Svi smo s pravom očekivali da će vlada na svojoj predbožićnoj sjednici konačno „predložiti“ članove uprave i predsjednika Hrvatske elektroprivrede. Zbog čega je došlo do blokade ove odluke za koju su sve pretpostavke napravljene može se samo nagađati. Veoma je moguće da državni tajnik Milatić i ministar Ćorić koji su izravno odgovorni za poslovanje ove velike hrvatske kompanije nisu bili u suglasju sa zavičajnim kadrovskim kombinacijama premijera Plenkovića, pa je na scenu nastupilo stanje „zamrznutog konflikta“ koje će omogućiti sadašnjem političkom nestručnom administratoru HEP-a Frani Barbariću nastavak daljnjeg masakriranja poduzeća.
Nakon jednog od mojih zadnjih članaka „Po kojim kriterijima političari biraju kadrove u državnim poduzećima“ javilo mi se na desetine djelatnika sa svojim „prilozima“ o najvećim „biserima“ koji su protutnjali i temeljito osiromašili i opustošili ovu kompaniju i stvorili prostor sitnim poduzetnicima kao i hrvatskim političkim mafijašima da putem raznih inozemnih fondova sagrade gotovo tisuću MW proizvodnih obnovljivih kapaciteta, dok je cijela vlada zajedno s upravom HEP-a slavila puštanje u pogon 4 „pišljiva“ MW, suboptimalnu solarnu elektranicu čiji je projekt otkupljen od „Končara“ jer ga HEP s preko tisuću svojih inženjera nije bio sam u stanju razviti. Kupovina već razvijenih projekata se inače toliko „osladila“ upravi HEP-a da je za besramno velike novce otkupila i energetski nešto veći projekt vjetroelektrane „Korlat“, i tako dala dosta posla organima progona koji se bave pranjem novca. Naravno, dok druge nacionalne elektroprivrede galopirajući provode energetsku tranziciju pokrećući mega projekte vjetro i solarnih elektrana, Hrvatska elektroprivreda je „zaglibila“ u kombinatorikama otkupa već pripremljenih, energetski gotovo beznačajnih „projektića“ za sumnjive novce, štoviše, na krajnje opskuran način rasformirano je i demontirano d.o.o. “Obnovljivi izvori“ na čelu kojeg su bila dva doktora elektrotehnike.
Kako su ovi obespravljeni i pokradeni HEP-ovci moji „najbolji suradnici“, dužan sam udovoljiti njihovim traženjima za isticanjem još barem nekoliko „bisera“ u impresivnoj nisci „bisera“ skrojenih u kabinetima naših vrlih političara.
Ako niste znali kadrovska čelnica ove kompanije blagodareći „odgovornoj“ politici HNS-a je bila, vjerovali ili ne, veterinarka. Smatra li ova moćna stranka s podrškom 1,2 % biračkog tijela da su ljudi u HEP-u stoka i zbog čega nije bilo gotovo nikakve reakcije sindikata, trebalo bi dobiti odgovor od njih samih. HEP-ovi sindikalci su „zapušenih“ usta sve dok teče pristojna plaća i isplaćuje se uredno Božićnica i ostali pokloni, a što se kompanija isključivo zbog pokvarene kadrovske politike na očigled sviju stalno urušava, to ih očito nije osobito briga.
Čelnik HEP-a u to vrijeme bio je čovjek koji je prije toga, mističnom pretvorbom postao vlasnik firme koja je zapošljavala preko 300 djelatnika i istu do zadnje lipe isisao i bacio u stečaj a radnike na biro rada, uredno provodeći bez ikakvih skrupula i posljedica scenario „suck and spit“ – isisaj i ispljuni, osmišljen u tada još uvijek nereguliranom liberalnom zapadnom kapitalističkom društvu ranog dvadesetog stoljeća. Zanimljiva je i epizoda sa svojom „prijateljicom“ koju je s jednog provincijskog radija ravno doveo na HRT, pa da bi dotična imala i žensko društvo s kojom bi mogla ispijati kavice u Bogovićevoj, doveo je njenu prijateljicu na mjesto čelne osobe za upravljanje imovinskim portfeljem HEP-a vrijednim više od milijardu kuna, a koja je do tada vodila butik u jednom provincijskom gradiću. Da ne bi bili uskraćeni oni koji su bili vrlo izdašni u navođenju beskrupuloznih primjera „mudrog“ političkog kadroviranja, a nisu iz Zagreba, moram navesti i primjer osobe koja je dovedena ravno iz pekare da vodi jedno distribucijsko područje. Trebam li navesti da je dotični bio „uzorni“ član HNS-a?
Je li besmisleno dalje navoditi brutalne primjere sramnih političko kadrovskih rješenja u HEP-u i hoće li to imati ikakav učinak na izbor članova uprave HEP-a koje treba ovih dana odraditi Andrej Plenković sa svojim suradnicima i koalicijskim partnerima? Je li možda u prvi plan iskače osoba koja inače ima formalne, a nikako stručne i moralne predispozicije za posao člana uprave, a svoju kandidaturu može zahvaliti isključivo činjenici da je snishodljivo po nalogu svog mentora, moćnog sabornika zaposlio cijelu ergelu isključivo nekompetentnih i nepotrebnih administrativaca na upražnjena mjesta visokokvalificiranih zanatlija koji su otišli u mirovinu. Inače narod je ovog moćnika upamtio po šlamperaju kod isplate sumnjivih novaca u vreći za smeće u garaži jednog trgovačkog centra na jugu, a gdje je posrednik bila njegova supruga.
Ne trebam vam navoditi da zbog nedostatka pravih visokokvalificiranih radnika sustav se ne može održavati i pitanje je dana kada će se dogoditi katastrofalne havarije s gubicima ljudskih života. Siguran sam da to ni malo ne dotiče Andreja Plenkovića, isto kao što to nije doticalo ni njegovog pulena Franu Barbarića, pa kad nastupe najavljene a neizbježne havarije, najvjerojatnije s gubicima ljudskih života, odgovarati će sitne ribe, a HEP će „oprati“ svoju savjest uplatama od dvjestotinjak tisuća kuna po jednom nastradalom radniku. Puno manje od sponzorske sume za fašnik u Samoboru.
Anđelko Jeličić
Leave a Comment