Zločinačka JNA, tijekom rujna 1991. u tri županije, u iznimno kratkom razdoblju, ostala je bez tri kasarne, (i pregršt streljiva i vojne opreme), a pale su u Varaždinu, Bjelovaru i Koprivnici.
Jedino je ona u Koprivnici (30.9.1991.) osvojena mirnim putem, bez ispaljenog metka.
Nu, Grad Bjelovar još će dugo pamtiti 29. rujna 1991., dan kad su hrvatski branitelji nažalost uz žrtve osvojili tamošnju vojarnu JNA „Božidar Adžija“.
Agresori i okupatori nisu se željeli predati, iako su im šanse bile svedene na minimum, tim prije jer su bili opkoljeni.
Major zločinačke JNA Milan Tepić tog je dana u jutarnjim satima digao u zrak sebe i vojno skladište na Barutani u šumi Bedenik (Bjelovar) kako Hrvati ne bi preuzeli naoružanje. Poginulo je 11 hrvatskih branitelja, 17 je bilo ranjenih, pet civila poginulo je od granatiranja grada i okolice, a u bjelovarsku bolnicu primljeno je oko 100 ranjenika. Zločinačka JNA uništila je i oštetila 437 stambenih zgrada u gradu i okolnim naseljima, 513 stanova te 169 gospodarskih zgrada. Stradalo je i 25 javnih institucija i poduzeća, a među njima najviše je stradala Policijska uprava Bjelovar, Hrvatska pošta…. Pripadnici zločinačke JNA izašli su i tenkovima na ulice grada i rušili sve pred sobom.
Tepić je za ovo luđačko djelo (dizanje u zrak skladište oružja) – „za izvanredan podvig u borbi protiv neprijatelja prilikom njihovog napada na kasarnu JNA u Bjelovaru“ – posthumno odlikovan Ordenom narodnog heroja Jugoslavije i to od strane Predsjedništva SFRJ, kojim je predsjedavao potpredsjednik Branko Kostić, 19. studenoga 1991. (Dan nakon okupacije Grada Vukovara!). Srbija je pak u njegovu čast ustanovila odličje „za posebne zasluge u ratu“. Na taj način ovaj je zločinac postao posljednji „narodni heroj“ – Jugoslavije!“ Njegovo ime danas nose ulice i trgovi u Beogradu, Sarajevu, Nišu, Bačkoj Palanci, Beški, Inđiji, Kuli, Leskovcu, Novom Sadu (tri ulice!), Odžacima, Pirotu, Smederevu, Somboru, Sremskoj Mitrovici, Termerinu, Velikoj Plani, Vršcu, Zrenjaninu, Tesliću, Gradišci i u više drugih srpskih gradova.
Međutim, za ovaj zločin dosad nitko nije odgovarao, pa čak ni Branko Kostić! Ali.. kad od strane Srba nitko nije odgovarao za ratnu bjelovarsku tragediju, nekoga je ipak trebala stići „zaslužena“ kazna, odnosno nekoga je trebalo za to i pritvoriti, (a najvjerojatnije i osuditi?), tim prije što ratni zločin „ne zastarijeva“!
Tako je sramna Documenta (Vesna Teršelič) na svojem portalu svojedobno uz ostalo objavila da je za zločin u bjelovarskoj kasarni od 8. lipnja 2015. okrivljen Hrvat, bivši predsjednik Izvršnog vijeća Grada Bjelovara i predsjednik regionalnog Kriznog štaba za Bilogorsko-podravsku regiju te predsjednik prvog Ogranka HDZ-a u Hrvatskoj – Jure Šimić (r.1952.). Na Županijskom sudu u Rijeci, prema navodima optužnice, optužen je da je naredio 29. rujna 1991., (dakle na dan kad se u Bjelovaru hrvatska vojska i policija borila protiv srbijanskog agresora!) ubojstvo trojice zarobljenih oficira JNA, zapovjednika vojarne „Božidar Adžija“ iz koje se pucalo, ubijalo i rušilo po ovome gradu.
Presudu Juri Šimiću sa strepnjom smo očekivali, a mediji su o tome uglavnom šutjeli (Svaka čast iznimkama).
Ali, na kraju krajeva stigla je lijepa i pravedna vijest: častan i istinski hrvatski branitelj Jure Šimić je pravomoćno na Vrhovnom sudu u Zagrebu – oslobođen, a Bjelovarčani su ga nakon toga proglasili i -počasnim građaninom!
Badava se Šimić, sjećamo se, na sudu branio da nije kriv (po zapovjednoj odgovornosti), iako se još nije ni utvrdilo tko su ti koji su bili agresori. O smrtno stradalim Hrvatima i rušenju kuća po Bjelovaru, uglavnom se nije govorilo (nije to bio predmet rasprave!). To, očito, malo koga i danas zanima. A hrvatske vojno-redarstvene snage toga su dana uhitile, kao zečeve, i 6o zločinačkih oficira te 15o redovnih vojnika JNA.
Šimić je objavio i knjigu „Bjelovar u Domovinskom ratu“ (2016.) u kojoj (čak i dokumentirano) sve piše crno na bijelo, ali časni sud nažalost ne čita knjige, a očito ih ne čitaju ni razne teršeličke, ali ni neki koji su ga i u samom Bjelovaru neopravdano čitavo vrijeme teretili.
No, pravda je ipak pobijedila i častan i ugledan hrvatski branitelj Jure Šimić je, kako rekosmo, pravomoćno oslobođen. (Hvala dragom Bogu!)
Dakle, s jedne strane Srbi istinskog ratnog zločinca majora zločinačke JNA Tepića uzdižu u nebesa, a Hrvatska o tome uglavnom šuti, (ne bi se htjeli „miješati“), a Hrvatska je svojeg junaka, Juru Šimića, tjerala da se godinama brani (i gubi zdravlje) za nešto što nije kriv, tim prije jer je branio svoje!
Zahvaljujući padu kasarne JNA u Bjelovaru, a nešto ranije u Varaždinu (također uz žrtve) Koprivničanci su umnogome zahvalni Bjelovarčanima i, dakako, – Juri Šimiću, što na njihov grad tijekom predaje nije pala ni jedna granata.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
Leave a Comment