Hrvatsko licemjerstvo ratom stvorenih bogataša nema granica. General Čermak dosegnuo je nove visine. Veli da će dvije svoje kuće pokloniti izbjeglim Ukrajincima.
Samo na izgled humanitarac, sjetio se da ima dvije kuće viška u državi gdje na 1000 ljudi i danas se budi u kontejnerima, a neki već i drugu godinu.
Da smo država kakva nismo, nitko u Hrvatskoj ne bi imao potrebe za tim, ni da spava u kontejneru, ali ni da se verbalno razmeće svojim bogatstvom
Država ima porezne alate za prekomjerno gomilanje nekretnina, no očito je da ima stramputice kojima se zaobilazi plaćanje poreza prema realnim prihodima.
Zar je jednom generalu ispod časti pomoći hrvatskim stradalnicima potresa s viškom imovine koja se iznenada stvorila u vihoru rata.
Na tuđim ratnim strahotama krajnje licemjerno pokušava umotati imovinu koja ima sumnjivo porijeklo u humanitarno prikladnu priču.
Čermak žali što nije mlađi, veli da bi već bio s puškom u Ukrajini iako u našem ratu najmanje ratovao s puškom.
General Markač za sada ne nudi ništa, obojica imaju razloga da vole ratove. On ima drugu priču država mu je kupila stan za 1,5 milijuna kuna i dala povoljnu ponudu za otkup po cijeni od 20 000 eura.
Za taj stan dok bio u vlasništvu države nije mogao odvojiti 555 kuna mjesečnog najma.
Rat koji je protutnjao pokazao se za neke prilika života, dok je većina krpala rupe koje su izazvala ratna zbivanja. Privatizacija koja se odvijala usporedno uništila je mnoga radna mjesta u kojima su ljudi ostali bez posla.
Danas za te vijest u novinama da im mirovina raste za 2’24%, nedostojno štampanja obavijesti, više sramota nego vijest.
No i tu ima raspona od 7- 247 kuna, ovisi o političkoj odluci, a ne o duljini radnog staža.
Politička odluka da se na mirovinski fond prikače ljude bez uplata ijedne kune, dovela je do pada vrijednosti života starih ljudi u Hrvatskoj.
Blizu 7000 pripadnika HVO s prosječnom mirovinom od 3600 kuna a s ostvarenim prosječnim stažom od 7 godina dobiti će oko 100 kuna povišice iako ne žive u Hrvatskoj i ne tiče ih se porast inflacije i plaće u Hrvatskoj iz čega se i računa usklađivanje.
Apsurd je to koji se ne može razumjeti logikom, svi pogranični Hrvati odlaze u Bosnu radi jeftinije nabave za život neophodnih potrepština jer u Bosni je PDV 17%,a u Hrvatskoj još uvijek 25%, lijekovi i roba proizvedeni u Hrvatskoj kod njih su isplativo jeftiniji, a njihovi povlašteni penzioneri bez staža, na teret hrvatskih umirovljenika iz rada u sustavu,
naših zakona na vrhu izračuna..
Realno porast mirovina bosanskih uvezenih umirovljenika iznosi Oko 9,5 %, dok se oni koji su u fond uplaćivali moraju zadovoljiti s 2,24%,za prosječni staž od 31 godinu.
Naši umirovljenici u prosjeku za godinu staža dobiju oko 70 kuna, Medvedovi uvozni oko 500 kuna po godini staža, a niti rat nije trajao 7 godina.
30 godina poslije rata hrvatski umirovljenici koji su za cijelo vrijeme rata plaćali ratni porez, odrađivali logistiku za rat, danas poniženi svojom mirovinom plaćaju cijenu uvoznih domoljuba iz Argentine, Francuske, Australije i Bosne Hercegovine.
Slovenija zemlja na pola sata vožnje u kojoj su većina mirovina ostvarena u istoj državi, bez domoljubnih generala za nas je po razvoju nedostižna.
Kamen koji nas vuče na europsko dno su uvezeni domoljubi i izvezena briga za ljude koji ne žive u Hrvatskoj, a o njoj presudno odlučuju na izborima.
U hrvatskom Saboru od 151 zastupnika bitan je samo 77. U Hrvatskoj od 3 8000 000 građana koji stalno žive u Hrvatskoj najbitniji su oni koji ne žive u Hrvatskoj.
Najpoznatiji Hrvati su oni koji od Hrvatske sve dobili a u proračun najmanje uplatili, najlošije žive oni koji nisu ništa dobili, a sve svoje dugove prema državi su uplatili, i kad ih je domovina trebala spremno su se odazvali. Ti ljudi danas životare na rubu ili ispod ruba egzistencije i gledaju kako ih uvozni domoljubi pljačkaju.
Umirovljenici imate pravo zahtijevati iste uvijete kakve imaju i pripadnici HVO metci koji su se ispaljivali po vama u Hrvatskoj bili su jednako ubojiti kao i oni po Medvedovim braniteljima.
Građani Hrvatske potpuno svjesni što ratovi donose na strani Ukrajinskog naroda u ovom ratu, ne smiju zaboraviti da je u Hrvatskoj svaki rat bio nekome prilika.
Kolektivnu amneziju na sve pljačke koje su se dogodile i još se događaju nastoji nam nametnuti Vlada Andreja Plenkovića skrivajući se iza humanitarnog stava i veličajući svoj doprinos.
Koriste tragediju Ukrajinaca baš poput generala Čermaka, za svoju promociju.
Ništa oni nisu dali što građani Hrvatske nisu platili, i još su pri tome bezobrazno pljačkani na svim razinama vlasti koju je ustrojio HDZ.
Doktor koji vam potpisuje recept drži olovku u ruci koja je nabavljena po 11 kuna, a u slobodnoj prodaji s dostavom u na kućnu adresu stoji 1, 5 kuna.
Razlika ide na račun prijatelja čovjeka koji drži poluge vlasti, koji ima nekoliko kuća viška čiji sin u srednju školu odlazi sa BMW.
To je naša stvarnost danas i bit će sutra, ako ne počnemo mesti u svojem dvorištu.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment