Kada sam dobio zadatak od svojeg mentora s ETF-u pok. prof. Željka Zlatara 12.10.1977. da pišem diplomski rad na temu ENERGETSKIH KABELA, te prvi puta ušao u Elku, davne 1977. nisam ni mogao zamisliti da će mi tih 2 mjeseca pisanja diplomskog rada odrediti radni i životni put.
Naime, u tih 2 mjeseca gotovo svakodnevnog boravka u Elki kod Branka Tokića i njegovih suradnika, imao sam prilike upoznat se što je to kabel, kako se izrađuju pojedini dijelovi raznih tipova kabela, kako se oni ispituju, koji se materijali za proizvodnju kabela upotrebljavaju kao i sve ostalo oko kabela što su mi pokazali i dali tada u Elki. Svima njima mogu zahvaliti što sam se početkom 1978. odlučio prijaviti na natječaj za popunu radnog mjesta tehnologa-konstruktora energetskih kabela u Elki. Obzirom da su me imali prilike upoznati tijekom izrade diplomskog rada, u Elki su se odmah odlučili zaposliti me. Iako su imali mogućnost da se taj natječaj poništi obzirom da u tom trenutku još nisam bio obranio diplomski rad ni dobio diplomu, nisu to učinili. Svima njima sam se od prvog ulaska u Elku pokazao kao vrijedan i marljiv radnik, željan upoznavanja sa svim tajnama koje nosi riječ kabela, tako da sam započeo s radom u Elki 16.02.1977. i tu proveo 27 godina svojeg radnog dijela života.
Nakon odsluženja vojnog roka u JNA (Karlovac, Gospić i Zagreb) vratio sam se na svoje radno mjesto te uskoro bio postavljen na mjesto glavnog tehnologa-konstruktora energetskih kabela, a od 1984. bio na radnom mjestu rukovodioca energetskih kabela kojeg sam obavljao dok nisu došli oni „neželjeni“ radnicima Elke kojima je bio jedini cilj iz Elke odnijeti što više novaca (govorilo se da su se „operjali“ za oko blizu 1 milijarde današnjih kuna). Njihov pravni slijednik privatizacijskog fonda Expandia je današnji Proficio d.d., koji je prodao tadašnju Elka d.d. EPM-u d.o.o., a nakon nekoliko godina Elka prelazi u vlasništvo tvrtke COTRA koja je i današnji vlasnik te najstarije kabelske tvrtke u regiji, osnovana još davne 1927. i koja je prošle godine proslavila 90 godina poslovanja u raznim tržišnim uvjetima nekadašnje Jugoslavije (nestašica bakra, devizno poslovanje, izvoz zbog uvoza …) i današnje nam lijepe naše Hrvatske.
Kroz cijeli svoj radni vijek u Elki imao sam prilike i sam učestvovati u raznim novostima koje je Elka uvodila u svojoj proizvodnji. Tako pamtim svoj prvi samostalan rad na uvođenju novih signalnih kabela za potrebe rafinerija po cijeloj ondašnjoj „ Jugi“ (Kutina, Bosanski Brod, Novi Sad, Urinj, DINA, tvornica kaučuka u Pančevu) koji su u funkciji i dan danas no pod drugim imenom. Mijenjale su se i konstrukcijski dijelovi nekih kabela, kao promjena crvene u crnu boju SN kabela, uvođenje novog tipa SN kabela tadašnje oznake XHE 49-A, razvoj novih tipova kabela za potrebe naših željeznica, kasnije i željeznica prvenstveno u Velikoj Britaniji kao i drugim zemljama Europe. Bilo je tu novih tipova brodskih kabela (bezhalogenih, teškogorivih i vatrootpornih), novih tipova kabela za građevinske objekte jednakih značajki kao i kod brodskih, te čitav niz drugih novih tipova i konstrukcija kabela u kojima sam učestvovao sam ili kao dio tima za realizacije takvih novosti. S ponosom se prisjećam uvođenja izrade i korištenja XLPE materijala na temelju licence kupljene kod G&E (General Electric iz USA) i uvođenje tehnologije proizvodnje žila SN kabela u dušiku, još od 1998. godine. Trebalo je zadovoljiti zahtjeve HEP-a koji se i danas nalazi u njihovim Tehničkim specifikacijama za SN kabele a koji se, na žalost, jednako ultimativno nisu poštovali u HEP-u kada su dozvolili gotovo 6 godina da nam se u mrežu HEP-a ugrađuju SN kabeli iz FKN-a (Makedonija) proizvedeni tehnologijom u pari !?
