Nakon pet mjeseci konačno se počelo odmotavati klupko odgovornosti za nesreću u hidroelektrani Plat kod Dubrovnika kojom prilikom je poginulo troje radnika. Nakon višemjesečne istrage privedeno je osam osoba u Dubrovniku, Splitu i Zagrebu. Među njima najistaknutiji su član Uprave HEP-a Nikola Rukavina i bivši šef HEP proizvodnje Željko Starman za koje je određen pritvor. Ostali osumnjičeni su: Davor Petranović, Miroslav Šander, Ivica Nujić, Goran Radimil, Mato Mišković i Miljenko Vbučić.
Osumnjičene se osobe terete za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti vezano uz kazneno cjelo opasnih izvođenja građevinskih radova, za što je u Kaznenom zakonu predviđena kazna zatvora od 3 do 15 godina. Trojicu osumnjičenih se tereti da su kao direktori, odnosno odgovorne osobe investitora u gradnji tijekom naručivanja i praćenja građevinskih radova obnove i sanacije HE Dubrovnik propustili poduzeti zakonski predviđene radnje zbog čega građevinski radovi nisu izvedeni u skladu s odgovarajućim propisima i pravilima struke. Objavljeno je da za projekt obnove i sanacije HE Plat nikad nije ishođena građevinska dozvola. Inspektorat rada utvrdio je niz nepravilnosti, koje se posebno odnose na svojstva materijala ugrađenog u strop koji je bio glavni uzrok požara pri čemu su prekršene odredbe Zakona o radu, odnosno HEP nije osigurao sigurnost radnih mjesta zaposlenicima.
U cijeloj priči najintrigantnija je činjenica da je jedan član peteročlane Uprave HEP-a Nikola Rukavina osumnjičen za navedena kaznena djela. Ovaj portal je prije pola godine već pisao o naglom usponu Nikole Rukavine u upravljačkoj strukturi najvažnije državne enrgetske tvrtke. Pod naslovom „Plenkovićev poučak: čini štetu pa ćeš napredovati“ upravo je Nikola Rukavina apostrofiran kao čovjek od posebne naklonosti predsjednika HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića. U toj analizi napisali smo: “Nikola Rukavina je upropastio tvrtku HEP Proizvodnja d.o.o. On je kao lički HDZ-ov kadar postao direktor tvrtke HEP Proizvodnja d.o.o., iako u potpunosti nije ispunjavao uvjete za to mjesto jer je tek u 35. godini stekao diplomu, a nije vladao ni jednim stranim jezikom što se tražilo u natječaju. Kad je on 2013. godine postao direktor tvrtke HEP Proizvodnja d.o.o. ona je imala godišnji prihod od 4,9 milijardi kuna i neto dobit od 590 milijuna kuna, da bi to u 2016. godini palo na ukupni prihod od 3,3 milijarde kuna, a neto dobit od 430 milijuna kuna. Postavlja se pitanje kako je premijer Plenković koji je, usput rečeno, bliski prijatelj Nikole Rukavine pristao da on bude jedan od pet članova Uprave HEP d.d. Je li Andrej Plenković kao predsjednik Vlade svjesno postavio svojeg prijatelja za člana u ovom trenutku najmoćnije tvrtke u državnom vlasništvu i je li on time, kao i u nekim drugim slučajevima, potvrdio devizu „Napravi štetu državi, pa ćeš napredovati“.
Štoviše u nekim kombinacijama Nikola Rukavina koji se sad nalazi u pritvoru bio je kandidat za predsjednika Uprave HEP-a na koje je mjesto premijer po zavičajnoj liniji postavio svojeg otočanina Franu Barbarića koji se već iskazao brojnim promašajima. Jedan od posljednjih bio mu je financiranje jedne samozvanme skupine članova HVIDR-e na čelu s pravomoćno osuđenim umirovljenim pukovnikom Valentinom Rajkovićem, kumom Jadranke Kosor na odlazak u Normandiju u povodu 75. obljetnice savezničkog iskrcavanja, o čemu je ovaj portal opširno izvjestio.
Tu međutim nije kraj priči jer se sve to događa u resoru ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića. U nekoj državi s ustaljenim demokratskim standardima nakon požara u HE Plat ministar bi iz moralnih i političkih razloga podnio ostavku. On o tome ni slučajno ne razmišlja, jer se u posljednjih nekoliko mjeseci nametnuo svojom bahatošću i prepotencijom, pa je na primjer, iako s financijama nema nikakve veze, čak sudjelovao nedavno u raspravi o uvođenju eura u Hrvatsku. Štoviše, u lancu odgovornosti za ovu tragediju u hidroelektrani Plat odgovorni su i predsjednik Nadzornog odbora HEP-a Goran Ganić, ali i sam predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić. Preambiciozni ministar Ćorić očito ima jaku lobističku potporu kad je u jednom sporu oko smjene jednog dužnosnika zaprijetio premijeru riječima „ili on ili ja“. Po njegovim postupcima i opstrukcijama, posebice u sektoru energetike, pravi „crni labud“ Plenkoviću mogao bi biti upravo Tomislav Ćorić koji ima opasne ambicije jer njega podržava snažan plinski lobi okupljen oko bivšeg Prvog plinarskog društva (sada Energia Naturalis).
On nastavlja politiku svojih prethodnika, a ona se svodi na to da u četvrt stoljeća HEP nije izgradio ni jedan veći proizvodni pogon osim male hidroelektrane Lešce, pa gotovo polovicu potreba električne energije Hrvatska uvozi, pri čemu glavnu ulogu igra ruski „plinski lobi“, okupljen oko bivšeg Prvog plinarskog društva. Taj loby sačinjavaju Pavao Vujnovac, Ivan Vrdoljak, Nikola Rukavina, Milijan Brkić, Josip Jurčević, Tomislav Dragičević, Ante Ćurković, Ante Ćurić, Petar Sprčić, Zoran Miliša, Vuk Hamović, Tomislav Šambić i Robert Golob. Logistički i funkcionalno tom krugu pripada i predsjednik Nadzornog odbora HEP-a Goran Granić, zatim najveći izvoznik električne energije u Hrvatsku Vuk Hamović, predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić i konačno bivši suradnik KOS-a a sadašnji ministar unutarnjih poslova Davor Božinović koji je počeo svoj politički uspon kao nametnuti savjetnik Andreja Plenkovića. Cijeloj toj skupini je prvenstveni cilj da se spriječi izgradnja nove energetske infrastrukture, odnosno da se zadrži monopol na uvoz energenata u Hrvatsku. Kad se to ima u vidu onda je jasno zašto se tako dugo odugovlači s izgradnjom LNG terminala na Krku koji bi pomrsio račune tom uvoznom lobiju. Kao što smo svojedobno upozoravali na nekompetentnost člana Uprave HEP-a Nikole Rukavine, u interesu hrvatske javnosti kojoj se iz HEP-a plasiraju „lažne vijesti“ poput fantomske delegacije na obilježavanju savezničkog iskrcavanja u Normnadiji, tako u sadašnjim okolnostima ukazujemo na nesposobnost neznalice ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića, u funkcionalnom lancu suodgovornog za požar u HE Plat koji je odnio tri ljudska života.
Anđelko Jeličić
Leave a Comment