Putem raznih medija javnost je posljednjih tjedana bombardirana događanjima u HOPS-u (Hrvatski operator prijenosnog sustava – upravitelj energetske mreže i voditelj hrvatskog elektroenergetskog sustava), a koje se odnosi na otuđenje oko 460 tona demontiranog Al-Če vodiča s dalekovoda i pripadajuće ovjesne opreme koja sadrži željezne materijale, a sve zajedno predstavlja vrijednu sekundarnu sirovinu pa se počinjena šteta HOPS-u procjenjuje na cca 500 tisuća eura.
Radi se o opremi koja je u posljednje tri godine demontirana sa više dalekovoda naponskih razina 220 i 110 kV u Lici i Dalmaciji, a radovi su ugovoreni kroz više ugovora s dvije tvrtke: Dalekovod i Victor Energy, obje iz Zagreba.
Uobičajena praksa prije izbijanja ovog skandala u HOPS-u bila je da se demontirana oprema, koja predstavlja sekundarnu sirovinu određene vrijednosti, obavezno prikuplja na skladišta otvorenog tipa unutar kontroliranih objekata HOPS-a. Nakon što bi se kompletan materijal prikupio, koji se u poslovnim knjigama vodi kao osnovno sredstvo poduzeća, sačinjavao bi se elaborat u kojem bi bile precizno navedene količine određene opreme, s prijedlogom Nadzornom odboru da se odobri otpis popisanih osnovnih sredstava. Nakon što bi NO donio odluku o otpisu slijedila bi objava javnog natječaja za prodaju specificirane opreme, a po završetku natječaja odabirao bi se najpovoljniji ponuditelj, čime bi nakon uplate ponuđenog iznosa na račun HOPS-a predmetna oprema predana odabranom kupcu.
U ovom slučaju nije se tako radilo, odnosno ugovorom o izvođenju radova između HOPS-a i odabranih izvođača nije decidirano navedena obaveza izvođača radova da kompletnu demontiranu opremu deponira na lagere unutar HOPS-a. Naprotiv, izvođač radova je ugovorom ovlašten raspolagati demontiranim materijalom i obavezan je isti zbrinuti kao da se radi o bezvrijednom šutu koji nastaje prilikom građevinskih radova. Štoviše, u troškovniku je dodana stavka prema kojoj HOPS još mora i platiti izvođaču radova za sigurno zbrinjavanje tog ‘šuta’.
Za cijeli slučaj važno je napomenuti da se ugovori sklapaju temeljem odredbi u natječajnoj dokumentaciji, a prije objave, odnosno potpisivanja, sadržaj-tekst natječaja i ugovora prolaze verifikaciju svih instanci u HOPS-u i točno se zna tko je za što odgovoran. Nadzorni inženjeri koji prate realizaciju ugovora su zadnja, donja, instanca i zaduženi su za provedbu i kontrolu poslova koje su definirane ugovorom, ništa van toga.
Kada je bilo očito da gotovo pola materijala nedostaje, odnosno da je pronevjerena, netko unutar HOPS-a je slučaj dojavio medijima pa je prvi o tome pisao tjednik Nacional, u ožujku ove godine, a poslije i drugi pisani mediji, kao i neki portali. Kada je objavljen tekst u nacionalu u HOPS-u je nastala panika pa su brže-bolje podnijeli kaznenu prijavu protiv ‘nepoznatog počinitelja’. Istodobno su se dosjetili da bi najlakše, u svrhu spašavanja vlastitih glava, bilo dobro za sve optužiti neposredne izvršitelje – šestoricu nadzornih inženjera. Zato, odmah nakon napisa u Nacionalu, u ožujku organiziraju na temu nestanka dalekovodne užadi, sastanak u Zagrebu. Izjave nadzornih inženjera na tom sastanku pretvaraju kasnije u njihove službene izjave dane u disciplinskom postupku, što je protuzakonit čin. Dakle, da bi izjava bila službena radnik je prethodno trebao dobiti pisanu obavijest da se protiv njega pokreće disciplinski postupak i da ga se poziva na saslušanje u postupku. Na takvo saslušanje radnik ima pravo povesti i odvjetnika, a o svemu bi trebao biti obaviješten i sindikat ako je radnik u njega učlanjen, kao i radničko vijeće.
