By Ovih dana i to u Velikom tjednu još jedna „Croatia commedia“ u režiji likova koji su u vrijeme Domovinskog rata zahvaljujući „stoci sitnog zuba“ postali uglednici udruge civilnog društva prozvane „Hrvatski generalski zbor“.-
Sedmeročlana skupina ovih likova; planirano, izvršeno i skriveno ubojstvo u vrijeme socijalističke Jugoslavije manevrom vrhunskih profesionalaca KOS-a prebacuje ovakvim činom u vrijeme iz Domovinskog rata.
Jasno je meni da je u vrijeme stvaranja Hrvatske države, okorjeli profesionalac SDS-a Josip Perković, prihvaćanjem novoizabrane demokratske vlasti i kao činjenicom da je potpisao „Izjavu“ pod materijalno, kaznenom odgovornošću da se stavlja na raspolaganje MUP-u RH i državi Hrvatskoj čak i ako to bude uzrokovalo pogibelj njega i njemu najmilijih osoba. Prema postojećim dokumentima Josip Perković od dana 21.kolovoza 1990. godine postao je sukladno svojoj stručnoj spremi časnik sigurnosnih snaga novostvorene republike Hrvatske, a bio je i osoba od povjerenja predsjednika Franje Tuđmana i Gojka Šuška, a da o Boljkovcu ,Vekiću i ostalima ni ne govorimo.
Tako je Perković sukladno svojim kvalifikacijama, sposobnostima i stečenim znanjima kroz sustav bivše države i za ovu novu odrađivao posao kako je najbolje znao i umio, a moram vam reći da je to odrađivao veoma dobro u maniri strastvenog profesionalca. U to su vrijeme mnogi salonski šminkeri onoga vremena, a danas „sigurnosno-strategijski“ stručnjaci, pisci raznih knjižica, biografija i memoara iza njegovih leđa, radili razne psine i za sebe pripremali statusno, ekonomsko i profesionalno prosperitetnu budućnost u sustav u koji su smješteni preko raznih rođačko-zavičajno interesnih preporuka.
U svjetlu ovih današnjih zbivanja, pokajanja i vremena kajanja, sedmorica penzionera i članova Organizacije civilnog društva zvučna imena „HRVATSKI GENERALSKI ZBOR“, od predsjednika države zatražila je pomilovanje od izdržavanja dosuđene kazne za nedjela koja je Perković sa tadašnjim šefom Mustačem počinio u prošlom stoljeću, to jest u služenju državi koja više ne postoji. Sve bi to bilo razumljivo da ova gospoda ne vezuju presudu za počinjeno djelo sa zaslugama koje Perković nosi iz vremena 1990 – 1996. godine, a što jedno s drugim nema nikakve veze. Autori teksta mole za pomilovanje predsjednika, Zorana Milanovića iz osnova što vjeruju u uspjeh pošto se isti kao onovremeni predsjednik Vlade RH – vrijeme donošenja presude, svim silama borio da ovo dvoje osuđenika ne dostigne ruka pravde Njemačkih sudova koji jesu sukladno međunarodnom pravu bili nadležni za njih i koji su donijeli pravomoćni pravorijek u vidu dugotrajnog zatvora za obojicu..
Ne ulazeći u pobude i namjere ove sedmorice potpisnika zamolnice, ni u njezin ishod, slobodan sam sebe, a onda i ostalu ratnu gardu i policiju, te još danas živuću hrvatsku emigrantsku elitu kao i članstvo udruge civilnog društva „HGZ“ upitati: „TKO JE UGASIO SVJETLO U DVORIMA HGZ I TKO ĆE IPAK BITI TAJ KOJI ĆE OTKLJUČATI VRATA IZA KOJIH ČUĆE PREKOVIĆ I MUSTAĆ?
Antun Berljak
