Davor Štern kao jedan od svjedoka u kriminalnoj prodaji MOL-u, na „Grmojinom“ Antikorupcijskom vijeću u više navrata se dotakao sramne uloge Gorana Granića. Nakon što je bio ključni akter također izdajničkog i antihrvatskog čina prodaje Telekoma njemačkom kupcu, a što nije bilo tema ovog Antikorupcijskog vijeća, također je prema Šternovom svjedočenju, pored Slavka Linića imao jednu od glavnih rola u beskrupuloznoj prodaji najizdašnijeg i najbogatijeg INA-inog naftnog polja „Bijele noći“, te prodaji 25 postotaka plus 1 dionica s pravom veta mađarskoj nacionalnoj naftnoj kompaniji MOL. Ovo pravo veta de fakto je omogućilo potpunu kontrolu mađarima nad INA-om i imalo je gotovo jednak upravljački učinak kao da MOL ima većinsko vlasništvo. Sve poslovne odluke ovisile su isključivo od volje mađarskog manjinskog partnera. Klauzula o pravu veta je stoga trasirala put predaje INA-e u mađarske ruke, a Sanader je svojim kriminalnim – lopovskim aranžmanom što se tiče upravljačkih prava samo dodatno „prisnažio“ status kojeg je MOL osigurao u deal-u s Račanovim timom kojeg je predvodio Goran Granić. Petstopet milijuna dolara za koliko je prodan ovaj udio u INA-i, ulupani su uglavnom u totalno promašeni projekt izgradnje plinovoda prema Dalmaciji čiji se kapacitet koristi svega 3% od mogućeg ukupno izgrađenog kapaciteta.
Razmjeri štete i zla hrvatskoj državi koje je napravio kao glavni zagovaratelj i realizator kod prodaje takorekuć u bescijenje, naftnog polja „Bijele noći“, mjere se prema Šternovom svjedočenju desetinama milijardi dolara, a da ne spominjemo suludi raskid ugovora za izgradnju plinske elektrane „Jertovec“ s američkom kompanijom ENRON za što je država trebala platiti 40 milijuna dolara na ime odštete. Visina štete koja je nastala zbog činjenice da je ENRON propao i likvidiran, a plinska elektrana „Jertovec“ kao posljedica bankrota u tom slučaju mogla nam je ostati za nikakve novce, te tako mudro diverzificirati hrvatski energetski portfelj i povećati nacionalnu energetsku samodostatnost, također se može mjeriti stotinama milijuna EUR-a.
Zanimljivo je da je Goran Granić „odradio“ prodaju ili bolje rečeno otuđenje iz portfelja države, pored naftnog energetskog sektora i telekomunikacijski sektor. Oba ova sektora predstavljaju prirodni monopol i prestavljaju ključne elemente gospodarskog suvereniteta kojega niti jedna odgovorna država nikad ne prodaje. Još samo preostaje da nekom predatoru s imperijalnim pretenzijama u ovako „izbušenoj“i gospodarski devastiranoj Hrvatskoj proda HEP sa svim vodnim resursima, a kako je zbog „osobitih zasluga“ za učinjeno u svojoj prethodnoj„uspješnoj“ poslovno – političkoj karijeri nagrađen od strane našeg „brižnog“ premijera savjetničkom pozicijom, te mjestom predsjednika Nadzornog odbora HEP-a, to je sasvim moguć scenarij. Ovo tim više što je u njegovom već petogodišnjem mandatu HEP kao jedina preostala državna energetska kompanija totalno ekonomski i kadrovski devastiran i pred njim je više nego izvjestan scenarij bankrota. Dakle, gosp. Granić kao energetski stručnjak i dugogodišnji direktor „Energetskog instituta Hrvoje Požar“ kome je premijer povjerio vođenje nacionalne elektroenergetske kompanije kao predsjednik Nadzornog odbora, ne samo da nije ništa napravio da osigura energetsku samodostatnost države, a što u trenutnoj geopolitičkoj situaciji predstavlja pitanje opstojnosti države, već je sve napravio da degradira postojeće energetske kapacitete. Je li odgovor na Granićevu neaktivnost i neprepoznatljivost u svojoj ulozi predsjednika N.O., te okretanje glave od evidentnih razornih djelovanja HEP-ovog nestručnog menadžmenta u činjenici da mu se u petogodišnjem mandatu čak 10 puta po 6 mjeseci odlukom vlade produžavalo pravo vođenja ovog prevažnog tijela. Drži li ga netko iz vrha politike zbog kratkoročnih šestomjesečnih mandata na „kratkom lancu“, te ispunjava li stoga kao dokazani oportunista nečiju političku volju na očiglednu štetu hrvatske države???
Nakon svega iznešenog pitam se ima li spasa ovoj državi i je li se ostvaruje zastrašujuće proročanstvo koje je pokojni Bruno Bušić izrekao dok je boravio u Pariškom izgnanstvu?
Anđelko Jeličić
Leave a Comment