Kako je slučaj u javnosti eskalirao, rukovodstvo HOPS-a u namjeri spašavanja položaja i pokazivanja gazdama i javnosti kako oni tobože ekspresno djeluju po pitanju uvođenja reda i rješavanja nepravilnosti u poduzeću, šestorici inženjera početkom lipnja daju otkaz ugovora o radu. Ovaj put, u skladu s odredbama ZOR-a, službeno traže i mišljenje Radničkog vijeća o namjeravanom davanju otkaza radnicima. Tada se diže ogromna medijska halabuka, Radničko vijeće iskazuje žestoko protivljenje uz argumentirano obrazloženje. Nakon toga, predsjednik Uprave HOPS-a Igor Ivanković traži od direktora Sektora za razvoj, priključenja, izgradnju i upravljanje imovinom Rajka Uglješe, koji je potpisao prijedlog odluke o otkazu radnicima, da u roku od tri dana priloži vjerodostojnije argumente za takvu odluku. Uglješa ne čeka tri dana nego gotovo istog dana šalje odgovor u kojem navodi da zbog savjeta odvjetničkog ureda prema kojem u slučaju sudskog spora nakon otkaza, HOPS loše stoji, odnosno da je odluka na klimavim nogama, te s obzirom na to da se radi redom o iskusnim inženjerima koji su do sada realizirali uspješno niz projekata za HOPS, predlaže odustajanje od otkaza i donošenje nove odluke o ‘opomeni pred otkaz’. Postavlja se pitanje ako nema argumenata za otkaz, koji to argumenti opravdavaju opomenu pred otkaz, koja nije tako bezazlena i ne spada u utješne nagrade, kako ove usijane glave u HOPS-u zamišljaju.
Takav obrat, odnosno posipanje pepelom, govori dovoljno o ozbiljnosti i kompetencijama aktera i njihovoj sistematičnosti i pristupu poslu općenito. Isto tako govori o velikoj panici i shvaćanju da bi vrlo lako i sami mogli završiti pod optužbama.
Nakon svega postavljaju se logična pitanja:
- kako postojeća garnitura u HOPS-u vodi brigu o imovini koja im je povjerena
- kako funkcionira mehanizam kontrole sadržaja ugovora s vanjskim izvođačima od strane osoba koje su izvrsno plaćene za posao koji moraju raditi
- hoće li netko postaviti pitanje odgovornosti rukovodeće garniture HOPS-a za nastale događaje
- mogu li ljudi koji ovako iz rukava donose bitne odluke, za radnike sudbinske, i nakon par dana skaču sami sebi u usta, obnašati iole odgovornu funkciju u HOPS-u
- tko će odgovarati za stvorenu negativnu atmosferu među radnicima i pad radnog elana, odnosno nedostatak volje kod gotovo svih inženjera za preuzimanje vođenja idućih bitnih projekata, u firmi u kojoj se ne zna tko pije , a tko plaća i na kraju lako moguće ni kriv ni dužan završiti s otkazom
- tko je omogućio ovako razmažen položaj vanjskih izvođača i dopustio da rade što hoće
- bi li se itko s ovim pozabavio da slučaj nije završio u javnim medijima
- ako je podnesena kaznena prijava protiv nepoznatog počinitelja i kada je očito da su najmanje krivi nadzorni inženjeri, odnosno da puno ima onih iznad njih koji su krivi – tko će i hoće li uopće itko odgovarati za ovu blamažu ili će možda ‘naš dečko’ sve pospremiti u ladicu.
Anđelko Jeličić
Leave a Comment