By Možda je i trebalo da mi se ovo dogodi – da napokon vidim jasno kojim pravcem ili možda nepoznatom krivuljom se kreće sustav hrvatske energetike. Ponekad čovjeku treba dosta vremena kako bi spoznao s kime ima posla te na temelju te spoznaje donijeti odgovarajuće zaključke i mjere.
U petak sam, vezano na dogovoreni sastanak s predsjednikom Uprave Vicom Oršulićem koji je trebao biti u 9 sati i 30 i minuta, otišao u HEP. Ne kao neprijatelj države, ne kao provokator, nego kao čovjek koji je i član političke opcije koja danas upravlja tim sustavom. Otišao sam s članskom iskaznicom u džepu i uvjerenjem da će razgovor s najodgovornijim djelatnikom HEP-a proteći u obostranom razumijevanju. Naime, to je trebao biti nastavak našeg razgovora iz Šibenika s konferencije CIGRE, koji se održao 10.11.2025. Članska iskaznica, koju posjeduje i Vice Oršolić, je napomenuta kao odgovornost prema djelatnosti elektroenergetike i posebno dijela koje zauzima naša nacionalna elektroprivreda i stranke HDZ koja praktički odabire kadrove u cijelom sektoru i šire. Dakle, kao član stranke i vlasnik portala bezcenzure.com koji izuzetno posvećuje prostora toj temi – smatram se posredno odgovornim za rad, događanja i možebitne kriminalne radnje koje se događaju u sustavu.
Opisat ću tijek događaja u vezi dogovora s predsjednikom uprave Vicom Oršolićem.
Na porti sam se predstavio djelatnici iz zaštitarske firme Sigurnost iz Osijeka koja je od mene zatražila moju osobnu iskaznicu i nakon nekoliko minuta počela zvati vjerojatno njoj nadređenu osobu , pa sam je u pitao : da li je napokon skinuta zabrana mog ulaska u zgradu? Njen odgovor je bio: „ gospodine Vama je zabranjen ulazak, moramo sačekati dolazak djelatnika iz korporativne sigurnosti koji će Vas odvesti na sastanak“. I zaista nakon desetak minuta čekanja pojavio se mlađi djelatnik i odveo me je na 8. kat u salu za sastanke te mi je rekao da će me on ponovo odvesti iz zgrade kada se završi sastanak. Taj detalj, možda je protokol, ali za mene, bio je duboko ponižavajući. Kakve su to „mjere“ koje trenutni predsjednik uprave provodi nad posjetiteljima Hrvatske elektroprivrede d.d. , Ulica grada Vukovara 37 !?
Čekao sam desetak minuta predsjednika Uprave, koji je došao, ali na moje iznenađenje, sa direktorom sektora za korporativnu komunikaciju Ivicom Žigićem kojeg do tada nisam bio upoznao ali sam ga zvao u nekoliko navrata na mobitel. Međutim, nije mi se htio javiti, razlog mi je bio jasan.
U tvrtki koja upravlja golemim javnim resursima, upravo taj segment – mediji, sponzorstva, komercijalni ugovori – zaslužuje posebnu pažnju. Osoba koja surađuje s novinarima – direktor sektora, s poslovima vrijednim desetak milijuna eura godišnje – jasno pokazuje zašto mediji često šute.
Imam popis od 2018. do 2021. – više od 550 tvrtki koje ste donirali na razne načine. Postavio sam mu pitanje: da li su to javni podaci koji se mogu vidjeti na njihovim internetskim stranicama, a njegov je odgovor bio da to su samo slali u Vladu RH, nekoj udruzi (!?), nisam ga zaista razumio, bilo mi je smiješno ali njemu nije, kada sam rekao da imam popis „donacija“ kolokvijalno rečeno za 2018-2021. godinu. Mali podsjetnik, u vrijeme „vladavine“ hvarskog bivšeg predsjednika uprave i usput trgovca nekretninama Frane Barbarića.
Za mene je pitanje – koji su kriteriji? Koji je učinak? Postoji li jasna granica između promocije i stvaranja ovisnosti?
Je li riječ o komunikacijskoj strategiji ili o mehanizmu kojim se osigurava blagonaklonost?
Razgovor je trajao kratko. Otvorio sam pitanja smjena stručnih ljudi, kriterija odlučivanja i odnosa prema inženjerskom znanju. Odgovori nisu bili na razini koju očekujete od osobe koja upravlja najvećom energetskom tvrtkom u državi.
Među svim stvarnim problemima, najviše ga je, čini se, mučilo što se u svakoj satiri spominje njegova djevojka Roza, a na hodnicima mu se rugaju i pjevaju pjesmu “Roza“. Naime njegova djevojka je djelatnica u Sektoru za ljudske resurse, ima svoj obrt DYNAMIS i jednom je nazvao i zatražio termin u njezinoj privatnoj ordinaciji. Čim je saznala tko sam, više mi se nije javljala. Da li možete zamisliti – među svim stvarnim problemima u najvećem energetskom sustavu Hrvatske – ono što ga je najviše pogodilo, je moje satirično pisanje o HEPILAND-i i spominjanju Roze, pa zar je to moguće narode moj !? U redu, Roza možda nije uopće osoba koja sam trebao spominjati, djelatnica je HEP-a i s time je gotovo.
I tada dolazi najteža spoznaja – problem možda nije personalan. Problem je obrazac. Način funkcioniranja. Sustav u kojem se odgovornost razvodnjava, a ključne odluke donose bez jasnih, javno objašnjenih kriterija. Međutim ti kriteriji su prekršeni desecima puta od njegova prethodnika Frane Barbarića, problem je što vlast (AP) sve to podržava i zatvara oči. Učili su me da vožnja s prekrivenim očima kad-tad završava pored puta, samo je pitanje je li skretanje u provaliju ili neko drvo ili daj bože travnjak.
Ovo više nije pitanje osobnog odnosa. Ovo je pitanje upravljanja javnim novcem, stručnosti i dugoročne energetske sigurnosti države.
Možda je i trebalo da mi se ovo dogodi, ma dobro je što mi se dogodilo. Šutnja nije rješenje. Intervju će izaći. Ne kao napad, nego kao niz činjenica. Argument je jači od etikete, a dokument snažniji od dojma.
Nacionalni interes mora biti iznad svake funkcije, svakog imena i svake stranačke pripadnosti.
Kada sam shvatio sa kim imam posla, jednostavno sam se digao , pozdravio sa njima dvojicom ,izašao sam iz sobe za sastanke, na hodniku me je čekao djelatnik i odveo na portu ….
Naravno bilo je još toga, ali o tome ćemo drugom prilikom, uz jedno pitanje i razmišljanje za čitaoce: zašto je predsjednik uprave HEP-a uopće zvao Ivicu Žigića, boji li se on nečega?
Anđelko Jeličić
