Preporuku za razgovor sa gospodinom Zdravkom Pamićem dobila sam prije par mjeseci.
Na prvu sam čak odbijala isti, no zaintigiralo me saznanje o 27-šnjem radu gospodina Pamića u tvornici ELKA, d.o.o. Razlog je jednostavan. U mladim danima, krajem 80-tih, kao vrlo mlada bila sam šef pravne službe u jednoj firmi te surađivala sa ELKOM i tadašnjim komercijalnim direktorom, gospodinom Jurom Kuvačićem.
Odlučila sam kako će ovo biti tek prvi intervju sa stručnjacima iz, nekada pa i sada, značajnih tvrtki. Ali i onih kojih više nema a bile bi i danas respektabilne u našem gospodarstvu.
Nadam se kako ću naći sugovornike obzirom na protekle godine. Neke od tvrtki koje me zanimaju više ne postoje, na našu žalost, a uveliko bi nam koristile. Kao žena moram spomenuti Pamučnu industriju Duga Resa o čijem odlasku u stečaj znam i nešto više. A tek Prvomajska, TEŽ, TPK, Bratstvo…. i mnoge druge. Nadam se suradnji i Vas čitatelja, informacijom, prijedlozima, imenima.
Zahvaljujem unaprijed.
Tko je gospodin Zdravko Pamić?
Zdravko Pamić je rođen u Požegi, te se ubrzo s roditeljima vratio u Zagreb gdje je završio osnovnu školu, gimnaziju i Elektrotehnički fakultet, smjer elektroenergetika
(današnji FER).
Radio je u tvrtkama:
– ELKA d.o.o. od 1978.-2005. (na poslovima kontrukcije i tehnologije te proizvodnji energetskih kabela, kao tehnolog-konstruktor, glavni tehnolog-konstruktor, rukovoditelj razvoja energetskih kabela i glavni inženjer pogona Termoplastike. Radio je i na poslovima upravljanja sustavima kvalitete i zaštite okolišam)
– HEP ODS d.o.o. Elektra Zagreb od 2005. do odlaska u mirovinu 17.06.2017. (kao samostalni inženjer u Službi za održavanje).
Autor je većeg broja stručnih radova. Bio je voditelj sekcija i sudionik različitih konferencija EDZ-a, nekadašnje JUGO CIGRÉ i njezinog sljednika HRO CIGRÉ (gdje je za svoj dugogodišnji rad primio Priznanje za uspješan rad) i HO CIRED-a od osnivanja 2008. godine (član SO-1 od osnivanja HO CIRED-a), a ujedno i predavač na svim tim simpozijima i savjetovanjima s po jednim ili više stručnih radova na temu kabela.
Autor je većeg broja stručnih radova i na Slovenskoj konferenci o vzdrževanju v elektroenergetiki CIGRÉ-CIRED, te ujedno i predavač na tim konferencijama. Radovi su mu objavljeni i na međunarodnoj konferenciji CIRED-a u Glasgowu te SERCU-u u Beču. Učestvovao kao promatrač i na međunarodnoj konferenciji o kabelima Jicable u Parizu.
Autor je i većeg broja članaka objavljenih u Ei i HEP-Vjesniku na temu kabela i kabelskog pribora. Ovlašteni je inženjer elektrotehnike od 2005.
Član je HZN/TO E20 (od njegovog osnivanja 1998.) te predsjednik ovog TO (od 2005. godine,
i danas) kao i međunarodnog tima CENELEC-a i njezine WG9 (od 2005.), gdje radi na izradi i usvajanju normi iz područja električnih kabela. Za nesebičan rad u ovom TO dobio je ZAHVALNICU za poseban doprinos nacionalnoj normizaciji.
ArnaŠebalj:
Poštovani gospodine Pamić, molim Vas, obzirom da ste u ELCI počeli raditi odmah nakon završetka fakulteta, zanima me, a sigurna sam zanimati će i čitatelje, kako je sve to izgledalo Vama kao mladom inženjeru?
