By U nekoliko napisa je portal bezcenzure.hr objavio zapažanja o TE Rijeci kao potencijalno odličnoj lokaciji za takozvani „repowering“ odnosno promjenu goriva i eventualno snage TE Rijeka. Ova tehnologija omogućava vrlo brzu realizaciju projekta. Sadašnja elektrana je u zastoju već 6-7 godina, radnici dolaze na posao a elektrana koja je koristila loživo ulje stoji. Napravljene su i studije mogućnosti prelaska energenta na plin- najčišći oblik fosilnog goriva ali HEP-ov menadžment na čelu s Franom Barbarićem nije pokazao interes. Bilo je i ponuda konkretno Francuske elektroprivrede- EDF koja je slala pisma namjere i želju da se uključi u projekt revitalizacije kao investitor, pravnik Frane Barbarić je sve odbio. Došli su novi članovi Uprave i javnost je očekivala barem pomake u smislu ocjene izvodljivosti zahvata, još se čeka.
Nešto o lokaciji elektrane sa stranica HEP Proizvodnja: „TE Rijeka smještena je jugoistočno od grada Rijeke na morskoj obali, na lokaciji Urinj, čime je omogućeno korištenje morske vode za rashladu, a zbog blizine rafinerije znatno je olakšana opskrba energentima.“ Osim toga sagrađen je LNG terminal u neposrednoj blizini. Znači, mjesto gdje je smještena je idealno, uz napomenu da zahvati rekonstrukcije imaju znatno niže troškove od gradnje novih plinskih elektrana. Još prije dvadesetak godina su Britanci dokazali i pokazali isplativost korištenja postojećih „starih“ objekata. U slučaju TE Rijeka je postojeći sustav hlađenja jedan od ključnih elemenata jer je već u funkciji i potrebno ga je revitalizirati za što su već načinjene analize ali…..
U međuvremenu naši političari su počeli spominjati nuklearne elektrane, one velike i one male (cca 100 MW) kao spas za elektroenergetski sustav Republike Hrvatske. Je li taj rekao bih spin namjeran pokušat ću predočiti čitateljima. Naime, pošto se družim s mnogim inženjerima i ljudima koji prate energetiku, dolazim do interesantnih informacija uglavnom vidljivih na internetu. Kako kaže jedan moj prijatelj potrebno je „čačkati“ neku temu i novosti ima u izobilju. Evo jedne koja je još svježa.
Francuska je elektroprivreda pustila u pogon nuklearnu elektranu Flamanville snage 1650 megawata u prosincu 2024. godine. Odluka o gradnji je donesena 2006. a gradnja je započeta 2007. godine (wikipedija i drugi podaci). Rok završetka je bio 2012. godina te je kako je gore rečeno „pomaknut“ na kraj 2024. prije dva dana su vijesti da je blok postigao napokon snagu od 100 posto, znači da je radio smanjeno snagom iz meni nepoznatih razloga (vjerojatno ni šira javnost nije upućena). Znakovito je da je Francuska država uspostavila „L’Autorité de sûreté nucléaire (ASN) „ tijelo koje se brine o sigurnosti nuklearnih elektrana. Zašto je ovo bitno ? Ova je institucija nekoliko puta vraćala radove na nuklearnoj elektrani iz inih razloga te je kako sam napomenuo kašnjenje premašilo 12 godina uz povećanje investicije od 6,5 puta !! Naravno, u svijetu ima i pozitivnih primjera poput Kine, ali to je druga priča.
Ovaj mali odmak od teme TE Rijeka je učinjen da se objasni javnosti da izgradnja nuklearne elektrane nije posao od danas do sutra već dugotrajan rad od promjene zakonodavnog okvira do problema gradnje i najvažnije sigurnosti stanovništva Hrvatske i cijele regije. Dakle, nuklearne elektrane jesu rješenje ali na duži rok.
Cijeli dosadašnji kontekst je smješten u priču da naši političari a to je prvi Andrej Plenković plasiraju priče o nuklearnoj tehnologiji dok se energetski sustav „oslobađa“ jedne po jedne termoelektrane (TE Sisak, TE Rijeka, TE Plomin 1… itd.). Zadnja će biti TE Plomin 2 snage 210 MW. Činjenica je da je Europska komisija (EK) nastojala onemogućiti izgradnju nuklearnih i plinskih elektrana. Zbog otpora više država članica to nije prošlo, ali EK se ”bori” protiv korištenja plina uvođenjem naknada na emisije plinova, i time poskupljuje proizvodnju iz plinskih elektrana. Njemačka industrija zbog toga plaća danak.
Zašto je takva klima u državi Hrvatskoj? Pa zato što se naputci daju iz Bruxelles-a a direktiva je jasna – ZELENI IZVORI.
