˝A DUNAV TEČE, TEČE I SAMO TEČE TA RIJEKA˝
Dunav teče.. teče ta rijeka, a u vodama njenim još se vidi odraz bljeska grada u požaru, ljudi u kolonama koji teškog koraka kreću prema svojim sudbinama ..
Bljesak okrvavljenih ljudskih trupala, užasavajući pogledi prema nebu, vapaj pretučenih, ranjenih, zvjerski mučenih.. silovanih, paljenih, sakaćenih ..
Možemo li zaboraviti?
Mirno spavati?
Praviti se da se nije ni dogodilo?
Tek tu i tamo, obično s jeseni, jednom u godini, na tešku i sumornu obljetnicu budemo dio jedne druge kolone koja formalno i rutinski polaze svijeće i cvijeće na memorijalnom groblju i na Ovčari, i već sutradan ni ne pomisle na Njih .
Do iduće obljetnice..
Šuti Dunav, a šute i ljudi..
Šute jednako kao i neljudi.
Šute i neimenovani grobovi.
Šute i čekaju.
Dan kad će duše ubijenih i nestalih pronaći put prema Domu.. nebeskom..
Traži li ih tko?
Pita li za Njih?
Gdje su?
Gdje ste ih bacili, zakopali?
Sjeća li ih se Hrvatska?
Ili su samo trag u beskraju.
IMA LI UOPĆE PRAVDE ZA OVČARU?
Pitamo se po tko zna koji put dok pratimo naše vrle političare koji vladaju SADA I OVDJE u lijepoj našoj napaćenoj Domovini.
Oni su dužni odgovoriti na ovo pitanje jer oni su ti koji sjede u udobnim foteljama koje su im osigurali upravo oni koji su svoj život dali za Domovinu onda kada je to trebalo.
I sada ga daju, ovi živi, što ih je malo preostalo.
Živi su ali im nije dozvoljen život dostojan čovjeku.
A to je kao i da nisu živi jer se muče i boluju od bolesti koja se zove.
NEDOSANJANA HRVATSKA.
HRVATSKA ZA KAKVU SE NISU BORILI.
Ovčara je naš grob, grob naših mrtvih i živih branitelja i civila.
Zar ni sada nakon 29 dugih godina ne znate tko je ubijao narod?
Tko je ubijao grad?
Tko je ubijao hrvatske branitelje?
Nisu to gospodo bili “tamo neki sukobi “.
To je bila otvorena agresija na hrvate i hrvatski narod ..
Da ste se tih godina stavili na raspolaganje Domovini, itekako bi znali razliku..
Privodite ratne zločince, koljače naše braće i sestara da bi ih potom pustili.. jer nema dokaza, kažete ..
Dokazi su odavno mrtvi..
Svjedoci isto.
Koga želite prevariti?
Narod?
Domovinu?
Izdali ste nas i ništa ne radite na pravdi Boga.
Sluge ste sotoni i s njim krojite sudbine prošlosti i budućnosti .
Ne počivaju mirno naši branitelji .
Vi im to ne dopuštate .
Iz krvave hrvatske grude zovu i traže da pronađete i kaznite njihove ubojice.
A vi šutite.
Gazite po njihovim mrtvim tijelima te im bez imalo srama ponekad stavljate cvjetiće na njihove neimenovane grobove.
Ne traže oni cvjetiće.
Traže vaš glas istine.
Glas pravde.
I traže mir svojoj duši. Ne igrajte trlje na Ovčari.
Nije to mjesto za igru.
Sramite se!
Sramite se pri spomenu riječi branitelj.
Sramite se za sve što jeste i sto niste učinili, a mogli ste.
Jer oni vam otvoriše Zlatne Banske dvore.
Bezbrižno slobodni uživate u svemu što je krvlju stečeno.
A Ovčara?
Jesen je.
Uskoro će.
Ovčara je grob koji stoji na straži i čeka svoju pravdu.
Čeka već dugo, a mi pitamo do kada?
Djela dobrih ne vidjesmo, a ni pravde od vas.
Kad opet budete protokolarno dolazili na Ovčaru, kleknite, zarijte prste u ovu krvlju natopljenu slavonsku zemlju i zavapite oproštaj..
Ne palite svijeće i ne stavljajte cvijeće..
Šutite.. I, samo šutite..
Udruga žene u Domovinskom ratu Zadar
U Zadru, 19.10.2020.
Leave a Comment