By Ovih dana, u dijelu domaćih medija, obrađivana je problematika rekonstrukcije DV-a 220 kV Konjsko – Pađene – Brinje u kontekstu kašnjenja radova i završetka rekonstrukcije, a koja je ugovorena 2023. godine, nakon provedenog postupka javne nabave. Radi se o jednom od najstarijih dalekovoda naponske razine 220 kV u Hrvatskoj, a koji je izgrađen paralelno sa završetkom I faze izgradnje HE Zakučac 1962. godine i izvorno je povezivao HE Zakučac i TS Mraclin kod Zagreba. Kasnijom izgradnjom HE Senj, izgrađena je RS Brinje, u koju je priključen DV Senj i postojeći DV iz Zakučca, a prema TS Mraclin iz TS Brinje postojeća DV trasa je ojačana ugradnjom dvostrukog vodiča po fazi, čime je udvostručena prijenosna moć te dalekovodne dionice.
Izgradnjom TS Konjsko i puno kasnije TS Pađene (u svrhu priključka VE Krš-Pađene), izvorni DV 220 kV Zakučac-Mraclin podijeljen je u dionice Zakučac – Konjsko, Konjsko – Pađene, Pađene – Brinje i Brinje – Mraclin. Dakle, u konkretnom slučaju, radi se o rekonstrukciji trase dalekovoda Konjsko – Pađene – Brinje, u duljini nešto manjoj od 200 km. Svrha rekonstrukcije je zamjena vodiča s novim vodičima puno veće prijenosne moći i ovjesne opreme (izolatora i dr.), antikorozivna zaštita stupova, sanacija temelja i uzemljivača stupova.
Iako se u javnosti predstavilo da se radi o rekonstrukciji dalekovoda koji predstavlja kičmu elektroenergetskog sustava, to nije baš tako. Taj DV je sustavno važan, ali nije kičma sustava, niti to sa svojom sadašnjom prijenosnom moći od 250 MVA ne može biti naspram 400 kV dalekovoda čija prijenosna moć iznosi 1100 MVA i oni u stvari predstavljaju kičmu sustava. DV Konjsko – Brinje ima veći značaj, naspram nekog drugog 220 kV dalekovoda, zbog činjenice što predstavlja jednu od veza sjevera i juga zemlje, gdje kronično nedostaje prijenosnih kapaciteta prvenstveno zbog evakuacije energije iz postojećih i planiranih obnovljivih izvora na jugu pa je svaka intervencija i poboljšanje u tom smislu dobrodošla.
A sada o samoj rekonstrukciji čiji je glavni smisao povećanje prijenosne moći dalekovoda skoro za duplo (cca 450 MVA), iako je dakako sanacije stupova i temelja također bitna. Prijenosna moć povećava se zahvaljujući ugradnji novo tehnoloških vodiča oznake HTLS (High-Temperature-Low-Sag) vodiča, tipa ACCC (Aluminium-Conductor-Composite-Core), dakle visokotemperaturni vodič s niskim provjesom, konstruiran od kompozitne jezgre od karbonskih vlakana, obložene zaštitnim omotačem od stakloplastike, oko kojeg su spiralno namotane aluminijske niti (žice), koje zbog svog trapeznog poprečnog presjeka optimalno popunjavaju prostor, gotovo bez zračnog raspora između pojedinih niti. U usporedbi s klasičnim Al-Če vodičem, kojeg čine čelično uže u jezgri koje nosi vodič i aluminijskih niti kružnog poprečnog presjeka upletenih oko jezgre koje vode najveći dio struje, ACCC vodič je zbog materijala od kojih je koncipiran prvenstveno puno lakši od Al/Če užeta, karbonska jezgra (ugljik-odličan vodič struje) u značajnom omjeru sudjeluje u vođenju struje DV-a, što omogućuje veće struje tereta. Materijali vodiča podnose puno veće temperature, a za razliku od Al/Če užeta visoke temperature ne uzrokuju gotovo nikakvo povećanje provjesa vodiča u rasponu između dva stupa dalekovoda. Upravo znatno manja težina ACCC vodiča od klasičnog Al/Če vodiča omogućuje ugradnju ACCC vodiča na dalekovode, bez potrebe u zadiranje ojačanja temelja stupova, statika nije ugrožena zato što je ukupna težina novog vodiča manja od težine prethodnog Al/Če užeta, a prijenosna moć skoro dvostruko veća. Rekonstrukcija DV-a 220 kV Konjsko-Brinje predstavlja značajan zahvat jer se njegova prijenosna moć udvostručuje, ali pravu štetu predstavlja činjenica da se prilikom rekonstrukcije dalekovoda nije razmišljalo o primjeni europskih i svjetskih iskustvenih praksi pa se nije realizirala varijanta pretvaranja jednosustavnog dalekovoda u dvosustavni vod dodavanjem triju novih konzola po stupu. Time bi se umjesto jednog dobila dva posebna dalekovoda na istom stupu i prijenosna moć dionice od skoro 900 MVA, čime bi znatno povećali mogućnost transfera energije između sjevera i juga Hrvatske, a što je značajno u kontekstu limita vezanih uz zahtjeve za priključenje novih obnovljivih izvora na prijenosnu mrežu, upravo zbog ograničenih prijenosnih mogućnosti mreže.