Zdravko Pamić:
Moj prvi ulazak u ELKU datira u listopadu 1977. godine kada sam tu došao raditi diplomski rad, ne misleći tom prilikom da ću se nakon diplomiranja tu i zaposliti. U odnosu na druge inženjere koji su dolazili raditi u Elku, moja prednost pred svima njima bila je ta što sam za ta 2 mjeseca, tijekom izrade svojeg diplomskog rada, imao prilike upoznati se s glavnim i odgovornim osobama tehnološko konstrukcionog odjela kao i proizvodnih pogona. To mi je olakšalo sam početak rada u ELKI jer sam od prvog dana rada u ELKI znao što je kabel te gdje i kako se izrađuje pojedini tip kabela, u konačnosti i kako se ispituju. A počeo sam raditi u ELKI na poslovima tehnologa-konstruktora energetskih kabela 17.02.1978. godine.
Arna Šebalj:
Koliko ste brzo uspjeli napredovati u svom poslu i koliko se u to vrijeme razvijala ELKA?
Zdravko Pamić:
Nakon 6 mjeseci rada odlazim na odsluženje vojog roka u buvšoj državi te se po povratku vraćam na isto radno mjesto. Premještanje tadašnjeg kolege glavnog tehnolga-konstrukora energetskih kabela na drugo radno mjesto, bivam postavljen na njegovo radno mjesto iste godine da bi 1984. godine bio postavljen na radno mjesto rukovodioca energetskih kabela.
Sam razvoj ELKE bio je podložan svim utjecajima poslovanja kako u bivšoj državi te današnjoj Hrvatskoj, no ELKA je uvijek prednjačila u metoprerađivačkoj industriji i bila pojam dobro uređene tvrtke, gdje smo radnici bili doista cijenjeni i u mogućnosti daljnjeg usavršavanja. Izdvojio bi odlazak kolege iz odjela telekomunikacijskih kabela na usavršavanje u Japan koji je povratkom donio znanje za početak proizvodnje optičkih kabela, i tako smo prvi u bivšoj državi počeli proizvoditi optičke kabele.
Elka je bila i ostala lider u ovoj regiji sa svojom proizvodnjom prvenstveno energetskih kabela, a svakako da je u tome i veliki doprinos moj rad, i da sam u jednom periodu (polovica 80-tih prošlog stoljeća) bio više poznat u Europi nego u bivšoj državi.
Arna Šebalj:
Obljetnica stogodišnjice od osnivanja EKLE je 2027. Impresivno i svakako za pohvalu.
Molim Vas recite kakve je poslovne odnose ELKA imala i koja sve tržišta je pokrivala svojim proizvodima, kako do kraja osamdesetih tako i u modernoj Republici Hrvatskoj?
Zdravko Pamić:
Svakako se veselim 2027. godini kada će se proslaviti 100 godišnica od osnivanja ELKE. Meni je to posebno interesantno jer očekujem da ću biti među pozvanim „starim“ ELKA-šima, a i zato jer sam prilikom izrade svojeg diplomskog rada 1977. godine bio pozvan, od tadašnjeg direktora SKIR-a (sektor kontrole, investicija i razvoja) Marijana Pedišića da se i ja, ikao samo diplomant, uklučim u proslavu 50-te godišnjice. Njega, kao, na žalost, i mnogih drugih zaslužnih Elkaša više nema među nama, no svakako će biti interesantno vidjeti se s nekim još živućih kolegica i kolega iz razdoblja mojeg početka rada u ELKI.
ELKA je, još kada sam ja počinjao raditi, bila respektribilna tvrtka već i tada s prepoznatljivim programom svoje proizvodnje. Potrebno je reći da je ELKA tada bila treća kabelska tvrtka u bivšoj državi po veličini, iza Tvornice kablova iz Svetozareva FKS, današnje Jagodine, te Tvornice kablova Novi Sad FKN. Kabeli su se i tada radili najviše za potrebe ZEOH-a (današnji HEP i HOPS), no bili smo prisiljeni i na dosta veliki izvoz, zbog pomanjkanja deviza, i to doista na sve kontinente: Afrike, Australije i Južne Amerike, no prvenstveno u države Europe i Azije. Svaka od tih država imala je svoje specifične zahtjeve na konstrukciju i ispitivanje kabela tako da sam imao pune ruke posla s prevođenjem tenderske dokumentacije kao i kod izrade dokumentacije za proizvodnju istih te završnih ispitivanja. U nekim od tih poslova surađivali smo i s našim gigantima kao što je bila INGRA, a izdvojio bi zajednički nastup s KONČAROM prilikom gradnje HE Haditha u Iraku 80-tih godina prošlog stoljeća u kojem sam učestvovao razvojem posebnih kabela koji su se koristili kod transformatora najviših snaga proizvedenih u KONČARU.
