Napetost više ne dolazi samo iz sustava. Dolazi iz odnosa. Između onih koji znaju – i onih koji trebaju znati. U priči koja se sve manje može kontrolirati, u središte ulazi Crni Marko. Ne kao promatrač, nego kao netko tko bira što će prenijeti, a što zadržati. I upravo tu počinje problem.
Veličanstveni, očekivao sam od Tebe, kao mlađeg stranačkog kolege, da ćeš obaviti ozbiljan razgovor s Crnim Markom, vezano uz moj razgovor s njim od 10. travnja ove godine, kada sam ga zvao iz restorana “Mala Riba”. Dogovorili smo se da će preko vikenda doći k meni na Jarun, ali – po običaju – nikada nije došao. Nije me čak ni nazvao. Zato ga pitaj: zašto?
Veličanstveni, ponašaš li se i Ti tako? Jer vrlo dobro znaš da Crni Labud sve vidi i odlično čuje.
U jednom trenutku razgovor koji je trebao biti rutinski pretvara se u nešto sasvim drugo. Tema je HEPiland. Stanje u sustavu. Problemi koji više nisu izolirani. I pitanje koje visi iznad svega: tko zapravo govori istinu Veličanstvenom? Jer ono što dolazi do vrha više ne odgovara onome što se događa dolje. Crni Marko stoji između. On filtrira. On bira trenutak. On odlučuje koliko će istine proći dalje. Ali sustav više nije stabilan. Ozbiljno je ugrožen.
Vrlo brzo dolazi i 8. lipnja tekuće godine – dan kada ćeš im ili produžiti mandate na još šest mjeseci ili ih smijeniti. Jer očito je da je upravo kadrovska politika ono što najlošije funkcionira. Dovoljno je pogledati koliko ih je već završilo na sudovima, a neki i u zatvoru.
U jednom trenutku postaje jasno: problem više nije samo u Princu V. Niti u plemiću Francescu Barbaroneu. Niti u plemiću Johnnyju Zigichu. Niti u knezu Schimecheru. Niti u Zmajici od sv. Mihovila ili Supermanu iz Dugopolja. Problem je u lancu. U sustavu u kojem informacije ne putuju slobodno, nego selektivno. A kada sustav počne skrivati istinu od samog vrha, tada više ne govorimo o upravljanju. Govorimo o kontroli.
I zato se otvaraju pitanja. Zašto Veličanstveni do sada nije prihvatio nijedan prijedlog Crnog Labuda? Ili želiš reći da nisi informiran o stvarnim razmjerima problema? Zašto se štete minimiziraju? Zašto problemi izlaze na površinu tek kada ih više nije moguće sakriti? I najvažnije: je li Crni Marko dio rješenja – ili dio problema?
Veličaanstveni, upamti dobro: Crni Marko postao je ozbiljan problem. A Tebe bi to moglo skupo koštati ako nešto hitno ne poduzmeš.
Istovremeno, odnosi pucaju i na osobnoj razini. Nestaje poštovanje. Nestaje komunikacija. Stariji upozoravaju, mlađi ignoriraju. Arogancija zamjenjuje odgovornost. Ono što je nekada bio sustav danas postaje skup paralelnih interesa.
U pozadini svega odvija se još jedna priča – pokušaji da se određeni ljudi zaštite. Da se pojedini “plemići” izvuku iz situacija koje bi za druge značile kraj. Ali takvi potezi ne prolaze nezapaženo. Jer svaki pokušaj spašavanja pojedinca dodatno nagriza povjerenje u sustav.
Veličanstveni, afera u HEPilandu već je pred vratima. O njoj i ptice na grani pjevaju. Samo Ti još uvijek ne vjeruješ Crnom Labudu.
Ali Crni Labud ovo više ne promatra samo kao promatrač – nego i kao svjedok. Jer sada vidi ono ključno: pukotine više nisu samo operativne. One su komunikacijske. Jedno pitanje više se ne može utišati.
Šteta u Senjgradu više nije tehnički problem. Ona je politička činjenica. Kašnjenja, tehnički propusti, zaribani agregat – sve to ima cijenu. I ta se cijena više ne mjeri samo u milijunima EUR-a. Mjeri se odgovornošću. Ali u HEPilandu odgovornost ne dolazi sama do vrha. Do Veličanstvenog dolazi samo ono što mu se odluči reći. Ni manje. Ni više. A između stvarnosti i vrha stoje ljudi koji odlučuju koliko će istine proći dalje. Točno tamo stoji Crni Marko. Ne kao promatrač, nego kao filter. Jer pitanje više nije što se dogodilo u Senju. Pitanje je: koliko je od toga uopće stiglo do Veličanstvenog – i u kojem obliku? Je li vidio stvarnu sliku? Ili samo verziju koja održava privid da sustav još funkcionira?
Veličanstveni, znaš li da je šteta zbog ne proizvodnje električne energije u mlinici Senj već premašila 15 milijuna eura? To je podatak koji mi je u restorana “Mala Riba” rekao član Uprave HEPilanda.
Dok agregati ulaze u “rikverc”, dok projekti kasne, a štete rastu – informacije ne prate stvarnost. Zaustavljaju se. Oblikuju se. Doziraju se. I upravo u toj razlici između onoga što jest i onoga što dolazi do vrha – sustav počinje pucati. U javnosti se već pojavljuju pukotine: uhićenja, istrage, pitanja koja više nitko ne može ugasiti. Ali Crni Labud ne gleda samo one koji su pali. On gleda prema gore. Prema mjestu gdje odluke nastaju na temelju informacija koje možda nikada nisu bile potpune.
Crni Labud od Tebe očekuje hitnu smjenu odgovornih. Njihova imena već su poznata.
Jer sustavi ne padaju kada nastane problem. Sustavi padaju kada se problem prestane prenositi prema vrhu.
Na kraju, sve se svodi na jedno pitanje: kada Veličanstveni shvati koliko toga nije čuo – tko će prvi pasti?
Princ V?
Ili onaj koji je trebao govoriti – a nije?
Crni Labud već zna odgovor. I zato ne odlazi. Jer ovo više nije pitanje upravljanja. Ovo je pitanje istine.
A u HEPilandu – istina uvijek kasni.
Anđelko Jeličić
Leave a Comment