U problematiziranje roka izvršenja, odnosno kašnjenja završetka svih radova rekonstrukcije, a što je problematizirano u medijima, teško je bilo koga osuđivati ako se ne znaju sve činjenice, a teško ih je znati ako niste akter unutar sustava HOPS-a ili ako vam neki insajder ne dostavi pouzdane činjenice. Zna se da je nabava podijeljena u dva segmenta: nabavka opreme (dva dobavljača) i izvođenje radova (druga dva izvođača). Da bi se bilo koga moglo prozvati treba vidjeti najprije da li je oprema nabavljena u predviđenom roku. Također treba uzeti u obzir činjenicu da se dalekovod ne može isključiti trajno od početka do kraja radova, nego mora biti uključen u periodima godine kada su opterećenja sustava i tranziti energije veliki (ljetni period, a dijelom i zimi) pa za to vrijeme izvođenje radova nije moguće. Uz to, treba naglasiti da je trasa dalekovoda jako dugačka i da se pruža velikim dijelom po terenu koji je nepristupačan za mehanizaciju, a ovakva rekonstrukcija znači da na teren treba donijeti tone i tone materijala i isto tako iznijeti vani tone i tone demontirane opreme. Kada se sve uzme u obzir pitanje je da li je analitički dobro sagledano potrebno vrijeme za kompletnu rekonstrukciju i da li je rok završetka preoptimistično postavljen u natječajnu, odnosno ugovornu dokumentaciju. Stoga, treba sve dobro uzeti u obzir i sagledati prije nego se javno počne prozivati izvođače radova ili HOPS.
Za kraj jedan općeniti rezime o stanju u energetici, nedostatku energetske strategije RH, HOPS-u, rekonstrukcijama i investicijama. Očito je da latentno već sada nedostaje mrežnih kapaciteta između sjevera i juga Hrvatske, a pogotovo u kontekstu nedavne izjave ministra gospodarstva da se do 2035. godine očekuje zahtjeva za priključenje novih izvora na prijenosnu mrežu u iznosu snage od 10 000 MW. Gdje je i koja mreža to može primiti i pita li se uopće netko da li nam to uopće treba ili je rezon slijepo slijediti europsku zelenu agendu i priključivati sve što se sa zahtjevom pojavi. Tko vodi računa o izgradnji temeljnih izvora u vlasništvu HEP-a, čija uloga bi bila osigurati stabilnost i uravnoteženje sustava u svakom trenutku, a za koje opet trebaju novi mrežni kapaciteti. Dakle, ako država, odnosno vlast u državi to sve hoće i ako je to strategija, onda netko HOPS-u mora reći što će staviti u planove, mora mu reći odakle novci za sve to, jer HOPS ne može iz jedinog prihoda-mrežarine realizirati nikakvu ozbiljnu investiciju, a niti kapitalnu rekonstrukciju bez sredstava iz EU fondova. HOPS od mrežarine može samo održavati postojeća postrojenja i pokrivati tekuće troškove. Da stvar bude apsurdnija, država preko svojih agencija i drugih nadležnih tijela, razmišlja o smanjenju iznosa mrežarine, a s druge strane očekuje od HOPS-a da na svaki zahtjev za priključenje nove snage odgovori pozitivno. No, ovo je teška tema, možda za neke nove novinske članke i rasprave, ali nepobitno je da nikako ne može biti optimist nitko tko je svjestan činjenice da mi niti toliko spominjanu novu 400 kV vezu Konjsko – Lika i novu 400 kV TS Lika sa planiranim dalekovodnim vezama prema Rijeci, Zagrebu i Banjoj Luci, nećemo sagraditi za još 10 godina, s obzirom kako gradimo i koliko nam je politički establišment svjestan energetskog trenutka, bez ikakvog sluha za definiranjem bilo kakve čvrste energetske strategije zato što nitko, u najvažnijim tijelima države gdje se donose odluke, pojma nema o elektro-energetici, onome što ona predstavlja i kako je treba razvijati u jednoj uređenoj zemlji.
Anđelko Jeličić