Arna Šebalj:
Koliko je ELKA u svom poslovanju koristila vlastite inovacije i kakva je bila Vaša uloga u tome?
Zdravko Pamić:
U ELKI se posebna pažnja posvećivala inovacijama koje su dolazile prvenstveno od radnika iz same proivodnje, a u nekim od njih sam i osobno učestvovao, zbog čega sam bio i nagrađen na sajmu inovacija na ZV-u. Kroz cijeli svoj radni vijek u ELKI imao sam prilike i sam učestvovati u raznim novostima koje je ELKA uvodila u svojoj proizvodnji. Tako pamtim svoj prvi samostalan rad na uvođenju novih signalnih kabela za potrebe rafinerija po cijeloj ondašnjoj državi (Kutina, Bosanski Brod, Novi Sad, Urinj, DINA, tvornica kaučuka u Pančevu) koji su u funkciji i dan danas, no pod drugim imenom. Mijenjale su se i konstrukcijski dijelovi nekih kabela, kao promjena crvene u crnu boju SN kabela, uvođenje novog tipa SN kabela tadašnje oznake XHE 49-A, razvoj novih tipova kabela za potrebe naših željeznica, kasnije i željeznica u Velikoj Britaniji kao i drugim zemljama Europe. Bilo je tu novih tipova brodskih kabela (bezhalogenih, teškogorivih i vatrootpornih), novih tipova kabela za građevinske objekte jednakih značajki kao i kod brodskih, te čitav niz drugih novih tipova i konstrukcija kabela u kojima sam učestvovao sam ili kao dio tima za realizacije takvih novosti. S ponosom se prisjećam uvođenja izrade i korištenja XLPE materijala na temelju licence kupljene kod G&E (General Electric iz USA) te uvođenje tehnologije proizvodnje žila SN kabela u dušiku, još od 1998. godine. Trebalo je zadovoljiti zahtjeve HEP-a koji se i danas nalazi u njihovim Tehničkim specifikacijama za SN kabele a koji se, na žalost, jednako ultimativno nisu poštovali u HEP-u kada su dozvolili gotovo 6 godina da nam se u mrežu HEP-a ugrađuju SN kabeli iz FKN-a (Makedonija) proizvedeni tehnologijom u pari. Drugim riječima, tadašnja Vada u Hrvatskoj, na čelu s Ivom Sanaderom, dala je ovlasti rukovodstvu HEP ODS-u da odlučuju oko uvoza SN kabela iz FKN-a, iako su imali, naravno od mene, potpunu informaciju da u FKN-u u Makedoniji nemaju tehnologiju proizvodnje SN kabela u dušiku te da istovremeno nisu u mogućnosti ispitivati 35 kV kabela, čime su kršili svoje navode o posjedovanje istoga, izičito zahtjevano u Tenderskoj dokumentaciji HEP ODS-a.
Cijeli moj posao u traženju novih konstrukcija i tipova kabela, kao i u izradi normi po kojima su se ti kabeli radili i ispitivali, bio je uvijek u dogovoru s našim glavnim kupcima kabela a tu prvenstveno spominjem HEP. Za njih su se radile mnoge nove konstrukcije i razvijali novi tipovi kabela (tu bi spomenuo kao najvažnije uvođenje novih 3-žilnih podmorskih kabela, samonosivu konstrukciju SN kabela položenog na otoku Čiovu (kameni sivi SKS položen u Osoru na otoku Cresu i druge tipove kabela), već ranije spomenuti novi tipovi signalnih kabela za INU, naša brodogradilišta, posebni kabeli za tiristorsku lokomotivu koja je izrađena u KONČAR-u za potrebe HŽ-a i željeznice drugih zemalja, specijalne konstrukcije energetskih kabele ugrađenih u transformatore najvećih snaga proizvedene u našem gigantu KONČAR-u, kao i za mnoge druge manje tvrtke ali od velike važnosti za proizvodnju u Hrvatskoj, kao npr. izradu posebnih mjernih kabela u silosima za potrebe tadašnjeg ATM-a …
Arna Šebalj:
Kad su krenule prve aktivnosti oko te tzv. pretvorbe? Kako je taj program tekao, kako su se rješavali udjeli djelatnika? Ili, nisu li djelatnici kupovali „pakete“ dionica? Bilo je u to vrijeme raznih modela te tzv. pretvorbe.
