By Hibridni mir na suđenju stoljeća u Dubrovniku… a kako je (ili zbog čega) izbio požar?
Od kad sam kroz borbu za javno dobro, po narativu neminovnosti, došao i do angažmana u političkim vodama, od prilično žestokog, pomalo postadoh kultivirani sugovornik tijekom rasprava u klupama županijske skupštine, i svjestan sam toga ali daleko vam od primisli kako sam omekšao. Jednostavno, postizanje određenih sebi zadatih ciljeva, borba i dijalog s “protivnicima” koje poluče manji ili viši zajednički napredak stvara sve skupa boljim, pa i čovjeka.
Uspjehe u djelovanju prema političkim “suparnicima” neki drže rutinskom lakoćom budući da su to moje teme a u Dubrovniku imam određenu, izgrađenu reputaciju.
Razočarat ću njih i one koji drže da trud, danima i noćima (u ovom trenutku 4:09) pred hrpama dokumenata i blještavih slova na monitoru slabe. Da, oči ali ne i duh, tako sad prelazimo na stvar.
Napisat ću, kao nekad onom britkom oštricom pera rečenicu kome god namijenjena, osjetili je ti i takvi takvi sad, ili pred Gospodinom prije, jal kasnije, nego se nadaju.
Bagro samoživa bešćutna i bahata svjesna jedino da nešto smrdi intenzivnije od dima sagorene plastike, piture, kabela i hladne vode, kao spasa od vonja, koji vas prati gdje god se nađete među poštenim svijetom, a puno ga je takvoga u ovomu Gradu i diljem najljepše nam i bogatstvom blagoslovljene županije Dubrovačko-Neretvanske.
Jeste dobro čuli odakle se širi gomneni vonj?
Htjeli bi ga prikriti nakon ispaljenog tira smiješkom na licu u stilu nisam ja, nije moj, neki mali pogodni krivac, koji to nije, ga je ispalio.
Što bi Predsjednik Vlade rekao sad ću i ja iskoristiti da napisano, kao “ne temu” isključim iz konteksta za aktualni postupak, koji se vodi.
Ovo o gomnenoj gospodi je samo ona dubrovačka, Držićevska podbadača da ništa nisi napiso a da te čeljad iz Grada, Župe, Konavala, Primorja i iz puno dalje i šire razumiju bez imalo dvojbe.
Poštovani koji ste zaslužni da pišem u povjerenju što ste mi ga iskazali, tema je proces koji se vodi, kako bi razumjeli Županijskom sudu dodijeljeni Republički slučaj o čemu Županija politički i upravno ne smije ni upitati ni zucnuti, ali sudski se ona odredi nadležnom, mjesto da se otvori sudište sred trga Bana Jelačića, jer je na izvjestan način nedostupan onaj Svetoga Marka zbog opasnosti od kažu “terora”. Kojeg ili čigovoga.
Pa živimo uvjeravaju nas u medu, ali do grla nam je taj njihov u kojemu se propinju na ramenima onih što se u njemu pod njima već dugo davu. Da bi skupili skorup preprodaja zajedničkoga cvjeta, nakon rasprodanih prirodnih resursa na red za prodaju je došao naš domaći čovjek i po potrebi sve “njegovo” privatno vlasništvo puzećim porezima i sve bez vrijednijim ojrićima, što za pokrivanje malverzacija i kriminala, što, ne za pomoć ratovima ugroženoj čeljadi, nego za čuj Slavu Ukrajine, koja se uzvikuje sve tiše ili nikako više.
Najveća tragedija Hrvatske elektroprivrede ikad, mladići za firmu od strategijske važnosti dali svoje živote, ogromna šteta počinjena svima nama, a obiteljima Maškarić, Zvrko i Pozniak nenadoknadivo.
Umjesto što smo od vladajućih dobili odgojnom nogom u stražnjicu, ali da primjerom njihove brige za narod idemo naprijed, a ono šut dreto u prepone dok odgovorni? Frane Barbarić, pred sudom (na kojemu je do nerazumljivosti nastojao tiho sebi u brk govoriti) jasno i na glas kaže, kako ne prati ovo suđenje (po nama suđenje stoljeća u Hrvata), a i da ima, valjda, značajnijih tema trenutno u životu i na savjetničkom poslu, koje mu je povjerio važni sumještanin. Tri života ???
