By U utorak, 23. kolovoza, kad se obilježava Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma- pozivamo sve koji to hoću i mogu da toga dana dođu na središnje obilježavanje koji će se održati na stratištu Lepa Bukva i u Crkvi Muke Isusove u Macelju.
Organizator ovog okupljanja, koje počinje u 9,45 na stratištu Lepa Bukva, u Donjem Macelju kod k.br.110, je Zaklada predziđe kršćanstva iz Zagreba te Udruga Macelj 1945. i Župa sv. Jurja mučenika iz Đurmaneca.
Naime, u šumama ovog kraja partizani su uglavnom nakon II. svjetskog rata, bez suda i suđenja, ubili oko 12-13 tisuća ljubi, među kojima i veliki broj djece, žena i staraca. Na tom mjestu brutalno je smaknut i 21 svećenik i bogoslov.
Po riječima Damira Borovčaka, koji je o tim monstruoznim zločinima objavio i monografiju, ovo je najveće mjesto u Hrvatskoj gdje su stradali brojni nevini ljudi, a koje do danas nije ni dostojno obilježeno.
Pokraj mjesne crkve nalazi se masovna grobnica u kojoj je sahranjeno, bez imena i prezimena, 1247 pronađenih hrvatskih mučenika. Svatko od njih umjesto imena ima-broj, tako da se svi mi dolazimo tamo klanjati „brojevima“ a ne ljudima!
Pored toga, Maceljske šume kriju još na tisuće pokopanih ljudi, u velikom broju još neistraženih masovnih i pojedinačnih grobnica, koje su tamo partizani, nakon II. svjetskog rata, ostavili na milost i nemilost.
O tom strašnom mjestu masovnih komunističkih zločina nije se smjelo ni govoriti ni pisati sve do 1990. O tim zločinima djeca u školi nisu učila, a ne uče ni danas. Zašto?
Tijekom godine ovdje ne dolaze ni učeničke ekskurzije, kao recimo u Kumrovec ili Jasenovac, jer to nije u tzv. školskim programima.
Zapravo gdje su god brutalno smaknuti ili masovno pokopani nevini Hrvati to se zaobilazi, ili, kao pojedini političari, jednom na godinu u tišini dođu u Macelj, zapale svijeću i – odu, kao „naša je dužnost obavljena“!
A pitanje: tko je pobio sve te ljude i zašto nikada nitko zbog toga nije odgovarao više se i ne postavlja, a kamoli istražuje, dok se partizani, koji su masovno sudjelovali i u ovim krvoprolićima, i dalje jednostrano prikazuju isključivo kao borci za slobodu, i što je još gore i jadnije, kao -stvaratelji hrvatske države!
Da, većina partizana možebitno jeste za hrvatsku državu, ali isključivo u sklopu bivše, propale Jugoslavije te da joj na čelu bude netko ala Josip Broz Tito. U tome je razlika.
Nu, taj film više ne će gledati!
Inače, Deklaracija o osudi komunističkih i inih zločina koju je donio Europski parlament ima i nezadovoljavajućih strana jer u njoj „nema čak ni odluke o popisu žrtava komunističkog i inog totalitarizma“, tim prije što su svi manje-više na vlasti ovu osudu prihvatili formalno, kao „osuđujemo“, a dosad „nitko“, (svaka čast iznimkama), ne da nije osudio već nije ni istraživo velike, jadne i proklete zločine komunista. A ako je je tko i pokušao, ubrzo je i „službeno“ u tome bio spriječen, a o čemu bi poglavito mogao govoriti i dr. Andrija Hebrang.
Od tih zločina još se nije ogradila ni politička stranka zvana SDP, iako je ona nasljednica komunističke partije, kao što je stranka Milorada Pupovca nasljednica stranaka onih koji su izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku.
Dakle, komunisti, SDP-ovci i nekakvi Subnorovci i dalje niječu i skrivaju zločine u vrijeme dugogodišnje Titove strahovlade, pa sve u svemu i u tom grmu leži zec, što neprestano napadaju Hrvate da su ustaše, fašisti i genocidni narod, samo za to da prikriju zla koja su radili oni ili njihovi najbliži.
Međutim, žalosna je činjenica da je komunizam od svih totalitarnih režima ostavio za sobom apsolutno najveći broj žrtava, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu, kao što je i istina da je za te zločine malo tko odgovarao.
Stoga, dođimo u utorak u Macelj, zapalimo svijeću prisjetimo se zla koji je učinjeno u svim totalitarnim i autoritarnim režimima, ali ne zaboravimo pitati- gdje su i što rade zločinci, a poglavito oni koji su ih trebali i morali već odavno privesti pravdi, a umjesto njih, da ti pamet stane, kontinuirano privode -pojedine hrvatske domoljube, pa i za „zločin“ ako nose grb s prvim bijelim poljem ili pak znak HOS-a na kojem lijepo piše: „Za dom spremni“, što se nosilo i pisalo i u vrijeme velikosrpske agresije, kad se s tim znakom i ginulo i kad to tada nije nikome smetalo.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
