Čudne ingerencije ali i “zakulisne igre” oko potpale
Malverzacija s HE Dubrovnik u Platu ne može se prikriti nikako. Ona je početak nastanka ogromnih šteta u HEP-u, koje nas svih strahovito puno stoje.
Mato Maškarić, Ivica Zvrko i Davor Pozniak su izgubili živote, a počinjene su i ogromne, nenadoknadive materijalne štete.
Stavljanje pod duboki led neće pomoći da se počinjena zla zataškaju, poglavito ako nije sve samo u ogromnom nemaru i teškim propustima, nego se k tome našao i netko, kako bi naši otočani rekli “s mićon u ruci”. Ako je? Za koga i čije interese je taj žario i palio!
Dubrovački dnevnik pred novi nastavak suđenja piše:
”Zanimljivo je kako će se među svjedocima pojaviti Ivo Miletić koji je bio direktor postrojenja u momentu kad se dogodila tragedija, kao i Frane Barbarić, bivši predsjednik uprave HEP-a.”
Nakon šturog priopćena slijede daleko zanimljiviji komentari čitatelja, koji ciljaju točno u glavu, pa kažu…
deda: “svjedoci?? Pa valjda bi trebali biti okrivljeni? Očekujem dosta toga tipa ” nije pod mojom nadležnošću”, ” ne sjećam se točno” i sl,. ali zato plaća je bila kao da je sve uključeno…”
dobardan: “Opet će glavni krivci proći lišo ili će doći do zastare predmeta! Naše pravosuđe..”
Fjaka: “Jasno je da su radili bez građevinske dozvole pa sad šefovi neka snose posljedice svoje bahatosti i neznanja, međutim problem im je što nemaju žrtvenog janjca pa moraju oni sjediti na optuženičkim klupama !”
Saborski zastupnik Zvonimir Troskot pored plinske afere sad, nakon protoka vremena, spominje i „financijsku makinaciju” u hidroelektrani Dubrovnik u Platu tvrdeći kako je Barbarić namjerno stopirao da ona radi punim kapacitetom, kako bi uvozio električnu energiju, dakako, i od starog nam “znanca” Vuka Hamovića.
Napominjem agregat B trebao je početi s radom tek u rujnu (2020), agregat A je bio početkom ljeta na remontu… za radove je planirano 20 milijuna eura (prema iskustvima moguće udvostručenje), a prethodna revitalizacija (2018), očito neuspješna je počela od 21, a na kraja se popela za 42, i došla, s još nekim troškovima od 6,5 milijuna konačno do oko 80 milijuna eura, a nije valjala.
5 mjeseci (do rujna) Končar i Litostroj su radili na agregatu no nisu to dobro napravili i ponovo su morali ispočetka raditi popravak. Teško da je sve to slučajno jer su u pitanju najjače firme.
Tvrtka Končar Generatori i motori direktnom pogodbom dobila je posao remonta generatora A i B u HE Dubrovnik vrijedan 620.000 eura, dok je posao sanacije i ispitivanja blok transformatora A i B izvršila tvrtka Končar Energetski transformatori za 64.000 eura. Gubitci se gomilaju i nadalje…
Nakon svega što je zamišljeno puni kapacitet HE Dubrovnik je umjesto prvo željenih 140, ispao 125 megavata po agregatu, a od 2020. godine maksimalno dozvoljeno opterećenje je do 105 megavata (na koliko manje od toga dozvoljenoga rade to se ne zna), čime je, kaže Troskot napravljen gubitak od oko 80 milijuna eura.
Zna se da je prije toga, cijelo vrijeme od tragične nesreće u Platu, prekid proizvodnje, i prema izračunima stručnjaka HEP-a i Elektroprivreda RS, svaki dan značio gubitak od blizu 400.000 eura.
Ukupni iznos za oko 14 mjeseci do uspostavljanja takve nekakve proizvodnje, u HE Dubrovnik je bio kojih 170 milijuna eura štete. Sve je nadoknađeno višestruko skupljim uvozom, građani su plaćali, dok su neki “ni krivi ni dužni” istovremeno, valjda pukom slučajnošću?, za sebe grabili, bogatili se, i kućice u cvijeću gradili.
Pretpostavimo da je 24. 10. 2011. godine, mjesto radnje HE Dubrovnik, direktor Ivo Miletić piše dopis Ministarstvu graditeljstva u Zagreb što je potrebno i što se planira za revitalizaciju hidro elektrane, među nabrojanim stavkama je i ishodovanje građevinske i lokacijske dozvole. Nakon tjedan dana stiže i odgovor da se za te radove treba ishoditi građevinska dozvola, a da lokacijska nije potrebna.
Sa suđenja izvještava DuList:
“Na upit kad se počelo govoriti o tome da dio glavnog projekta koji se odnosi na građevinske radove može zamijeniti građevinsku dozvolu, Miletić navodi da je ta ideja krenula od Crnjaka i da je Gabela organizirao sastanak u Ministarstvu graditeljstva te da su dobili njihov odgovor o tome da je potrebno ishođenje građevinske dozvole… Od Ministarstva graditeljstva nismo dobili obvezujuću odluku, već preporuku i mišljenje da je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu – dodao je Miletić.”
Zanimljivo Ministarstvo, prevedi Vlada u stilu neke Agencije za zaštitu npr.okoliša, umjesto da nalaže i određuje, pruža savjete HEP-u, za koji neki tvrde da je (do sada) bio država u Državi.