Cijeli moj posao u traženju novih konstrukcija i tipova kabela, kao i u izradi normi po kojima su se ti kabeli radili i ispitivali, bio je uvijek u dogovoru s našim glavnim kupcima kabela a tu prvenstveno spominjem HEP. Za njih su se radile mnoge nove konstrukcije i razvijali novi tipovi kabela (a tu bi spomenuo kao najvažnije uvođenje novih 3-žilnih podmorskih kabela, samonosivu konstrukciju SN kabela položenog na otoku Čiovu i druge tipove kabela), već ranije spomenuti novi tipovi signalnih kabela za INU, naša brodogradilišta, posebni kabeli za tiristorsku lokomotivu koja je izrađena u KONČAR-u za potrebe HŽ-a i željeznice drugih zemalja, specijalne konstrukcije energetskih kabele ugrađenih u transformatore najvećih snaga proizvedene u našem gigantu KONČAR-u, kao i za mnoge druge manje tvrtke ali od velike važnosti za proizvodnju u Hrvatskoj, kao npr. izradu posebnih silos mjernih kabela za potrebe tadašnjeg ATM-a …
Učestvovao sam u Domovinskom ratu kao dragovoljac još od 1991., a nakon povratka s ratišta nastavio sam sa svojim radom u razvoju novih tipova i konstrukcija raznih kabela. No, uskoro je došlo u našem društvu do tzv. Kuponske privatizacije kada su se u Elki pojavili novi vlasnici: PIF-ovi od kojih se jedan uzdignuo kao najveći i zagospodario Elkom, a kojom prilikom je novoj Upravi smetalo znanje najvažnijih zaposlenika Elke, nas iz razvojne službe. Mnoge je to navelo da odu iz Elke, a među njima sam na kraju bio i ja koji nije više mogao podnašati razne oblike mobinga kojima sam bio izložen kako od novih vlasnika tako i nekadašnjih zaposlenika Elke koji su „preko noći promijeniti kožuh“ i postati njihovi veliki poslušnici.
Moja želja bila je nastaviti raditi i razvijati sebe i sve u svojem okruženju gdje se koriste kabeli, a kako sam najveći dio svojeg rada u Elki proveo radeći na kabelima za potrebe HEP-a logično je bilo da potražim novi posao u toj tvrtki i tako sam se zaposlio u Elektri Zagreb, 8. ožujka 2005. Nakon nepunih mjesec dana našao sam se u situaciji da pokažem koliko znanje sam donio iz Elke, kada mi je bilo nuđeno da učestvujem u realizaciji ulaska kabela iz FKN-a u HEP.
Na žalost, od samog početka rada na tom poslu ustanovio sam cijeli niz nepravilnosti koje su pratile nastojanja da se to usvoji na legalan način, kao kabeli iz Elke i drugih tvrtki i usprkos mojim tvrdnjama da su ti kabeli ušli u HEP pod mnogim nepravilnostima (neodgovarajući tipski atesti iz KONČAR-Instituta, temeljem kojih su im dane Ovjere skladnosti, kasnije Potvrde o ispunjavanju uvjeta tipizacije, neodgovarajuća tehnologija proizvodnje žila SN kabela, koju su u FKN-u imali u zabranjenoj tehnologiji u pari a ne izričito zahtijevanoj tehnologiji HEP ODS-a u dušiku) oni su dolazili u HEP ODS do kraja 2011. Još prije toga pokrenuo sam postupak da se kazne svi odgovorni u HEP-u koji su to svojim položajem tj. radnim mjestom odobrili usprkos saznanju da je to nelegalno korištenje kabela iz FKN-a, samo zato „jer im je to naložio tadašnji sam premijer RH“ – u postupku je sudski postupak kojim će se dokazati sve ove moje tvrdnje, kada već HEP nije imao dovoljno snage i hrabrosti da sam osudi te postupke svojih „velikih nedodirljivih direktora“.
Zbog toga sam bio gotovo 12 godina odbačen iz redovnih postupaka javnih natječaja u HEP ODS-u, iako sam im bio jako koristan kada je trebalo „gasiti vatru“ oko kabela, kao što je to bio slučaj kod požara u CITY-ONE west (kada se tražio uzrok nastanka požara, a djelatnici Elektre nisu znali da imaju instrument u svojim mjernim kolima za pronalaženje krajeva zakopanog kabela koji je trebao biti upotrijebljen za novi priključak) ili izbacivanja SN kabela proizvođača iz Zaječara kada je na natječaju posao dobio domaći konzorcij CRO-kabel, a trebalo je pronaći „makar jednu dlaku u jajetu“ kako bi se dokazala neispravnost njihovih kabela. I to sam napravio korektno na zahtjev tadašnjeg rukovodstva HEP ODS-a), kao i prilikom prelaska 10 na 20 kV napon u Velikoj Gorici, kada su djelatnici Službe za održavanje kabelskih vodova Elektre Zagreb danonoćno probijali kabele, nakon postavljanja novih spojnica na tim dionicama, samo zato jer su postojeći SN kabeli unutar vanjskog zaštitnog kabela imali dovoljno vode koja nije dozvoljavala ispravan rad tih kabela.
Naravno da je bilo i drugih takvih sličnih situacija (kao npr. iznalaženje mogućnosti polaganja kabela u Dubrovniku u otežanim uvjetima prelaska ispod obilaznice u Dubrovniku te polaganje u neadekvatno određene kabelske zdence) gdje se koristilo moje znanje koje danas više nikome u HEP-u nije potrebno tako da sam prošle godine otišao, po sili zakona u starosnu mirovinu, a kada je korišten samo prvi dio iz Kolektivnog ugovora „Radnik mora otići po sili zakona u mirovinu s navršenih 65 godina.“ a ne i drugi dio tog člana koji kaže „ …, ako se radnik i poslodavac nisu drugačije dogovorili“, a dogovora nije bilo nikakvog, iako sam to svojem poslodavcu predložio uz popis svih aktivnosti koje bi trebalo napraviti u tom periodu.
Zbog svega ovoga nastavit ću i dalje pisati referate za razne simpozije u Hrvatskoj (HRO CIGRE, HO CIRED, EDZ, HKIE …) kao i van Hrvatske (CIGRE, CIRED, SERC …), naravno sve na temu kabela i dijelova koji se ugrađuju u kabelske mreže.
Zdravko Pamić, dipl.ing.el.
Leave a Comment