Ni desetak dana od izbijanja požara u hidroelektrani Plat kod Dubrovnika pri čemu su tri djelatmika smrtno stradala nema nikakve informacije o tome što je bio uzrok te tragične nesreće u kojoj je uz smrtne posljedice načinjena i golema materijalna šteta. Taj događaj ponovno je skrenuo pozornost na stanje u Hrvatskoj elektroprivredi kao najprofitabilnijoj tvrtki u državnom vlasništvu. Nezgoda u Platu nije jedina u posljednje vrijeme, ali je nekoliko njih prošlo relativno nezapaženo, između ostaloga i zbog toga što se HEP-om mediji ne bave sustavno kao što bi trebalo, vjerojatno zbog toga što ta tvrtka godišnje izdvaja 80 milijuna kuna za vlastitu promidžbu.
Na neki način pozicija HEP-a može se usporediti sa slučajem državne naftne kompanija INE uoči prodaje mađarskom MOL-u. Kako je poznato od njegovih podanika toliko hvaljeni Ivica Račan na čelu tadašnje koalicijske Vlade prodao je mađarskoj kompaniji kontrolni paket INE od 25 posto plus jednu dionicu za smiješnih 505 milijuna dolara, što je inače po gruboj procjeni tada vrijedilo najmanje pet milijardi dolara,da bi INA do danas raznim financijskim marifetlucima idućih Vlada na čelu sa Sanaderovom došla u današnje stanje s najavljenim zatvaranjem sisačke rafinerije. Za hrvatske strateške interese HEP d.d. je mnogo važniji od INE, jer predstavlja temelj energetskog suvereniteta Republike Hrvatske. U promijenjenim svjetskim političkim okolnostima Hrvatska je zbog Jadranskog mora koje zadire najdublje u europski kontinent postala referentna točka u strateškoj utakmici snabdijevanja Europe energentima. U njoj sada vodeću ulogu kao energetski snabdijevač ima Putinova Rusija koja praktički drži pod kontrolom glavnog konzumenta ruskog plina Njemačku, a preko nje i cijelu Europsku uniju. U novom preslagivanju karata u okvirima svjetskog ekonomskog ali i političkog poretka Sjedinjene Američke države žele naftovodima iz bivših južnih sovjetskih republika a sada nezavisnih država, ali i izgradnjom LMG terminala u Europi, parirati tom ruskom ključnom političko-ekonomskom monopolu.
U taj okvir uklapa se sadašnja pozicija HEP-a d.d. kao moćne državne energetske kompanije. Da hravtsku politiku u ovom sektoru vode st varni ili instalirani amateri može se zaključiti od raznih izjava najviših članova Vlade, počevši od samog premijera Andreja Plenkovića. On je svojedobno izjavio kako će država otkupiti od MOL-a dionice INE klako bi opet postala državna tvrtka kakva je bila prije famozne Račanove prodaje kontrolnog paketa. Po njemu novac za otkup Ininih dionica dobio bi se prodajem HEP-a d.d. a za takvu transakciju bila je i tada moćna ministrica gospodarstva Martina Dalić. Ne treba biti posebno stručno obrazovan da bi se zaključilo kako je to bila potpuno promašena ideja, jer bi se novcem profitabilne državne energetske tvrtke spašavala druga tvrtka koja je za Hrvatsku praktički već izgubljena.
Što se događa u kapitalnom energetskom sektoru kao jednom od okosnica, uz hranu i vodu, gospodarskog suvereniteta države najbolje će pokazati podaci o poslovanju u posljednjih 5 do 7 godina tvrtki koje ga u Hrvatskoj pokrivaju. Počnimo s Inom. Državna naftna kompanija koja je za vrijeme Račanove Vlade prepuštena mađarskom MOL-u imala je 2012. godinw prihod od 27,5 milijardi kuna koji je za četiri godine, u 2016. pao na 15 milijardi kuna, dakle čak za 12 milijardi kuna. Tvrtka Prirodni plin d.o.o. kao dio HEP-a d.d. u 2012. godini ostvarila je 7,5 milijardi kuna, da bi 2016. godine jednostavno nestala. Treba naglasiti da je HEP d.d. 2012. godine ostvario dobit nakon oporezivanja od 300 milijuna kuna i da mu je tadašnja Milanovićeva Vlada odobrila poskupljenje električen energije za 25 posto, a toplinske za 30 posto na ime novih investicija a da nikakvba veća investicija osim revitalizacije HE Zakućac nije ostvarena, postavlja se pitanje gdje je nestalo 10 milijartdi kuna i kako je uništena tvrtka Prirodni plin d.o.o.
