By Danas je građanstvo imalo mogućnost pratiti u živo digitalnu konferenciju “Energetika 2021. / Upravljanje zelenom tranzicijom”. Sugovornici su bili opširni i zanimljivi s tim da gotovo nijednom nije dotaknuta tema koja ustvari jedino zanima građane Hrvatske kao i preostale tvrtke koje su preživjele gospodarske strategije (zadnja ministra Horvata), naime koliko će se podignuti cijena električne energije. Bilo je priče o mastodontima energetike kao što su Total, Exxon, OMV, uglavnomkompanije koje se bave naftom, plinom, obnovljivim izvorima te njihova uzajamna kompeticija, ali kako će se cijela tranzicija odraziti na džep hrvatskih potrošača, ni riječi. Istinabog premijer je najavio tsunami para iz Europske unije ali nije objašnjeno kakve će procedure biti i tko će se domoći tih silnih novaca. Dakako, stvar je puno kompliciranija i Europa neće dozvoliti da se novci dijele kako se Hrvatska država ponašala prije više od deset godina. Tom su prilikom veoma poželjne(previsoke)poticajne tarife dobila uglavnom privatna poduzeća (strana i domaća) dok Hrvatska elektroprivreda nije uopće sudjelovala u kako su je neki nazvali modelu „tko prije njemu djevojka“ (uglavnom radi se o ”ingenioznoj” zamisli poznatog energetičara Gorana Granića). Ta je činjenica zabrinjavajuća i bez obzira što je državna administracija 2007. godine podijelila enormne tarife (naravno i novce) te „poštedjela“ HEP sudjelovanja u tržišnoj utakmici za izgradnju obnovljivih izvora, danas senalazimo u sličnoj situaciji kada su neke tvrtke daleko ispred nacionalne elektroprivrede u pripremi projekata.
Ne treba zaboraviti da je ministar Ćorić u svibnju 2020. godine „progurao“ uredbu kojom je usprkos protivljenju stručne javnosti možemo reći nametnuo premijski model za poticanje obnovljivih izvora energije kojim će opet građani i tvrtke subvencionirati privatne investitore. To se od njega i očekivalo pošto se u Briselu slikao s aktivisticom 17 godišnjom „stručnjakinjom“ za klimu Gretom Thunberg. Sada je barem jasno otkuda vjetar puše, lobisti pod svaku cijenu žele Hrvatskoj nametnuti model bez emisija CO2 iako je ova zemlja gotovo ugasila sve industrijske potrošače. Očito,osjetili su da su Hrvati pogodni za velike podvige glede zelene budućnosti, makar iselili stanovništvo tamo gdje će niknuti vjetroelektrane i ogromne sunčane elektrane.
U jednom od zadnjih članaka sam spomenuo geotermalnu energiju i iznos poticajne tarife koju plaćamo (1,57 kuna/kWh) a koja rezultira profitom za turskog vlasnika od oko 60%. Međutim, potrebno je istaknuti da i tvrtke koje su izgradile ostaleobnovljiveizvore: vjetroelektrane, bio elektrane:(biomasa i bioplin) te sunčane elektrane imaju dobiti koje nisu manje od 25 posto prihoda. Postavlja se pitanje da li se zaštita klime svodi na beskrupulozno bogaćenje pojedinaca i je li ta plemenita ideja doživjela potpuni fijasko u Hrvatskoj.
Za kraj, uz čestitke organizatoru konferencije, ipak se nameće ideja o sudjelovanju građana Hrvatske, lokalnih zajednica i županija donošenju odluka o gore navedenim projekatima obnovljivih izvora. Trenutačno lokalna zajednica dobiva samo mizernu naknadu po proizvedenom kWh koja je po mom saznanju najmanja u EU.
U Njemačkoj je nezamislivo da stanovništvo koje živi u zonama energetske aktivnosti nijemo promatra dizanje ogromnih stupova za VE a da oni o tome ne odlučuju i participiraju. Nažalost u Hrvatskoj o tome ne postoji jasno propisana legislativa.Da li je to namjerno tako reći će javnost.
Anđelko Jeličić