Ako je naša Država vladavina prava onaj tko se usudi izdati uporabnu dozvolu bez da postoji građevinska u velikom je problemu.
Da se malo vratimo na konkretni događaj. Zanimljive su stropne ploče koje su u strojarnici bile od 1982. godine, otkad nisu mijenjane, niti su inspekcija i policija utvrdili da od njih postoji ugroza, ali te vatrootporne ploče tijekom remonta 2018. godine zamijenjene su lako gorivima.
Tijekom obilaska pogona, nađene su neke stvari koje tamo nisu smjele biti. Nakon izdavanja naloga da se one uklone Miletić je opet odlučio obići cijeli pogon zatekavši nadalje vrlo loše stanje sa smećem, preostalim materijalom, alatom, ormarima koji se nisu smjeli tu nalaziti, namještajem iza komande, neurednim radionicama i skladištima u kojima su bile privatne stvari. Dio toga stanja dočekuje i požar, za čije izbijanje je bilo raznih teorija. Ona o konzoli, od koje je (prema zapažanjima) sve počelo, leži na pretpostavci da je požar uzrokovala starost kabela u njoj, no činjenica je kako su svi kabeli položeni u vertikali (tako i u cijelom pogonu) zaštićeni barijerama koje ne propuštaju požar.
Opet se pitam je li sve slučajnost ili je u spletu nebrige i nastalih okolnosti netko upalio miću, koja nas je do sad koštala pravo bogatstvo, ali i cijepanja, rastakanja HEP-a, koji je generirao ogromne gubitke, postao još veći uvoznik, prodavao plin po 1 cent, a to znači da nije svoj na svome, nadalje se postavlja pitanje jeli, ili, hoće li više opće i biti naš.
Vjetar je cijelo to vrijeme puhao (od Pađana prema Remetincu)… Neki su se ne zaboravimo na svoj toj muci bogatili u igri bez, ali i preko granice.
Nakon požara logično je da recimo Inspektor pozove obitelji krajem svibnja 2019. godine, kako bi ih skupa s Prvim upoznao o rezultatima završenog uviđaja u slučaju požara, rekavši da je obavljen dobar posao i kako im se neće dogoditi ”Kornati”, budući da se nakon provedenog postupka sve oko požara zna.
Sjećam se kako sam Prvoga u to vrijeme, tijekom jedne komemoracije upitao, zna li se sve vezano za požar, na što mi je odgovorio potvrdno da je rekonstruiran cijeli tijek događanja. Na to sam uzvratio kako ne pitam na koji način se odvijao, nego zna li se kako je nastao požar. To je izazvalo iznenađenje i čuđenje u njegovim očima i na izrazu lica. Shvatio je što ga pitam, a i ja da na to najvažnije pitanje svih pitanja nema odgovor, kojim bi mogao ispuniti moje očekivanje.
Nema tih milijuna zaigranih eura što bi prikrili pitanje onoga tko je izazvao požar, niti ga se moglo do sad i u buduće utišati izuzev jednostavne i jedine istine.
Zamislimo da među, na primjer, 2.700 stranica od MUP-a izuzetih materijala iz HE nije bio dopis vezan za potrebu ishođenja građevinske dozvole projekta “revitalizacije”, a u stvari zamjene starih agregata, koji su drugog proizvođača, logično je zaključiti, potpuno novim agregatima. Jeli se radilo o aljkavosti pri dostavi materijala ili pokušaju prikrivanja to mogu znati samo akteri sudionici ove radnje.
Jedan šef u HE je rekao članu obitelji poginulih kako se sada s pokretanjem prvog agregata sve mjere, za razliku od prije, poštuju, i zatvaraju vrata, što su bila otvorena zbog boljeg hlađenja agregata, koji su se pregrijavali nakon rekonstrukcije do izbijanja požara, kad su zaustavljeni. Odradili su se ventilatori, alarmi i postavljena tabla gdje je pisalo da ima dojavljivača požara a nije ih bilo, sve je proradilo, i trude se da bude u redu svjesni grešaka, koje su bile nakupljene ne od jučer.
Direktori se ponašaju kao pijani bogataši, žive na visokoj nozi financiraju u zgrade, skupe automobile, sponzoriraju na veliko pa bi bilo interesantno jeli im se od toga nešto vrati.Radi se o velikom klupku u koje treba uči što dublje i to ne samo u vrh HEP-a nego i Republike Hrvatske, osoba na visokim položajima kojima je omogućeno pogodovanje, kao i onima iz sjene koji su u biznisu a bez obzira na namjeru ili teške propuste iskoristit će ih za njihove koristi.
Trenutno su primanja radnika HEP-a dobra, dijele se dodaci, regres, nagrade HEP-a božićnice i tako prividno izgleda da je sve u najboljem redu i da nitko nema razloga govoriti, ali HEP tone i ponaša se kao pijani bogataš dok djelatnici ne osjete dno iz kojega se ne mogu izvući bez daljnjih čerečenja u svrhu raskomadavanja i privatizacije. Koga ima ima, koga nema nema, a ako omrkne ne znači da će i osvanuti. Živi bili pa ćemo vidjeti.
Nastavlja se…
Marko Mujan, nezavisni vijećnik u Skupštini DNŽ, s liste Mosta
Leave a Comment