Zdravko Pamić:
Govorimo o periodu tzv. kuponske privatizacije, kada su svi zainteresirani, tako i sami radnici u ELKI 1995. godine, bili u mogućnosti kupiti „pakete“ dionica doista koliko su željeli tj. koliko su bili spremni platiti za njih. Naime, treba se prisjetiti da govorimo o periodu velike inflacije zbog čega je Vlada RH, i to baš tjedan dana pred plaćanje prve rate za naše dionice, donijela promjenu Zakona oko načina plaćanja istih na način da se primjenjuje, i to retroaktivno, odbračun dionica na dan sklapanja naših ugovora. Usput da kažem kako sam osobno upisao dionice u vrijednosti tadašnjih 2 milion DM koje sam imao namjere platiti zajedno s jednim prijateljem koji bi u našem slučaju bio glavni investitor, naravno preko mene koji ih je kao radnik ELKE upisao, dok svi drugi van ELKE to nisu mogli. Naravno da smo odustali od takve uplate te je ostalo upisanih samo mojih 20.000 dionica koje sam uredno otplaćivao po nominalnoj vrijednosti u potpunosti.
Kao radnici ELKE, na način pogodnosti, upisali smo 27% vrijednosti ELKE dok su ostatak upisali razni drugi sudionici, uglavnom PIF-ovi među kojima je najutjecajniji bio Expandia fond koji je preuzeo glavnu uloga u ime svih ostalih ulagača. Za prvog Predjednika Elke dd bio je izabran Franjo Gregurić, koji je i više godina kasnije vodio, u ime svih PIF-ova Nadzorni odbor ELKE. Treba reći da je uskoro ostao , kao vlasnik ELKE dd, samo Expandia fond, jer je isti izvršio razmjenu vlasništva s ostalim PIF-ovima.
Arna Šebalj:
Vi ste 2005. svoj rad i iskustvo nastavili u HEP-u. ELKA i HEP su, pretpostavljam, poslovno surađivali. Kakva je ta suradnja bila i kako se odražavala kako na ELKU tako i na HEP?
Zdravko Pamić:
ELKA i HEP su dugogdišnji poslovni partneri, jednostavno nisu mogli jedan bez drugoga.
Na žalost, situacija u HEP-u se pogoršala početkom 2000-tisućite godine zbog ogromnog utjecaja politike Vlade Hrvatske i nedovoljnog vrednovanja znjanja i iskustva stručnjaka u svojm djelokrugu rada, te ELKA više nije bila glavni partner HEP-u za SN i VN kabele jer se tržište liberaliziralo i otvorili su se prema cijelom svijetu. Svakako da i ja podržavam takvu odluku samo što baš to i nije sve transparantno kada govorimo o kabelima. Svakako se mora respektirati proizvodnja EUROCABLE GROUP, tvtke koja proizvodi samo NN kabele i vodove, te razni uvozi „po babi i stričevima“, u čemu nisam ni učestvovao. Na žalost, kako je HEP ODS i dalje zadržao u svojim javnim natječajima da se uzima u obzir samo ponude tvrtki koje posjeduju HEP ODS-ovu Potvrdu o ispunjavanjau uvjeta tipizacije, tu se je otvorio prostor
za manipulaciju jer je ostalo na HEP ODS-u da odabere kome će dati a kome ne tu Potvrdu. Tako je na mala vrata opet došlo do izražaja politika, ne samo HEP-a već i Vlade RH.
Arna Šebalj:
Kad je i kako krenula prodaja udjela ELKE? Tko je sve postao prvi većinski vlasnik?
Kakvu ulogu je imala država? Sjećate li se tko je sve imao dionice? Zanima me kako
je kroz godine dolazilo do promjene vlasničke strukture?
