Prije koji dan Slobodna Dalmacija perom kolege Zorana Šagolja donijela je priču pod naslovom ‘Moćni general zabranio HEP-ovcima odavanje počasti trojici kolega’, u kojem se opisuje kako je umirovljeni general Miljenko Filipović, trenutno u funkciji predstojnika Ureda za korporativnu sigurnost HEP-a (UKS), zabranio grupi radnika HEP-a iz Elektrolike Gospić, u sklopu sindikalnog izleta u Dubrovnik, posjet HE Dubrovnik i istovremeno iskazivanje poštovanja ispred spomen obilježja tragično stradalim u požaru elektrane radnicima HE Dubrovnik. Spomenuto spomen obilježje nalazi se na vanjskom platou ispred ulaza u podzemnu strojarnicu i podsjeća na tragično preminulu trojicu radnika koji su do zadnjeg trenutka pokušali ugasiti požar u elektrani, ne razmišljajući o velikom riziku za vlastiti život, koji su mogli spasiti da su na vrijeme izišli vani.
Činjenice koje se u članku navode nužno dovode do pitanja koji je točno smisao UKS-a i generala Filipovića? Da li su oni tu da koordiniraju sve mjere zaštite elektro-energetskih objekata HEP-a u okruženju realnog svijeta u kojem živimo i u kojem se suočavamo s terorističkim prijetnjama i svim drugim ugrozama na koje je elektroprivredni sustav osjetljiv i koje ga mogu poremetiti i time ugroziti vitalne funkcije države, ili je pak uloga UKS-a štiti sustav od vlastitih radnika, istraživati tko anonimno prijavljuje nepravilnosti, kriminal i krađe, tko je što nedopušteno govorio o predsjedniku Uprave ili nekom drugom direktoru? Kakve kvalifikacije , bez obzira na ratni put i duljinu staža u borbenom sektoru, ima general Filipović da bi u ovim novim vremenima bio sposoban koordinirati sigurnosnu zaštitu korporacije kao što je HEP?
U spomenutom članku novinar citira i predsjednicu Nezavisnog sindikata radnika HEP-a (NSR HEP-a) Sonju Mikulić, koja nizom primjera iz nedavnog perioda ukazuje na neprimjereno ponašanje UKS-a, Filipovića i njegovih zaposlenika kojih u Uredu ima tridesetak, iz kojih je vidljivo da se oni više ponašaju kao ideološka policija i po tom obrascu progone radnike i vrsne inženjere, a puno manje kao služba koja bi trebala brinuti o sigurnosti objekata HEP-a.
U istom tonu Sonja Mikulić istupa i na službenoj web stranici NSR HEP-a (www.nsrhep.hr), u napisu pod naslovom ‘General ”brani” HEP od HEP-ovaca’, a komentarom ispod članka je podupire i dopredsjednik NSR HEP-a Sanimir Sarić, inače zaposlenik HE na Krki. Teško se ne složiti sa svime što su Sonja i Sanimir napisali, ali treba postaviti pitanje što su ili što će to NSR HEP-a i ostali sindikati HEP-a, napraviti ili konkretno poduzeti da se stanje promijeni i negativne pojave po radnike HEP-a i sami HEP eliminiraju? Da li je dovoljno samo konstatirati činjenice i nakon toga ništa – do iduće konstatacije nekih novih, po radnike, poražavajućih činjenica?
Sindikati na raspolaganju imaju puno zakonskih mehanizama za izražavanje nezadovoljstva zbog određenih pojavnosti u poduzeću, od javnog protestiranja, organiziranog masovnog dolaženja pod prozore Uprave, do organiziranja industrijskih akcija i organizacije štrajkova. Do današnjih dana, koliko je javnosti poznato, NSR HEP-a nikada nešto slično nije padalo na pamet. Ono što javnost zna, a tiče se djelovanja NSR HEP-a vezano uz zaštitu radničkih prava je svojevremena dugogodišnja aktivnost u podnošenju masovnih pojedinačnih tužbi radnika zbog ignoriranja poslodavca da poštuje produljenu primjenu Kolektivnog ugovora, kojemu je važenje isteklo i desetljeće prije, samo zato što je to bio posljednji KU kojeg je NSR HEP-a potpisao. To što je u međuvremenu potpisano i u cijelom HEP-u primjenjivano nekoliko KU, njih nije zanimalo. Istina je da su ljudi i dobili potom značajan broj sudskih presuda, ali je isto tako istina da je HEP na Ustavnom sudu sve srušio pa je retroaktivno trebalo vraćati s kamatama isplaćena sredstva, što samo razumnošću HEP-a nije dovelo do bankrota radnika-tužitelja i sindikata.
Poanta djelovanja sindikata, odnosno osnovni credo, je sklapanje kvalitetnog kolektivnog ugovora, u kojem se nastoji obuhvatiti pravno reguliranje svih pitanja i prava koja se tiču radnika. Ako se to ne može postići u pregovorima pravi sindikati organiziraju štrajkove. Dakako, ponekad i sudske tužbe nisu isključene, ali to ne može biti jedina aktivnost sindikata godinama. Zbog istine treba reći da je to posljednjih godina shvatio i NSR HEP-a pa je potpisnik zadnjih nekoliko KU u slijedu. Međutim, o nekim pojavama koje nisu u domeni regulative u KU, a tiču se položaja, dostojanstva i poštovanja radnika, kao što su događaji opisani u navedenom članku Slobodne Dalmacije, nije dovoljno samo iznijeti konstatacije, činjenice i kukati.
Izvolite gospodo HEP-ovi sindikalisti organizirati radnike, članove i nečlanove sindikata, medije, javnost, pa dođite ispod prozora Uprave u staklenoj zgradi i graknite protiv novovjekih komesara koji povećalom traže politički nepodobne i sumnjive među radnicima HEP-a, nesvjesni koliku štetu time rade radnicima HEP-a, HEP-u i državi Hrvatskoj.
Anđelko Jeličić
Leave a Comment