Međutim tu se odjednom pojavljuje fantomsko Prvo plinarsko društvo koje je kao ekskluzivni uvoznik ruskog plina povečalo svoj prihod iz 2011. godine od 50 milijuna kuna na čak vrtoglavih 7,5 milijardi kuna u 2017. godini. Idejni tvorac takvog razvoja stvari u energetskom biznisu je bivši ministar gospodarstva u Milanovićevoj Vladi Ivan Vrdoljak. Zahvaljujući Vrdoljakovim jatacima u tvrtki Prirodni plin d.o.o. Prvo plinarsko društvo ju je jednostavno progutalo, tako da je PPD praktički postao glavni snabdjevač Hrvatske s plinom uvezenim iz Putinove Rusije.
Očito je da ambicije Rusije da stekne vrlo značajnu poziciju u energetskom sektoru Republike Hrvatske nisu stale. Rusija koja je gubitkom Crne Gore kao nove i to brzopotezne članice NATO saveza izgubila strateški izlaz na toplo more nastoji preko PPD-a povećati svoj politički utjecaj u Hrvatskoj, što se vidi po pojačanoj aktivnosti njihovog veleposlanika u Zagrebu Anvara Azimova. U hrvatskoj stranačkoj politiciu u tom smjeru eksponirao se Živi zid koji sad otvoreno zastupa ruske interese u Hrvatskoj, postavljajući se anarhistički prema članstvu u EU i NATO. Kao jedna od indikacija sklonosti Živog zida može poslužiti izjava za razliku od Pernara ozbiljnijieg saborskog zastupnika Branimira Bunjca kako Rusija nikad nije bila nperijatelj Hrvatske, iako to nije točno jer je za vrijeme Domovinskog rata u Vijeću sigurnosti sustavno glasovala protiv hrvatskih državnih i nacionalnih interesa.
Prvo plinarsko društvo koje je s ruskim Gazpromom potpisalo ugovor o isporuci milijardu kubičnih metara plina godišnje do 2027. godine ne zaustavlja se samo pozicijom glavnog opskrbljivača Hrvatske, nego ide i dalje. U Pločama grade terminal za naftne derivate koji bi trebao biti konkurent američki podržanom LNG terminalu na Krku kojega Plenkovićeva Vlada nevoljko podržava, a kontrolirani protuhrvatski mediji sustavno bojkotiraju. I druga tvrtka pod okriljem HEP-a d.d. je predmet interesa PPD-a. To je HEP Proizvodnja d.o.o. Indikativno je da je ta tvrtka 2013. godine imala prihod od 4,9 milijardi kuna, da bi to u 2016. godini palo na 3,3 milijardi kuna, što znači pad od 1,6 milijardi kuna. To se dogodilo pod direktorom Nikolom Rukavinom koji je izabran na to rukovodeće mjesto iako nije imao uvjete propisane natječajem. Takav „samoupravni kadar“ kao osobni prijatelj premijera Andreja Plenković nakon što je praktički upropastio HEP Proizvodnju d.o.o. postavlja se za jednog od pet članova Uprave HEP-a d.d. Konačno da bi se u potpunosti razumio trend koji vlada u poslovanju HEP-a d.d. treba navesti ključni podatak. U 2012. godini vodeća hrvatska energetske tvrtka u državnom vlasništvu ostvarila je 13,7 milijardi prihoda, a s ovakvom upravom u 2016. godine prihod je pao na 8,8 milijardi kuna odnosno čak za 4 milijarde kuna. Kad se sve navedene činjenice i podatci uzmu u obzir umjesno je postaviti pitanje je li na djelu puzajuće preuzimanje HEP-a d.d. kao šireg projekta u sukobu američkog i ruskog utjecaja na Republiku Hrvatsku kao ključnog strateškog čimbenika na Balkanskom poluotoku.
Vjekoslav Krsnik
Leave a Comment