Gornji naslov ostavlja dojam pomalo senzacionalističkog pisanja ali obzirom na sijaset pohvalnih napisa o HEP-u u sponzoriranim medijima ništa mi ne preostaje nego da uzvratim gotovo istom mjerom. Vrijeme je da se podvuče crta Barbarićevog rada te da se sagleda što je taj pravnik, specijalist za nekretnine, napravio protekle četiri godine. Kako je kraj godine pokušat ću popisati teme koje je portal bezcenzure.hr obradio.
Počnimo od zadnje sjednice Vlade kada je odobreno zaduženje HEP-u od preko 400 milijuna dolara (dva puta po 1,314 milijarde kuna), navodno za opće poslovanje a vjerojatno i za vraćanje-pokrivanje nerazumno izdanih obveznica od kojih HEP nije iskoristio ništa. Naravno kamate su uredno plaćene i po starom hrvatskom običaju za ovaj „potez“ HEP-a možemo reći: pojeo vuk magare. Ali nije valjda da je tričavih četiri stotine milijuna uzeto tek tako?
Kada se pogleda na burze električne energije i malo informiranom promatraču je jasno da HEP mora kupovati energiju na spot tržištu jer nema vlastite elektrane (osim dakako hidroelektrana), to jest proizvodna postrojenja postoje ali su nedovoljna i tehnološki zastarjela pa su praktično otpisana (termoelektrane). Dakle, moramo uvoziti energiju a to se plaća na vrijeme i tu nema šale. Pitanje zašto HEP nije izgradio vlastite kapacitete i osigurao koliko toliku samodostatnost muči sve inženjere u Hepu, ali ne i Franu Barbarića. Imao je priliku revitalizirati TE Rijeka, promijeniti gorivo u ekološki čisti prirodni plin ali okružen nestručnim i neupućenim „ekspertima“ nije se usudio ići u ovu bez sumnje isplativu investiciju. Imao je i strane investitore, iz Uprave su mu sugerirali da se treba dobro razmisliti o gradnji elektrane koja predstavlja rezervu sustavu kada ne puše vjetar i sunce ne sije, ma kakvi – on je slušao zelene blefere i slobodno ću reći neznalice (koje je on postavio). Sada preostaje da se moli bogu da kiša pada i da napokon Rusija otvori ventile na plinovodima pa da se električna energija spusti na razumne vrijednosti.
Ono što čeka novu Upravu je drastično podizanje cijena električne energije, jer će takozvani mix cijena domaćih gotovo bagatelnih hidro izvora, nuklearne energije iz Krškog i uvozne struje sada znatno porasti. Uz to će naši pametni političari nastojati da se kućanstva ne „diraju“ pa će porast energije biti usmjeren na industriju. O tome ministar Ćorić veoma tiho progovara ali će morati biti glasniji u proljeće. Uostalom on je gotovo samozatajan u pogledu Barbarićeva eventualno novog mandata, onog predsjednika Uprave koji mu može dati ključeve da mu preparkira auto. Naime, tu će delikatnu odluku donijeti premijer a svi znamo za činjenicu da osim što je Hvar prekrasan otok ima i izuzetno pametne i sposobne kadrove.
Da se ne zaboravi, Barbarić je potpisao nabavu pametnih brojila po cijeni koja daleko nadmašuje europske, pa je 219 milijuna kuna novac koji bi bio dovoljan za otprilike dvostruku količinu brojila ali pravda je spora a mi strpljivi. Ono što će zasigurno interesirati Europskog tužitelja Lauru Kovesi je donacija EU za izgradnju naprednih mreža, i tu su cijene bile paprene.
Nadalje, HEP Grupa i veliki dio projekata iste firme financira se sredstvima iz EU fondova. Iz ovog primjera kao i primjera nabave cijevi koje obavlja HEP Toplinarstvo sredstvima financiranim EU fondovima (projekat HEP Toplinarstva je vrijedan 700 mil HRK, a EU ga sufinancira sa 421.5 mil HRK) smatram da ovaj predmet spada u djelokrug poslova za koji je nadležan ured EU tužiteljice, jer se na ovaj način netransparentno troše europska sredstva te se pogoduje određenim interesima, pojedincima i grupama.
Spomenuli smo i revitalizaciju HE Zakučac koja je dobila četiri nove turbine, međutim prema dostupnim informacijama iskoristivost im je za više od jedan posto niža od garantiranih vrijednosti, što se skriva od javnosti i obmanjuje se struku u pogledu stvarnih rezultata mjerenja istih. Za istaknuti je činjenica da godišnja proizvodnja hidroelektrane od gotovo 2 TWh rezultira prihodu od preko 200 milijuna eura (izračun načinjen temeljem prosječne cijene burze el. energije za 2021. godinu od preko 100 eura/MWh). Znači da je samo u ovoj godini gubitak 2 milijuna eura, a to će se nastaviti u idućim godinama.
Više puta je pisao ovaj portal o nabavi kao rak rani u Hrvatskoj elektroprivredi, spomenute su brojne manipulacije, namještanje natječaja, pogodovanja i u pravilu više cijene u odnosu na cjelokupnu europsku uniju. Na ovo se nadodaju natječaji kojima je cilj opremanje Hepovih objekata sigurnosnim sustavima kakvi ne postoje niti u NATO-u ali neumjereno trošenje novca bogate državne elektroprivrede ne posustaje (vidjet ćemo u 2022. godini bilancu HEP-a).
Međutim, da se vratimo na izbor članova Uprave jer je to ipak tema mjeseca. Postavljanjem Barbarića Plenković se odlučio na poslušnost i rodijačke veze a ne na struku i znanje, to je jasno svakome pa i onima koji se ne interesiraju za energetiku. HEP je u njegovom mandatu umnogome oslabio jer je djelatnost elektroprivrede komplicirana i zahtjevna te iziskuje specijalistička znanja. Paradoksalno je da bi premijer mogao ponoviti prošlu odluku i na nezadovoljstvo cjelokupne zainteresirane stručne grupacije i građana predložiti FB te počiniti istu grešku. Nažalost kriteriji uspješnosti menadžera su nepoznanica na ovim prostorima pa se građani Hrvatske moraju uzdati u sreću a ne u razum što je ipak tužno. Pričekajmo kraj godine i provedimo vrijeme u sreći i zdravlju a struje će valjda biti, ako ne, za boga miloga imamo šterike, što je falilo našim precima u srednjem vijeku !?
Anđelko Jeličić
Leave a Comment