By Transportni plinski sustav RH ukupne je duljine 2.544 km i omogućuje predaju plina na području 19 županija i Grada Zagreba.
Državni tajnik za energetiku Vedran Špehar, koji dolazi iz PLINACRO-a ponosno navodi je kako ulaganjem više od 541 milijun eura, od čega je gotovo sve osigurano iz EU fondova, do sredine 2026. planiraju izgraditi 216 km plinovoda (Zlobin-Bosiljevo, Bosiljevo-Sisak, Kozarac-Sisak i Zabok-Lučko) kojima će se prirodni plin sa LNG terminal na Krku, čiji će se kapacitet udvostručiti (sa 2,9 na 6,1 milijardu kubika), transportirati prema Sloveniji i Mađarskoj.
Međutim hajdemo se osvrnuti još jednom na krak plinovoda Bosiljevo – Dugopolje. Koji je izgrađen je i dobio uporabnu dozvolu 29. travnja 2013 godine.
Investicija u 290 kilometara dugi plinovod od Bosiljeva do Dugopolja vrijedna je 1,15 milijardi kuna. Tadašnji ministar gospodarstva, Ivan Vrdoljak sredinom svibnja 2013. je na Plinacrovoj mjerno-redukcijskoj stanici (MRS) Split pustio je u rad IV. dio plinovodnog sustava Like i Dalmacije. Plinovodni sustav Like i Dalmacije koji prolazi kroz slijedeće 4 županije s udjelima transportiranih količina tijekom 2023. godine:
- a) Ličko-senjska županija 0,01%
- b) Šibensko-kninska županija 0,90%
- c) Zadarska županija 0,22%
- d) Splitsko-dalmatinska županija 0,15%
Ovo samo pokazuje da se trenutno plinovod Bosiljevo – Dugopolje može kolokvijalno nazvati „Obrovac Ivana Vrdoljaka?”?!?
Naime iz struktura transportiranih količina prirodnog plina po županijama tijekom 2023. godine koji su oko ili ispod 1 % zaključujemo da:
- Plinofikacija Like i Dalmacije nije uspjela!
- Propao je i projekt termo elektrana na plin kao dobar poticaj u Dalmaciji a koja bi služila za balansiranu potrošnju!
Što je još preostalo?
Idejno rješenje Južna interkonekcija plinskih transportnih sustava Hrvatske i Bosne i Hercegovine na pravcu Zagvozd – Imotski – Posušje – Tomislavgrad – Zenica s odvojkom za Mostar (koja NAVODNO) ima stratešku važnost za sigurnost opskrbe Bosne i Hercegovine. Hrvatske dionice južne interkonekcije Hrvatska – Bosna i Hercegovina uključuju dionicu Dugopolje -Zagvozd ukupne duljine 52 km i dionicu Zagvozd – Imotski – granica Hrvatske i Bosne i Hercegovine ukupne duljine 22 km, dok s bosanskohercegovačke strane ukupna duljina trase iznosi 169 km. Predviđeni kapacitet interkonekcije je do 1,5 mlrd m3 godišnje iako BiH trenutno treba oko 250 milijuna m3 (?) godišnje. Planirani završetak ovog projekta je, prema Plinacro-u, trebao biti još 2024. godine.(!?? https://www.plinacro.hr/default.aspx?id=1223 ). I financijska isplativost gradnje južne plinske interkonekcije prema BiH vrlo je upitna osim ako je bespovratno ne financira EU ili SAD. A uzme li se u obzir vrijeme koje će biti potrebno da se projekt dovrši i koje, s obzirom na sadašnje stanje pripreme, neće biti kraće od sedam ili osam godina, energetska situacija u Europi i u svijetu, a time i u BiH, biti bitno drugačija nego što je sada a i Europa i svijet velikim koracima grabe ka obnovljivim izvorima energije.
A o “dugom štapu“ proširenja i razvoja cjevovodne infrastrukture za transport vodika i ovisi o dostupnosti vodika, još ne treba ni trošiti riječi?.
Pitamo:
Je li ulaganje od (najmanje) 1,15 milijardi kuna u “OBROVAC IVANA VRDOLJAKA!? “ ipak uzaludno bačen novac?
Koja je uloga dosadašnjih ministara gospodarstva ali i predsjednika Vlade u ovako, možda ipak, promašenom energetskom projektu?
Slika: Struktura transportiranih količina prirodnog plina po županijama tijekom 2023. godine / Izvor: EIHP “Energija u Hrvatskoj 2023.”
Anđelko Jeličić