Dolazimo do pitanja svih pitanja: jesu li zeleni izvori vjetar i sunce (obnovljivi izvori energije-OIE, baterije ćemo zasad ostaviti sa strane) baš tako jeftini kako objašnjavaju novinari u stotinama članaka!? Za investitore su u ovom periodu zasigurno primamljivi jer besplatna energija od Boga je nešto što vole bankari. Ne može se dogoditi da burze skoče i ugljen i plin postanu nekonkurentni (naravno da je npr. Mađarska tome doskočila i kupila jeftin plin na 15 godina). Dakle, tzv. developeri koriste trenutno niske cijene kineskih fotonaponskih panela i grade OIE koji će im zasigurno omogućiti profit. On neće biti kao onaj kada su diljem Europe uspostavljeni sustavi „Feed in“ odnosno subvencioniranih tarifa ali će se investicije relativno brzo isplatiti. Koja je korist građana Hrvatske osim busanja u prsa da smo zeleni- nikakva. Vrhnje će pokupiti strani i domaći privatni investitori koji su „nanjušili“ Hrvatsku kao pogodnu zemlju za ulaganja- izuzetno niske koncesije na državnu zemlju, velik broj sunčanih dana , puno vjetra uz more itd. Gdje je onda problem!?
Kako mi je u dužem razgovoru rekao moj prijatelj, održavanje takvog sustava s većinskim fluktuirajućim izvorima je izuzetno zahtjevno i skupo – to ćemo prepustiti HEP-u tj HOPS-u koji se financira najviše iz mrežarina koje plaćaju građani i posrnula industrija. Međutim, olako prebacivanje rizika na HEP zna se kamo vodi. Još se sjećamo da je Vlada RH „upumpala“ u HEP 1,3 milijarde eura zbog mjera zaštite građanstva i male privrede. Dokle će tako ići, bojim se ne dugo jer sve dođe na naplatu. Usput – OIE koji koriste energiju vjetra ili sunca zauzimaju ogromne površine zemljišta. Zbog toga su počeli problemi u pojedinim krajevima Hrvatske, pa čak i otimačina zemljišta (Zabok, Pregrada).
Postavio sam sam sebi pitanje: je li gradnja TE Rijeka u suglasnosti s poduzetnicima iz OIE sektora ? Nažalost nije jer je jedan stabilan izvor energije konkurencija OIE jer im globalno ruši cijene. Developeri ovaj problem rješavaju ugradnjom baterija te time praktički postaju samostalni sudionici u igri diktirajući cijene na burzama koje nemaju dostatnu količinu energije ( situacija u Hrvatskoj). HEP naravno služi da se u slučaju havarijskog stanja upregne u spašavanje zelenog sustava, kakav se dogodio u Španjolskoj u travnju mjesecu.
Još jedan element koji implicite objašnjava cijenu ovakvih sustava jest usporedba s zemljom koja je pokrenula zelenu agendu nazvanu „ Energiewende“. Cijene za kućanstva u Njemačkoj su rasle ubrzanim tempom posljednjih 10 godina i došle do oko 40 centi/kWh dok su u Hrvatskoj još uvijek (!?) 15 centi/kWh). Skok u cijenama je posljedica raznih davanja za obnovljive izvore, to čeka i Hrvatsku.
Za kraj moram citirati saborskog zastupnika Troskota: „Rusija izvozi plin, ugljen i naftu u Kinu, Kina iz tih fosilnih goriva izrađuje ponajviše fotonaponske panele i izvozi ih u predvodnicu zelene tranzicije Europu i Sjedinjene Američke Države“. Svjetski CO2 otisak/emisija CO2 je prije dvadesetak godina bio slijedeći: Kina ispod 20 % svjetskih emisija Europa 8 %. Sada je situacija drugačija: Europa 7% a Kina 34 %. Globalno se emisije CO2 povećavaju ali Europa osim što je ugrozila svoju vlastitu sigurnost opskrbe (ugasila nuklearne elektrane kao Njemačka) ne može utjecati na svjetske trendove.
Činjenica je da Kina kao svjetski lider, osim što troši enormne količine fosilnih goriva za proizvodnju OIE (velike su oscilacije u procjeni koliko vrijeme je potrebno da se uložena energija vrati) ona praktički kontrolira energetsku politiku Europe što je faktor koji političari ne razumiju, pravnici pogotovu. Vijek trajanja OIE poglavito fotonapona su procjene jer nove tehnologije, jeftinije i učinkovitije su nepoznate u smislu trajnosti tako da nam preostaje nagađanje koliko će funkcionirati. Danas se tvrtke u svijetu stvaraju i gase pa jamstva na proizvod od „X“ godina nisu i garancije da proizvod stvarno toliko izdrži i zadrži ugovorene performanse. Ovo se pogotovo odnosi na baterijske spremnike čije se cijene doslovno ruše s obećanim performansama koje su sve primamljivije za kupce.
Nadam se da naši političari gore shvaćaju kontekst energetike i Hrvatske kao suverene države, jer HEP nije i neće donositi odluke bez političkog blagoslova. Kako narod kaže u nadi je spas.
Anđelko Jeličić