Zdravko Pamić:
Treba reći da je već kod prvog sastanka nove uprave 2000. godine, tj vlasnika ELKE d.d., s dotadašnjom Upravom na čelu s direktorom ELKE dr. Sankom Bakićem, nakon svojeg predstavljanja u ime novog vlasnika ELKE, „gazda“ Marijan Pejčić pokazao svoje pravo lice što namjerava s ELKOM: od prisutnih direktora, po sektorima i pogonima, zatražio je da mu do drugog tjedna dostave listu 10% svojih radnika manje, a koje će otpustiti. Taj prvi sastanak trajao je 10-tak minuta. Dalje je slijedilo slično s time da su, neki od dotašanjih visoko pozicioniranih Elkaša, jednostavno preko noći „promjenili košulju i slizali se s novim GAZDOM“! Nakon prvog, slijedio je novi val otpuštanja a da Sindikat ELKE jednostavno nije mogao zaustaviti taj proces. Ja sam bio pošteđen otkaza jer sam bio izabran u Radničko vijeće ELKE te me temeljem toga M.Pejčić nje mogao otpustiti iako mu je to bila velika želja. Zato mi je prvo „odrezao ruke“ te sam postao jedno kratko vrijeme voditelj odjela, umjesto što sam do tada bio rukovoditelj razvoja energetskih kabela, da bi nakon nekoliko mjeseci bio ponovo degradiran: prebacili su me za inžinjera pogona Termoplastike, naravno sve manja funkcija od dotadašnje, kao i plaća koja je odmah bila umanjena za 30%, kolika je bila moja mjesečna stimulacija dugo unatrag (naravno, „zarađena“ na temelju dougovgodišnjeg predanog rada u ELKI).
Naknadno je došlo do previranaja u Upravi ELKE jer su se neki utjecajni članovi suprostavljali Pejčevoj politici vođenja ELKE što je kulminiralo njegovom smjenom kada je na čelo ELKE došao dotadašnji komercijalni direktor Vladimir Musulin. No, svega nakon 6 mjeseci obavljanja te funkcije isti je umro te je dalje Elkom prvo rukovodio Darko Belić. No, treba spomenuti i kako je M.Pejčić prodao, u ime ZIPF PROFICI-a, ELKU tvrtki EMP, list papira na jednoj stranici, s cijenom prodaje od 20 milijuna DM, na kojem su njegova 2 potpisa: u ime jedne i druge tvrtke!?
EPM je prodao ELKU 2003. g.Haceku iz COTRE koji je pak 2021. istu prodao slovenskom poduzetniku Dušanu Šešok, vlasniku ISKRE iz Kranja. Da on, sa sinom Matijom koji i danas vodi ELKU, misli ozbiljno o Elki govori i podatak da su ove godine investirali 30 mil eura u nove proizvodne linije kako bi bili još veći i jači igrač u proizvodnji kabela, posebno SN i VN kabela. Izdvojio bi završne riječi u njihovoj izjavi o održivosti za 2024.:
„Dugi niz godina prisutni smo na tržištu, što predstavlja jasan dokaz naše predanosti održivom poslovanju. Upravo ta dugogodišnja tradicija i iskustvo čine temelj za donošenje strateških odluka i provođenje svih naših aktivnosti. Naša posvećenost održivosti vodi nas u svakom koraku, osiguravajući stabilan rast, odgovorno upravljanje resursima i dugoročnu vrijednost za sve dionike.
Održivo poslovanje nije samo naš cilj, već i obveza prema našim zaposlenicima, partnerima
i zajednici u kojoj djelujemo, stoga ćemo i dalje ulagati u inovacije, transparentnost i etičke
prakse koje doprinose održivom razvoju.“
Jedino iskrena i istinita odluka bila je g. Haceka da je ušao u kupnju, kasnije i u prodaju ELKE, samo s namjerom da ELKA opstane na ovom prostoru kao vodeća kabelska tvrtka, što ona i je, na što mu veliko HVALA.
Arna Šebalj:
U lipnju 2021. slovenska ISKRA (poznati proizvođač elektronike) postala je novi vlasnik hrvatske tvrtke ELKA, „najvećeg proizvođača elektroničkih kabela u ovom dijelu Europe, a
transakcija će se provesti po ispunjenju uvjeta koji uključuju i odobrenje nadležnih regulatora za zaštitu tržišnog natjecanja u Hrvatskoj i Sloveniji – pisao je tada Lider.