No, kad se bolje zbroji izravna šteta nakon požara u HE Dubrovnik u Platu, načinjena revitalizacijama, potapanjima agregata, ali i one naknadne, jer je narod platio višestruko skuplju cijenu struje iz drugih izvora i uvoza od bratskih im kompanjona, koji su s takvom cijenom, što se penje do famozne milijarde eura, mnoge zupčanike i poluge lako mazali i podmazuju u igri bez granica.
Javna, takozvana Hrvatska televizija, koju gotovo da i ne gledam, nije me ni iznenadila, ni inspirirala da promijenim stav za u buduće i počnem je pratiti. Kao u one davne dana, kad bi se pred televizijom okupila cijela obitelj pojačana susjedima, kojima se tv uređaj tek sastavljao u RIZ-u, a nemam signala niti mi se penje na krovove, nakon što su nas famoznom kampanjom uvjerili da s njih siđemo. Kao da radim nešto ilegalno (a plaćam im pretplatu), spajam se na aplikaciju hrti pa ima tona nema slike, otvori prozor, zatvori “vrata”, uz dosta truda proradilo je i čekam najvažniju moguću za Hrvatsku, vijest o suđenju stoljeća na novo uređenom, od “bijele pravosudne kuge” pošteđenom, dubrovačkom županijskom sudu.
Povećana primanja vjernim službenicima pred izbore, ali bune se na to visokoškolski sindikati, predsjednik jedan hoće Turudića, a drugi ga drži osobom onkraj zakona, kažu unutarnje vanjski hibridni sukob, jer više se ne zna što je mir a što je rat preselio iz Ukrajine ŠĆ traktorima u srce Francuske, za sad. Sve važnija tema od važnije, ali o suđenju stoljeća ni jedne jedine riječi,možda tek u regionalnom dnevniku, ali nisam provjerivo.
Jesam li bio normalniji u paklu rata, onom 1991., jer kasnije su granate padale i s naše strane, ili danas u hibridnom miru ? Ma vazda sam bio normalan, naravno u skladu s okolnostima u kojima su oni neki drugi bili puno normalniji, daleko od stvarnosti, u svijetu svile i kadife što im ga slobodna zidarija ponudila za uzvrat da služe ne narodu svom, nego globalizmu smrdljivom.
Otkle smrad potiče… pa neću vam to gospodo? napisat. Čemu samo oštrica riječi od mene, budite sigurni ima nje i u Naroda, čak i onoga koji vam se klanja zatvarajući oči na suđenje stoljeća, usudio bi se ponovo našaliti da kažem možda istinu… suđenje svjedocima umjesto okrivljenicima. Jal ono suda javnosti ili ono sudu Suda, ne znam “pobrkalo” se.
A sve vas poštene ljude molim da se probudite, jer najviše će vas koštati oni koji su lojalni a najjeftiniji. Teško da ćemo iskoristiti sustav i uspjeti nadvladati za zajedničko, a ne prvenstveno njihovo dobro.
Ali dovoljno ste pokazali da se ni u glavu nećete dati “cijepiti” ako tako odlučite, ili drugačije, jer sloboda je u Čovjeku neuništiva, a Narod nitko nikad nije silom pokorio. Tako ni ovaj, koji je imao vrlo malo mira, prisiljen ratovati, braneći se od nebrojenih zavojevača.
Ne bojte se, bit će dobro što tobože, kažu bahati odozgara da ne može, jer makar sve rjeđi Čovjek hoće dok je uz njega Bog.
Zdravi bili i čuvajte Grad u Srcu, jednom će za njim i Zagreb, Krapina, Sisak, Karlovac, Varaždin, Koprivnica, Bjelovar, Rijeka, Gospić, Virovitica, Požega, Slavonski Brod, Zadar, Osijek, Šibenik, Vukovar, Split, Pazin, Čakovec i Grad Zagreb. Pa onda svi ujedno i za biti svoji na svome.
Nastavlja se…
Marko Mujan, nezavisni vijećnik u Skupštini DNŽ, s liste Mosta
