By Veličanstveni je te noći izgubio strpljenje. Pozvao je Crnog labuda i tražio imena. Smjene. Rezove. Više nije bilo vremena za ručkove, vino i sjećanja na prošle mandate – elektroenergetski sustav počeo je govoriti jezikom fizike.
Dalekovod Konjsko – Pađene – Brinje u javnosti je proglašen “kičmom sustava“, iako to nikada nije bio. Prava kičma sustava nalazi se na 400 kV, ali u HOPSilandu se rado nazivima zamjenjuje sadržaj. Rekonstrukcija zamišljena kao spas – minimalna varijanta dovoljna za prezentaciju, nedovoljna za budućnost. Radovi kasne. Razlozi tehnički točni, strateški pogrešni. Rokovi politički, ne inženjerski.
U HEPilandu o temeljnim izvorima šuti se. Elektrane stare. Revitalizacije kasne…Strategija ne postoji. Administracija cvjeta, megavati ne nastaju.
Senjgrad, simbol hidro energetskog ponosa, revitalizirana mlinica B – odmah je stala. Posljedice: gubitak energije, dodatni troškovi, izgubljeno povjerenje. Izvještaj postoji, ali skriva se. Pravilo u HEPilandu: što je kvar veći, tišina je dublja.
Grofica Zmajica od sv. Mihovila iznenada na bolovanju – déjà vu. Princ V. i dalje pjeva o Rozi. Sustav puca.
Crni labud zaključuje:
“U HEPilandu i HOPSilandu odluke se donose bez znanja, a posljedice plaća sustav.“
Zastane, pa doda:
“Odgovornost se ne gubi – ona se planski skriva dok sustav puca.“
Anđelko Jeličić