(Ugovor o preuzimanju poslovnih udjela potpisali su glavni direktor i vlasnik Iskre Dušan Šešok i vlasnik Grupe ELKA – Cotra, Miljenko Hacek.)
Iako je ovo popriličnan broj godina od Vašeg odlaska iz ELKE više nego sigurna sam kako ste pratili razvoj situacije. Recite nam nešto o tome.
Zdravko Pamić:
Da, pratio sam te pratim i danas i mogu kazati da je g. Šešok nastavio jednaku poslovnu politiku koju je imao g.Hacek tako da očekujem da ELKA i dalje bude lider sa svojom poizvodnjom u ovom okruženju, bez obzira na glasine da se u Hrvatskoj očekuje još jedna tvornica kabela, TT kabel iz Širokog Brijega iz BiH. „U kolovozu 2024. u Bedekovčini je započela izgradnja tvornice kabela za srednji i visoki napon bosanskohercegovačkog diva TT Kabeli Široki Brijeg. Riječ je o velikoj investiciji vrijednoj 100 milijuna eura koja bi trebala značajno povećati proizvodni kapacitet tvrtke. Gradilište je u punom pogonu, a jednom kada sve bude gotovo tvrtka će u Hrvatskoj proizvoditi kabele i od 220 i 500 kV: prva faza investicije uključuje proizvodnju kabela do 220kV, dok bi se u drugoj taj asortiman proširio na kabele do 500 kV“.
Sve ovo očekujem vidjeti i uživo, posebno jer znadem neke od čelnih ljudi u TT kabelu te očekujem da ću biti pozvan na otvorenje iste. Koliko će oni biti konkurenti ELKE tek ćemo vidjeti jer trebaju prvo pustiti u rad svoju proizvodnju, dobiti sve opotrebne papire za učešće na javnim natječajima u HEP-u i tek će se na prvom natječaju vidjeti kolike su im cijene u odnosu na ELKU, naravno ukoliko se i tu ne uplete politika, time i kvaliteta njihovih SN i VN kabela.
Arna Šebalj:
Iz Vašeg bogatog iskustva voljela bih čuti što mislite o budućnosti ELKE? Osobno mi je žao da smo brojne tvrtke prepustili tvrtkama izvan Hrvatske. Sve su mogle raditi. I bile bi nam od velike koristi. O zaposlenosti da i ne govorim.
Zdravko Pamić:
Naravno da nije bilo potrebe prodavati ELKU Slovencima, no očito je ELKA bila preveliki teret u osnovnom poslovanju COTRE. „Ušao sam u kompaniju da je razvijamo, a ne da ju prodajemo“ – pričao je Hacek, koji je uz mnogo muke, ulaganja i brojnim kadrovskim promjenama, napokon uspio ELKU postaviti ponovno na zdrave noge.
Nije prošlo mnogo vremena, počeli su se javljati brojni potencijalni kupci ELKE – od Kineza, Egipćana, domaćih, Finaca i u konačnici Slovenaca koji su bili prvi i najuporniji. Odluka je pala na slovensku ponudu Iskre, koja je bila najkonkretnija s vizijom ulaganja u daljnji razvoj ELKE.
Uvjerivši se u poslovne planove današnje ELKE uopće ne brinem za njezinu budućnost, i to
ne samo da li će ili neće opstati do 2027., na svoju stogodišnjicu, već da će i dalje biti lider sa svojom proizvodnjom.
Gospodine Pamić, najljepša Vam hvala na Vašem trudu i vremenu.
Pridružite se:
WEB STRANICA:
https://arnasebalj.com
Telegram kanal Arna Šebalj:
https://t.me/arnakanal
Chat, grupa
S Arnom i istinom:
https://t.me/arnasebalj
SVJEDOČANSTVA “CIJEPLJENIH” u HRVATSKOJ
https://t.me/+jUM0zkaioNxmZDQ0
Svjedočanstva NE-cijepljenih u Hrvatskoj
https://t.me/+FKt1CiAN8fwyOGU0
FB
https://www.facebook.com/profile.php?id=100086873156577
YOUTUBE KANAL:
https://youtube.com/@medijskagrupa1?feature=shared
Leave a Comment