogli uručiti svim liječnicima koji su se školovali na teret budžeta i sadašnjih umirovljenika, a sada su uspješni biznismeni, da pomognu bolesnoj naciji,

koja im je omogućila besplatno školovanje.

Dug za veledrogerije popeo se  na dvije decimale, a ministar najavljuje da će otvoriti državnu apoteku, nije se izjasnio tko će preuzeti dug, hoće li ga prodati Matrixu ili  Ekonomiku ili kojoj drugoj kući za naplatu potraživanja, a oni bi se mogli sjetiti da ovrše bolesnike koji su primili lijek ili će jednostavno prepisati u stečajnu masu , kako se to inače radilo s dugovima koje su potraživali radnici od svojih firmi koje im nisu isplaćivale plaću niti plaćale doprinose.

Sve u svemu ako se niste do sada čuvali, čuvajte se jako da ne dospijete u ruke doktorice, koja je jučer na TV pričala da nije ništa strašno ,ako se preskoči dati obrok bolesnom čovjeku, osobito se čuvajte ako imate šećer, to može biti kobno za vas.

No generacijo moja, budimo ponosni na naše heroje doktore umirovljenike kojima ne smeta protokol i opasnost da bi se opet uhvatili u koštac s boleština, to su ljudi koji zaslužuju poštovanje i uljepšat će nam ovo jesenje jutro!

Dragica Trumbetaš