Po sadržaju paketa antiinflacijskih mjera koje je Vlada predstavila sve se više nameće zaključak kako jedan bivši ministar nije jedini s diplomom stečenom na nekom od atraktivnih „travničkih“ i sličnih fakulteta u susjednoj državi. Slušajući ministra financija, poznatog na društvenim mrežama kao „tć“, sve sam bliže zaključku kako su i neki doktorati stečeni na istim ili sličnim visokoobrazovnim adresama kao i već spomenute fakultetske „diplome“.
„Genijalna“ je ideja ministra Ćorića da se paušalno oporezovane obrtnike i iznajmljivače u turizmu dodatno stisne većim porezima jer, kako u Vladi kažu, previše ih se „namnožilo“ posljednjih godina pa bi ih većim porezima trebalo dovesti u red tj. „disciplinirati“. Zna ministar da su porezi najbolji alat za sprječavanje bogaćenja „bahatih“ iznajmljivača, obrtnika i poduzetnika koji u tržišnoj ekonomiji, iz nekog „nepoznatog razloga“, žele zaraditi.
Dosta je ministru Ćoriću, uz podršku Plenkovića, bezobrazluka svih onih koji žele raditi i zarađivati, dok istodobno raste broj siromašnih radnika i umirovljenika, posebno potonjih. Ipak, umirovljenici će, barem oni „najugroženiji“, po Ćorićevim kriterijima oni s mirovinama višim od 1.000 eura, ukidanjem poreza na mirovine moći malo odahnuti. Onih 700 tisuća sa mirovinama nižim od 600 eura ne trebaju „odahnuti“ jer nemaju razloga za brigu budući po ministru Ćoriću ne spadaju u najugroženiju skupinu umirovljenika
Nakon godina upozoravanja da se građane doslovno pljačka kroz nerazumno visoke cijene svega i svačega, posebno hrane i drugih kućnih potrepština tijekom turističke sezone, Vlada se odjednom sjetila da bi mogla uvesti porez na ekstraprofit, naravno, bez ikakvog suvislog obrazloženja kako to misli uraditi, kao i bez odgovora zašto to nije već odavno u primjeni.
Povećati poreze paušalnim trgovcima, obrtnicima i iznajmljivačima u turizmu, a istodobno od njih tražiti da spuštaju cijene, toliko je „pametna i mudra“ zamisao koliko i očekivati da se poslovni subjekti u tržišnoj ekonomiji ponašaju kao humanitarne ustanove, a ne kao oni koji se bore za profit. Još jedna „genijalna“ najava dodatno razotkriva nelogičnost vladinih antiinflacijskih mjera, zamrzavanje plaća u javnom sektoru. Ako znamo da je potrošnja jedan od generatora svakog razvojnog ciklusa, onda je jasno da smanjena potrošnja ne donosi nižu inflaciju niti niže cijene već samo manju potrošnju roba i usluga. To za sobom nosi ozbiljnije socijalne posljedice jer se smanjenjem potrošnje smanjuju proračunski prihodi, stvara se višak zaposlenih, a sve zajedno dovodi do veće potrebe za socijalnim transferima.
U tržišnoj ekonomiji jedino što dugoročno ruši cijene, a time i obuzdava inflaciju, jest povećana ponuda roba na tržištu, što logično dovodi do pada cijena. No da bi se to moglo dogoditi, Hrvatska bi morala imati ono čega imamo sve manje, proizvodnju, posebno proizvodnju hrane. Ne treba biti doktor znanosti da bi se zaključilo kako samo većom ponudom možemo rušiti cijene, no to se neće dogoditi sve dok ponudu i potražnju u Hrvatskoj diktiraju strani trgovački i dobavni lanci, uz obilatu pomoć Vlade i snažan uvozni lobi.
Dakle, što se tiče vladinih antiinflacijskih mjera, već sada možemo kazati da neće ni najmanje doprinijeti obuzdavanju inflacije, ali vjerojatno hoće još dodatno produbiti krizu i povećati socijalnu nejednakost. Kada država povećanjem poreza pokušava riješiti inflaciju, a istodobno zanemaruje proizvodnju i rastuće socijalne razlike, građani imaju pravo pitati, tko zapravo plaća cijenu pogrešnih politika?
Prevedeno na jednostavan jezik, uz ovakve mjere siromašni će postati još siromašniji, a bogati još bogatiji…
U Zagrebu, 31. 05. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment