By Podjeli
Kad su ono neki dan trojica naših ministra jurila u koloni prema razrušenoj Petrinji svi koji su vidjeli, pomislili su nešto se dobro događa, bit će nešto.
I bilo je nešto, šuplja priča da malo zamantra pravu sliku stvarnog stanja.
Nisu oni donijeli ništa novoga već su napravili trošak svoga puta, koji i nije mali, sa sobom dovukli novinare, ali u Petrinji poslije njih nije ostala niti jedna cigla više, vjerojatno da im je trošak puta,
koštao kao i kamion cigle.
Došli su produžiti ugovor već postojećim radnicima, za koje su oni u Zagrebu vidjeli da ima posla,
mada lokalna vlast nema pojma što će raditi, ali će koštati oko 19 milijuna kuna.
Kako se u narodu veli “rit je vidjela puta”, a sve isto kako je i bilo prije.
Privatnim donacijama izgrađeno je 36 kuća, a država nije izgradila niti jednu,
rekla je jučer dogradonačelnica Gline, država za izgradnju traži elaborat koji košta 12000 kuna,
a 9 mjeseci nakon potresa u 200 kontejnera nisu priključili struju.
Bezbroj puta ministri su tamo došli, u svojim na crtu ispeglani odijelima,
u automobilima gdje klima prejako radi, a kroz zatamnjena stakla ne vidi se okoliš,
samo malo drnda cesta koju su donatori raskopali velikim kamionima na kojima se dovozi donirani građevinski materijal.
Ministri donose obećanja na koja zaborave kad se dočepaju glatke i čvrste ceste, a ljudi traže mjesta gdje bi mogli iseliti. Iselit će i sin bivšeg gradonačelnika Petrinje, završava veliku i lijepu kuću u Istri, a može mu se i ima od čega, jer su njegove tvrtke dobile veliku potporu od države.
U Zagrebu prvi put od optuženika koji su optuženi za potkradanje grada traži se i povrat novaca.
Do sada, u svim sporovima koji su vođeni i trajali
i koštali, nitko nije tražio pokradeni novac natrag, već su građani svojim prirezom platili troškove parničnog postupka. Sada prvi put ide uz tužbe i odštetni zahtjev od 200 milijuna, toliko se misli da su optuženici ukrali za sebe.
Protiv Milana Bandića vodilo se oko 250 sporova, svi su prekinuti nakon iznenadne smrti, a troškovi su se podmirili iz proračuna, no još uvijek ima ljudi koji o njemu pišu hvalospjeve.
Velika zaposlenost odnosi se na cijelu vojsku advokata koji pišu ovrhe za režije u tom istom gradu iz čijeg se proračuna podmiruju troškovi za sudske sporove.
Svaki drugi trošak advokata veći je od duga, pa tako oni koji nemaju, plaćaju zaposlenost advokata,
Sa druge strane, nasljednici pokradene imovine materijalno osigurani deset koljena unaprijed,
mirno čekaju rasplet događaja jer lova je odavno na sigurnom.
Sve je kvarno i duboko kontaminirano, pa su tako jučerašnji dan i obilježila tri događaja od kojih su dva završila tragedijom
. U Križevcima brat je ubio brata, u Splitu jednog Nijemca koji je otišao u šetnju na Marjan,
tražilo je 20 vatrogasaca, 52 spasitelja u 6 transportnih auta, dva psa i dva drona,
pronašli ga u apartmanu živa i zdrava ,
a u Baškoj sukob oko retrovizora završio smrću jednog drugog Nijemca.
U slučaju u Splitu ljudski život nema cijene,
a u ova druga dva,
ne vrijedi ni pišljiva boba,
Čovjek koji je poginuo radi retrovizora imao je 69 godina a drugi sudionik 44,
ogromna dobna razlika morala je biti psihološka brana koja je trebala spriječiti eskalaciju sukoba,
sve je trebalo ostati na imovinskoj šteti, no dogodilo se veliko zlo, za malo novaca
Da je psihološko zdravlje građana jednako važno kao i fizičko, odavno se zna,
no naši političari podgrijavaju ovu vrstu igre vruće hladno, klima da jedni mogu sve, nije dobra.
Štiteći ugled Jakova Kitarović, istražitelji su propustili pribaviti krunski dokaz o tome da li je Dragan Kovačević primio mito ili nije.
Da Jakov nije imao torbu, vjerojatno bi napravili pretres i znali istinu odmah.
Ovako, proces će trajati godinama, a sama činjenica da istražitelji nisu smjeli riskirati zbog torbe supruga bivše predsjednice, pokazuje kako smo duboko zaglibili.
Niti Kolinda, niti Plenković niti jednim svojim gestom , niti rečenicom , nisu pokazali kajanje za podršku i prijateljstvo u međusobnim odnosima s Bandićem, kao glavni idoli građanima se nameću ljudi koji poreze plaćaju u poreznim oazama, osuđeni političari liječe reumu u toplicama,
a stradalnici u 200 kontejnera čekaju 9 mjeseci na priključak struje od HEP-a.
Ama baš sve treba se mijenjati, ovakvo stanje nije izdrživo i ne smije se tolerirati .
Optimizam moramo naći u tome , da se to sve, još uvijek, može promijeniti.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
